hamburger-icon

Kliker.info

Dok se Bosna kupala u krvi, Sefer Halilović se slikao

Dok se Bosna kupala u krvi, Sefer Halilović se slikao

18 Novembra
23:44 2006

– Krajem 1991. godine, poslije rata i povlačenja iz Slovenije i Hrvatske u Bosnu je koncentrirano više od 100 hiljada vojnika JNA, a zajedno s njima  i niz paravojnih jedinica kao  što su «šešeljevaca» i «arkanovaca», koji su već bili okrvavili ruke u Hrvatskoj. JNA je naoružala radikalne Srbe u BiH, SDS proglasio tzv. Srpske autonomne oblasti, Milošević i Tuđman dogovorili podjelu Bosne, a Karadžić i Boban preuzeli zadatke. Bakir Izetbegović podcrtava da su u ovakvoj situaciji bosanski patrioti predvođeni Alijom Izetbegovićem ostali u skoro bezizglednoj situaciji. Imali su, dodaje naš sugovornik,  samo vlastitu hrabrost, ljubav prema svojoj zemlji i narodu i povjerenje i mudrost čovjeka oko kojeg su se okupili.   – Uslijedila je agresija Srbije, izdaja Hrvatske, pokolj civila, etnička čišćenja, konc-logori. To kako je stvorena Armija BiH od 200 hiljada boraca, kako je naoružana, odjevena i logistički podržavana u uvjetima potpunog okruženja, kako je jačala i nadjačala vojske koje su naoko bile višestruko bile jače od nje.   Kako je, dakle, ta Armija BiH u posljednjoj godini rata znala samo za pobjede, dakle, to čudo bosanskog otpora sigurno će ostati enigma za vojne i političke analitičare – govori Izetbegović. Kaže da je barem dio odgovora na ova pitanja dao Ričar Holdbruk, izjavio  kako: «Ne bi bilo Bosne da nije bilo Alije Izetbegovića», a zatim i Slobodan Milošević kada je u Dejtonu pristao da Sarajevo faktički pripadne Federaciji BiH, komentirajući da je to «Izetbegović zaslužio, jer je cijeli rat ostao u opkoljenom i bombardiranom gradu».

– Mislim da je i uloga Sefera Halilovića svakome iole informiranom čovjeku, također, jasna. Sefer se borio za Bosnu, ali se prije svega, borio za vlast i ličnu promociju. Vjerovali ili ne, već u ljeto 92. godine u opkoljenom Sarajevu izrađivani su bedževi i štampani plakati s likom «komandanta Sefera»! Bosna se kupa u krvi, kolone izbjeglica bježe pred tenkovima, Sarajlije ginu i gladuju, momci u tenama grčevito drže blatnjave rovove na sarajevskim brdima, a Halilović se fotografira i pravi plakate  – iznosi Izetbegović.

Prema njemu, Halilović je pretjerane lične ambicije prenio i na procjene mogućnosti Armije u nastojanju. Dodaje da je Sefer uvijek precjenjivao te mogućnosti i «hrabro gurao tuđe sinove u rizične akcije». Koliko je, pri tome,  bio spreman riskirati vlastiti život dobro se, navodi Izetbegović, sjećaju Sarajlije, a najbolje Halilovićevi bliski suradnici.

– Zaista je tražio od polunaoružanih i neobučenih momaka da napadnu i razoružaju kasarne. Dakle, da savladaju onih 100 hiljada vojnika i JNA s početka ove priče! Sefer bi čekao ishod ovog napada u svom podrumskom štabu. U tom štabu sam u ljeto 92. godine vidio i prve znakove kajanja Alije Izetbegovića zato što je Sefera stavio na čelo bosanske Armije – sjeća se Bakir.

Naime, kako kaže, u noći u kojoj su stigle prve vijesti o padu Cerske i Konjević Polja, predsjednik Izetbegović je posjetio štab Sefera Halilovića da bi razmotrio eventualnu mogućnost povlačenja naroda i branitelja pred nadmoćnom silom. Halilović je tada izgovorio rečenice za koje Bakir kaže da će ih uvijek pamtiti.

Rekao je:  «Predsjedniče imate lažne informacije. Ne vjerujte im. Mi tamo držimo četnike u strateškom okruženju!» nakon pada Cerske i Konjević Polja Alija je počeo da traži ozbiljnijeg komandanta Armije BiH, a Sefer je nastavio da smišljati rizične akcije i davati radikalne izjave poput one kako će «pobosti bh. zastavu u Pločama» – kazuje Izetbegović.

Za njega, vrhunac ovakvog «ratovanja» je bila tragična ofenziva u Hercegovini 1993. godine koju je, kako kaže, osmislio i vodio Sefer Halilović i u kojoj su stradali mnogi dobri borci Armije BiH, masakrirane desetine nevinih hrvatskih civila i iz temelja poljuljan ugled koji je do tada uživala Armija BiH.

– Krajem 1993. godine Vašingtonskim sporazumom je zaustavljen rat s Hrvatima, a Halilović je smijenjen s pozicije načelnika glavnog štaba A BiH jer je pokušao da pobuni dio jedinica u sarajevskom korpusu. Tek nakon ovog je stvorena ozbiljna disciplinirana vojna sila koja je odbranila Bosnu, a 1995. godine krenula u oslobođenje zemlje. Sefer je nastavio trovati srca ljudi svojim neistinama i manipulacijama – zaključio je Izetbegovića.

(Dnevni avaz)

Alija I. oprostio je Seferu pučističke namjere

 

 

Postavlja se pitanje zašto je rahmetli Alija tolerisao neistine, manipulacije, knjige pune laži koje je objavljivao Sefer Halilović. Zašto mu je oprostio pučističke namjere, čak mu nakon svega dodijelio i generalski čin – pita Bakir Izetbegović i odgovara: Činjenica je da je Alija Izetbegović takav odnos imao prema svim svojim suradnicima, ne samo prema Seferu. Izetbegović je vodio jedan mali narod koji je imao dovoljno vanjskih neprijatelja da bi sebi mogao da dopusti   i unutarnja neprijateljstva i obračune. Predsjednik Izetbegović je uporno pružao ruku i davao šansu ljudima koji su pokušali ustati protiv njega i oni su većinom, na njegovu ljudskost odgovarali ljudski i prijateljski. Ljudi su odgovorili ljudski, a neljudi neljudski.

 

 

 

 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku