Kliker.info

 
„To će tradicionalno, konzervativno, desničarsko biračko tijelo, tih skoro sedamsto hiljada Srba presuditi u drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji između Borisa Tadića i Tomislava Nikolića. Teško je sada predviđati ko će pobijediti u toj utakmici, ali moj je dojam da Tomislav Nikolić teško može biti drugoplasirani.“Ovom sam rečenicom tačno prije petnaest dana završio kolumnu u kojoj sam na istom ovom mjestu komentirao rezultate dan ranije okončanih izbora u Srbiji i pokušao anticipirati rasplet drugog kruga predsjedničkih izbora.

Sada, kada je jasno da je novi predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, citiram sebe samoga, što nikada nije znak dobrog ukusa, ne da bih se „puhao“ kako sam dalekovid, pametan, promućuran, nego da bih pokazao kako Milorad Dodik, predsjednik Republike Srspke, nije niti jedno od to troje. Povrh toga, na primjeru predsjedničkih izbora u Srbiji i navijački hazarderskog priklanjanja svom prijatelju Borisu Tadiću, Dodik je pokazao i zapanjujuće pomanjkanje elementarnog državničkog refleksa, umjerenosti i mudrosti.

Istina, nije Dodiku tokom posljednje predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini bila uskraćena svesrdna bratska podrška, vjetar u leđa „drugova beogradskih“, mnogo više je ona stizala od strane političkog kepeca, ministra Vuka Jeremića, nego njegovog šefa Borisa Tadića. Ali to je sasvim drugi par rukavica. Favoriziranje u Republici Srpskoj Dodika i njegovog SNSD-a, od bratske Demokratske stranke  potpuno je drugačijeg državničkog, nacionalnog i političkog predznaka od onog kojeg ima Dodikovo samouvjereno mitingaško vršljanje po biračkom tijelu u Srbiji.

Demokratska stranka,  Boris Tadić i posebno njegov marketinško-propagandni stožer nepodnošljivo su lako PODCIJENILI u predizbornoj kampanji predsjednički kapacitet Tomislava Nikolića i lojalnost njegovih birača.
U toj ocjeni saglasni su manje-više svi relevantni analitičari u Srbiji. Na isti način ili još naglašenije, Milorad Dodik je PRECIJENIO svoj ugled ili uticaj među građanima/biračima Srbije. Vjerovao je, a što je još neodgovornije, u to je bio ubijeđen i Boris Tadić, da će njegova (Dodikova) prekodrinska, pansrpska harizma i autoritet biti jezičak na vagi koji će presuditi u korist Tadića. Malo morgen. Ko je mislio glasati za Tomu Nikolića, ništa ga u tome nije pokolebalo, ko nije namjeravao zaokružiti Tadića, nisu ga u suprotno uvjerili galmadžijske tirade gorostasa iz Laktaša.

„Najviše me je u predizbornoj kampanji, više od negativne kampanje mog protivkandidata, razočarao Milorad Dodik“, rezignirano je kazao Nikolić u predsjedničkom sučeljavanju sa Tadićem na Radio televiziji Srbije, nekoliko dana pred drugi krug izbora. U izbornoj noći novi predsjednik Srbije pomirljivo je govorio o budućim odnosima sa Miloradom Dodikom, ali i drugim političarima u Bosni i Hercegovini. Isto večer mu je Dodik brže-bolje čestitao pobjedu uz riječi da „priznaje volju birača u Srbiji“! Zagrebački profesor Žarko Puhovski nakon prvog kruga srbijanskih izbora čudio se agresivnoj Dodikovoj involviranosti u srbijanski birački proces, posebno njegovom bezrezervnom „klađenju“ na Borisa Tadića. „Dodikovo biračko tijelo u Republici Srpskoj sklonije je Tomislavu Nikoliću“, lucidno je primijetio prof. Puhovski.

I u tome jeste sadržano Dodikovo neobjašnjivo, nedržavničko „proklizavanje“. Otići ću korak dalje od profesora Puhovskog: ne samo što Dodik nije pravilno procijenio biračko raspoloženje većinske Srbije, dakle predsjedničke izglede Tomislava Nikolića u Srbiji, nego nije prepoznao ni politički senzibilitet vlastite izborne baze. Na svakim hipotetičkim izborima u Republici Srpskoj Nikolić bi „satrao“ Dodika mnogo uvjerljivije nego što je pomeo Borisa Tadića u susjedstvu!Pored ostalog i zbog toga što se novi predsjednik Srbije Tomislav Nikolić jeste odrekao predsjedničke funkcije u Srpskoj naprednoj stranci, ali se nije odrekao titule četničkog vojvode kojom ga je prije tačno dvadeset godina na Romaniji „zakitio“ vojvoda svih vojvoda Vojislav Šešelj… Senad Avdić (Slobodna Bosna)