hamburger-icon

Kliker.info

Dino Mustafić : Ni kad osvojimo vlast, mi nećemo krasti!

Dino Mustafić : Ni kad osvojimo vlast, mi nećemo krasti!

11 Avgusta
01:34 2009

Jedan od najuglednijih pozorišnih reditelja u regiji bivše Jugoslavije, direktor Pozorišnog festivala MESS, opširno govori o Našoj stranci, motivima svog angažmana u njoj te o najznačajnijim političkim akterima i procesima u Bosni i Hercegovini.
DANI: Gospodine Mustafiću, prošlo je duže od godinu dana od formiranja Naše stranke, čiji ste jedan od osnivača. Jeste li zadovoljni rezultatima stranke?

MUSTAFIĆ: Zadovoljan sam. Do sada smo imali jednu pravu provjeru naših principa i umješnosti da glasačima približimo vrijednosti za koje se zalažemo. I na tim općinskim izborima smo postali praktično treća politička stranka po broju osvojenih glasova u Sarajevu; naš kandidat Ermin Hajder je pobijedio na izborima za načelnika u Bosanskom Petrovcu; u desetinama općina imamo svoje vijećnike. Dok su druge stranke vodile predizbornu kampanju, mi smo paralelno radili i na formiranju općinskih odbora i infrastrukture Naše stranke. Odziv je bio fantastičan, doprli smo do građanki i građana od kojih smo očekivali da će prepoznati i usvojiti motive koji su doveli do osnivanja stranke i njene temeljne političke principe.

DANI: Gdje Vi pozicionirate Našu stranku u spektru desetina ovdašnjih partija?

MUSTAFIĆ: Uvjeren sam da je vrijeme ideoloških stranaka prošlost, te da ono što ih određuje jesu njihovi programi. Ali, ako insistirate na klasičnom pozicioniranju, Naša stranka je partija lijevog centra. Ona polazi od središnjih vrijednosti prihvatanja individualnih prava i različitosti kao osnovnih elemenata demokratije uz socijalnu ideju da ekonomski i politički tranzicijski procesi moraju uključiti viziju organiziranog i harmoničnog društva s brigom za ugrožene socijalne slojeve društva: radnike, penzionere, studente, invalide… Upravo zbog toga je Naša stranka programski specifična, jer polazi od jedne "asocijacijske demokratije" koja želi razviti složenu podjelu rada i odgovornosti u demokratskoj vlasti kroz most između države i civilnog društva. Samo tako možemo dočekati ideje emancipacije i društvene transformacije, kroz kritičke procjene društvene stvarnosti i istinskog nametanja alternative postojećim strukturama.

DANI: Uh… Zvučite baš kao pravi političar. Biste li sad objasnili šta to konkretno znači?

MUSTAFIĆ: (smijeh) Shvatio sam zahtjev. Dakle, radi se o tome da građanke i građani Bosne i Hercegovine zaslužuju puno bolji život u puno boljoj državi od ove koju su za taoce svog kriminala i nekompetentnosti kidnapovali dvadesetak istih ključnih političara. To znači da je apsolutno neprihvatljivo da kvalitet bilo čijeg života zavisi od nacionalne ili vjerske pripadnosti; da radnici preduzeća privatiziranih od raznih tajkuna i berzovnih mešetara, poput sarajevske Vranice, recimo, žive u nekim segmentima gore od robova – za razliku od njih, vlasnici naših privatiziranih preduzeća ne brinu čak ni za hranu radnika u preduzećima koja su kupljena samo radi prodaje nekretnina u posjedu tih preduzeća; da makar na državnim univerzitetima ne mogu raditi profesori poput poznate grupe sa sarajevskog Pravnog fakulteta, koji su u Tuzli šestice naplaćivali ili u novcu ili seksom sa studenticama; da u tužiteljstvima ne mogu raditi tužitelji poput onih u Tuzli, koji skandal sa spomenutim sarajevskim profesorima okončaju podizanjem optužnica protiv – vozača koji je naplaćivao ocjene i podvodio studentice… Mogao bih do sutra nabrajati, ali suština je u sljedećem: naše principe niko razuman ne može odbaciti i oni će sigurno zaživjeti i u Bosni i Hercegovini. Naša stranka je puko oruđe za čišćenje našeg društva od kriminalnog i nacionalističkog korova. Ne velim da i bez nas taj posao neće biti napravljen, dapače, uvjeren sam u suprotno. No, pored dvije mogućnosti – da gladni Bošnjaci, Srbi i Hrvati na ulici počiste postojeću vlast ili da ih trpimo još ko zna koliko godina – Naša stranka je oruđe kojim je taj posao koji nas svakako čeka moguće napraviti civilizirano i u puno kraćem roku, već na izborima naredne godine. Ono na čemu posebno insistiramo jeste razbijanje pogubne, čvrste veze kriminala i politike vraćanjem moralnosti na javnu i političku scenu. Na našu punu podršku i uvažavanje mogu računati oni službenici istražnih organa, poput direktora Finansijske policije Federacije BiH Zufera Derviševića ili tužitelja Olega Čavke, kao i mediji koji daju najveći doprinos raskrinkavanju kriminala, poput magazina 60 minuta, Slobodne Bosne, Oslobođenja i vašeg magazina.

DANI: S obzirom na Vašu blistavu karijeru pozorišnog reditelja, te uspješno vođenje Pozorišnog festivala MESS, koliko puta ste se do sada upitali: "Šta je meni trebalo da uđem u politiku?"

MUSTAFIĆ: Kada god sam sebi postavljao ta pitanja, odmah su me demantirali susreti s ljudima na našim tribinama, diskusijama, neposredni kontakti sa članovima Naše stranke, ljudima koji su u Našoj stranci vidjeli nadu i koji su preko Naše stranke vratili vjeru da se moguće politički angažirati bez ličnog interesa kao ključnog. Jednostavno, da je moguće raditi za opće dobro, sa sviješću da time radiš i za sebe, za svoju porodicu, svoju djecu, svoju okolinu. Kad god sam imao te krize, a imao sam ih isključivo zbog problema u usklađivanju svojih obaveza, susreti s ljudima u raznim mjestima u BiH su me vraćali da je zapravo taj put, da je ta moja odluka, bila ispravna. I počeo sam upravo kroz angažman u Našoj stranci da uviđam koliko je jalova, neproduktivna, pa čak ću reći i licemjerna pozicija intelektualaca kojima sam i ja sam pripadao do angažmana u Našoj stranci: onih koji kad kritiziraju ovdašnju političku scenu, zbilju ili stvarnost, pod navodnicima kažu vlast, ne imenujući koja vlast, ko je odgovoran u toj vlasti… Ili kada kažu da je situacija grozna, da je to bijedno, ili kada pišu otvorena, javna pisma, a da ne identificiraju zapravo ko su krivci za stanje u kojem mi živimo. Mislim da bez jasnog političkog adresanta, kome se nešto upućuje, to je jedno saučesništvo u ovoj jadnoj društvenoj situaciji u kojoj se mi nalazimo.

DANI: Nekako ste mi ostali škrti u objašnjenju tih osobnih kriza, trenutaka malodušnosti vezanih za aktivni politički angažman.

MUSTAFIĆ: Ti trenuci krize su toliko lični, intimni i najčešće se zapravo događaju u nekom porodičnom krugu. I to isključivo zato što ovo traži jedan užasan angažman, iscrpljujući. Pritom ja ne razmišljam o ličnim naporima i energiji koje taj angažman iziskuje, već o činjenici da zbog njega ne provodim dovoljno vremena u krugu porodice, prijatelja, kolega. No, ja nikada nisam imao moralnih dvojbi oko svog angažmana i siguran sam da ih neću ni imati sve dok Naša stranka ima jedan karakter pokreta, jedne idealističke vizije, idealizma, da se neću pokajati. I sebi sam rekao – onog trenutka kada bih jednu konvertibilnu marku strpao u džep iz političkog angažmana, u svoj lični, kućni budžet, tog trenutka bi moj angažman u političkom smislu bio potpuno meni neprihvatljiv.

DANI: Nije li za tako časne motive užasno hendikepirajući ovaj naš ambijent, ovaj u kojem se na ljude koji se angažiraju iz takvih motiva gleda skoro kao na blago retardirane tipove?

MUSTAFIĆ: Znate šta? Ja sam u petom razredu osnovne škole bio teško bolestan i bio sam u kućnom karantinu tri mjeseca. Do tada sam, kao i ostala djeca, čitao stripove, Zagora, Bleka, Komandanta Marka… No, tih stripova nije bilo dovoljno za brzinu kojom sam ih gutao i bio sam osuđen na vrlo bogatu policu s knjigama iznad kreveta u kojem sam ležao. I tada sam htio da čitam nešto u nastavcima, da imam nešto što će mi kontinuirano ubijati dosadu i očaj što nisam s rajom u školi. I tada sam uzeo, dobro se sjećam, debeli dvotomni Rat i mir. U galeriji likova i karaktera postoji junak koji se zove Pjer Bezuhov – jedan simpatični, punašni čovjek, nesretno zaljubljen cijelog svog života. I on je polazio od toga da je uvijek činio dobro drugima, a nikada nije uspio da nađe svoj neki trenutak sreće, gdje će se on potpuno afirmirati. Kroz cijeli moj kasniji životni i radni vijek, kada god bih izgubio motivaciju, kada god bi me obuzela neka niska strast, koje bih se brzo zastidio, ja sam se uvijek korigirao preko Pjera Bezuhova, pitajući se kako bi moj idol iz djetinjstva reagirao u datoj situaciji. Pjer Bezuhov je svojevrsna paradigma jednog utopiste, koji vjeruje da za sebe možeš raditi samo ako vjeruješ da stvari možeš mijenjati čineći dobro drugima. I ja na potrebu današnjeg političkog legitimiranja gledam isto kao na potrebu da se legitimiram ‘92., kada su na moj grad počele padati granate. Ne mogu da zamislim sebe da nisam bio u stanju tada odbiti sramnu tezu o "tri zaraćene strane", kao što ne mogu prihvatiti da se danas jasno i javno ne odredim spram nacionalizma ili sprege kriminala i politike.

DANI: A je li Vi stvarno vjerujete da stavovi Naše stranke imaju šanse da dopru do građana u situaciji kada iza sebe nemate niti izvore finansiranja, niti tajkune koji stoje iza vas, ni svoje medije, ni svoju vjersku zajednicu…?

MUSTAFIĆ: Možda se i zbog toga ponekad Našoj stranci u medijima spočitavala politička nezrelost, a u kuloarima smo nazivani amaterima, diletantima… Baš kao da su ovi isti koji su decenijama u politici vrhunski političari! A kakvi su političari govori stanje u državi i društvu u kojem živimo. Oni su političari samo utoliko što decenijama odlično žive na grbači naroda. Odgovorno tvrdim da kada bi ljudi iz Naše stranke, zbog svoje stručnosti, obrazovanja, čestitosti, morala… obnašali bilo koju funkciju u izvršnoj vlasti, bili bi sto puta uspješniji od ovih koji su na vlasti. Doduše, kakvi su im rezultati, to i nije tako teško. A u ovo sam uvjeren samo iz jednog razloga – jer neće krasti i to je, uz kompetentnost, ogromna tačka razlikovanja. Mislim da je dokaz i činjenica da nismo pristajali da uzmemo neki prljavi novac, da iza nas ne stoje nikakve lobističke grupe, tajkuni… Ja znam da je danas teško povjerovati da je moguće kod nas skupiti grupu idealista, ljudi koji su spremni trošiti svoje vrijeme i energiju, kao i svoj novac, zato što žele dobro svojoj zemlji. U ovakvom materijalističkom svijetu i u ovakvom našem društvu u kojem se za ljude koji su se nečasno obogatili kaže "da su se snašli" – skoro je nemoguće povjerovati da postoje i ljudi poput onih u Našoj stranci. Znate, kada je nakon općinskih izbora počelo konstituiranje općinskih vijeća, mi, "amateri" iz Naše stranke, smo kao najnormalniju stvar donijeli odluku da će naši vijećnici u svim gradovima već na konstituirajućim sjednicama predložiti da vijeća usvoje odluku po kojoj vijećnici neće primati novčane naknade za rad u vijećima. I znate šta se dogodilo? Naš prijedlog je listom odbijen, naši vijećnici su jednoglasno kritizirani i to bez razlike, kako od vijećnika SDA ili Stranke za BiH, tako i od vijećnika SDP-a. E, ako je to amaterizam koji nam spočitavaju, ja sam na njega ponosan i takvi ćemo i ostati. I zato je Naša stranka pravi incident, pravi eksces u nekom javnom, političkom prostoru, ne samo u BiH, nego čini mi se i u kompletnom regionu. I zato ja vjerujem da Naša stranka ima šanse za uspjeh. Zašto vjerujem? Zato što Naša stranka nijednog trenutka, upravo zbog toga što je takva, nije prinuđena, primorana da manipulira, da laže, nema nikakvu hipoteku, nikakav background, nikakav kredit… Dakle, mi smo u to ušli vrlo nevini i čisti, s jednim jedinim obećanjem – da nećemo biti kao ovi koji su na vlasti. Nećemo biti kao naši prethodnici. Ja sam siguran da ćemo i mi dobiti čestitu priliku da i s pozicija vlasti mijenjamo ovdašnje društvo, politiku i političare. To je naše pravo, zovite ga kako god hoćete – Božje, historijsko, generacijsko… Mi smo uvjereni da su ovoj zemlji potrebni novi ljudi u politici, već 19 godina smo svjedoci šta postojeća garnitura može da pruži ovom društvu. Najviše što za građanke i građane Bosne i Hercegovine mogu učiniti Tihić, Silajdžić, Izetbegović, Lagumdžija, Behmen, Dodik, Špirić, Čović… – pritom ih nipošto ne izjednačavajući – jeste da se povuku sa svojih funkcija i prepuste ih moralnijim, sposobnijim, neopterećenim ljudima. Šta pobrojani mogu ponuditi ili realizirati novo, a za šta nisu imali priliku u posljednje dvije decenije? Trebalo je onoliku Jugoslaviju srozati do rata da bi garnitura komunista koja je vladala 45 godina sjahala s vlasti. Je li i mi treba da čekamo toliko da bi se pobrojani napokon povukli ili je neophodno da čekanje na neminovne promjene skratimo novim ratom?

DANI: Kakav je Vaš stav o gašenju Ureda visokog predstavnika?

MUSTAFIĆ: Svaka odluka o gašenju Ureda visokog predstavnika prije usvajanja temeljnih ustavnih promjena uvod je u vrlo brzu potpunu institucionalnu i funkcionalnu paralizu države Bosne i Hercegovine koja će voditi pokušaju podjele države, što bi sasvim izvjesno vodilo u novi rat s neizvjesnim ishodom i novim žrtvama i razaranjima. Valjda još samo pojedinim evropskim diplomatima nije jasno da je strategija Milorada Dodika sljedeća: održavanje blokade i opstrukcije praktično svih državnih organa i institucija u svrhu korištenja tako stvorenog stanja kao ključnog dokaza da država Bosna i Hercegovina ne može funkcionirati. Smiješni su argumenti da Bosna i Hercegovina ne može biti kandidat za članstvo u Evropskoj uniji dok postoji visoki predstavnik: radi se o tome da Bosna i Hercegovina ne može izbjeći rat ukoliko međunarodna zajednica ne stane na put Dodikovoj politici razbijanja države. Milorad Dodik se sada nalazi u fazi vladavine Slobodana Miloševića u periodu od 8. sjednice CK SK Srbije do početka ratova u bivšoj Jugoslaviji. Milošević se tada kao zalagao za očuvanje Jugoslavije, a Dodik traži gašenje OHR-a kao zbog brige za evropske integracije BiH. No, za razliku od katastrofe u koju nas je vodio Milošević, Dodik ovdje ima svoje saveznike u Draganu Čoviću i Sulejmanu Tihiću. I dok mi je jasno da se savezništvom s Dodikom i njegovim zahtjevom za gašenje OHR-a, te protjerivanjem stranih tužitelja i sudija Čović spašava izglednog zatvora za svoj kriminal, ne mogu da proniknem u Tihićev diletantizam i sljepilo. Prudskom katastrofom i mogućnošću navodnog postizanja kompromisa s Miloradom Dodikom legitimirao je njegovu, Dodikovu, razbijačku politiku podjele države. Ali, zato je zauzvrat umjesto Bosanskog Broda dobio Brod, umjesto Bosanske Kostajnice Kostajnicu, 16 mjeseci blokade usvajanja četiri ključna zakona za liberalizaciju viznog režima, blokadu izbora direktora RAK-a i Uprave za indirektno oporezivanje… I javno očitovanje Karadžićevog ministra u fotelji direktora RTV Republike Srpske Dragana Davidovića da je pjevao i da će opet pjevati "Sprem'te se, sprem'te, četnici". A povrh svega, Tihićeva SDA u Bosanskom Petrovcu pravi koaliciju s takvim Dodikovim SNSD-om, kako bi paralizirali rad našeg načelnika Ermina Hajdera i smijenili ga unatoč njegovoj ubjedljivoj izbornoj pobjedi na direktnim izborima u ovom gradu!?

DANI: Kada će Naša stranka početi pripreme za izbore?

MUSTAFIĆ: Naša stranka će na predstojećem Kongresu u oktobru usvojiti važne dokumente za viziju naše zemlje, jer vjeruje da je demokratija moguća u našoj zemlji. Siguran sam da će narodi i građani u tome vidjeti svoju posljednju šansu da obezbijede mirnu i prosperitetnu budućnost svojoj djeci, da im ostave jednu civiliziranu i sretnu zemlju, gdje mladi neće sanjati da iz nje bježe, gdje će se moći slobodno kretati i razgovarati sa svojim vršnjacima u Evropi i svijetu. Pripremamo usvajanje više kongresnih rezolucija: o ekonomskom razvoju zemlje, o industrijskom sektoru, o javnim investicijama, razvoju ruralnog turizma, poljoprivredi i proizvodnji zdrave hrane, poziv na građanski aktivizam i građansku hrabrost za promjene, kao i rezoluciju o manjinskim i drugim pravima koja će svakom narodu, građaninu i pojedincu garantirati jednakopravnost i sigurnost. No, jednako važno će biti i obznanjivanje činjenice o pristupanju velikog broja građana iz svih krajeva Bosne i Hercegovine Našoj stranci, među kojima se nalaze i neki od najuglednijih Bosanaca i Hercegovaca. I na kraju, ali nikako posljednje, uputit ćemo snažnu poruku cijeloj bh. javnosti: ni kad osvojimo vlast, mi nećemo krasti!

DANI: Kakav je Vaš stav o zahtjevima iz Republike Srpske da Tužiteljstvo BiH podigne optužnicu za ratne zločine protiv generala Atifa Dudakovića?

MUSTAFIĆ: Naša stranka je stranka budućnosti, nade i optimizma, ali ne znači da nema svoj stav prema bliskoj ratnoj prošlosti, počinjenom genocidu, masovnim zločinima i pokoljima. Mi se zalažemo za procesuiranje svih pojedinaca koji su okrvavili ruke. Za mene je Atif Dudaković jedan od simbola herojske odbrane Bosne i Hercegovine. No, mi boljeg instrumentarija za utvrđivanje istine o različitim optužbama od Suda BiH nemamo i ja očekujem da se general Dudaković pred njim pojavi, naravno, ukoliko dođe do podizanja optužnice. Samo tako se može izgraditi perspektivno bosanskohercegovačko društvo, jer nerazjašnjena prošlost, relativizacija zločina i historijski revizionizam koji je na sceni dalje generira "nove mlade nacionaliste" koji čak ni ukop srebreničkih žrtava ne doživljavaju kao mjesto mira i moralne katarze, već kao poligon za generiranje daljnje mržnje i podjele u BiH. U tom smislu je nedopustivo indiferentno posmatranje od strane policije RS-a nad četničkim divljanjem, a pod egidom "duhovne akademije", dan poslije dženaze u Srebrenici.

DANI: Kakav je Vaš stav o eminentno političkom angažmanu reisa Mustafe Cerića?

MUSTAFIĆ: Naš odnos prema vjeri je civilizacijski, uvažavamo njene duhovne i univerzalne vrijednosti, ali smo protiv uplitanja vjerskih lidera u politiku. I iskustva našeg posljednjeg rata, kao i cjelokupna historija modernog svijeta daju nam za pravo. Nije li uloga mnogih vjerodostojnika Srpske pravoslavne crkve u Miloševićevom i Karadžićevom režimu, koji su odgovornošću za stravične zločine bacili ljagu na srpski narod, najbolje upozorenje. Ili ono što danas radi vladika Grigorije, koji je postao bitna poluga jedne kriminalne, totalitarne, nacionalističke vlasti kakva je Dodikova? Nažalost, Mustafa Cerić je postao politički najeksponiraniji i najangažiraniji vjerski lider u današnjoj Bosni i Hercegovini. On zloupotrebljava i čitavu Islamsku zajednicu i funkciju na kojoj se nalazi. Time nanosi štetu državi za koju se bori, ali prije svega Bošnjacima u čije ime nastupa. Time jedan čitav narod svodi na vjersku grupu. Nema ništa tragičnije nego kad žrtva počne dobrovoljno ispunjavati ciljeve svog dželata. Ako Cerić misli da Bošnjaci svoj državni, nacionalni, kulturni i politički identitet trebaju artikulirati kroz Islamsku zajednicu, onda su sve bošnjačke žrtve u odbrani Bosne i Hercegovine bile nepotrebne – i Milošević i Tuđman bi bili spremni garantirati vjerska prava muslimana u zamjenu za međusobnu podjelu Bosne i Hercegovine. Drugo, činjenica je da je Cerić od prvog dana svog izbora za reisa bitan dio vladajuće bošnjačke političke oligarhije, s izuzetkom one dvije godine vladavine Alijanse predvođene SDP-om. Da li je Cerić svjestan vlastite odgovornosti za katastrofu u koju je SDA, u čiju je funkciju stavio Islamsku zajednicu, danas dovela Bošnjake? Činjenica da on svaku, pa i najutemeljeniju kritiku svog političkog angažmana interpretira kao napad na islam i muslimane jeste licemjerna manipulacija i islamom i Islamskom zajednicom BiH. I na kraju, činjenica da se stavio u službu najokorjelijih kriminalaca i beskrupuloznih bošnjačkih tajkuna delegitimira moralnost načina na koji on obavlja jednu časnu i odgovornu funkciju.

DANI: Kako odgovarate na primjedbe da je Naša stranka, ustvari, tek "mlađi rođak" ovakvog SDP-a?

MUSTAFIĆ: Ta pakost dolazi od onih koji ne žele u opozicionom bloku partiju koja će mnogo ozbiljnije nego što je to radio SDP proteklih godina biti istinski predstavnik i predvodnik stotina hiljada iznevjerenih. Mislim da SDP sve više, zahvaljujući svom lideru, nastupa klijentelistički, kao jedna zatvorena firma u kojoj direktor preko najbližih saradnika uporno provodi poslovnu strategiju kojom firma nikada neće postati tržišni lider u svojoj branši. Ja više, da budem iskren, nisam ni siguran da je ambicija SDP-a da preuzme odgovornost za ovo društvo. Godinama uživaju u statusu najjače opozicione stranke, žive od milionskog rentiranja nekretnina naslijeđenih od Saveza komunista, od milionskog prihoda koje iz budžeta dobijaju parlamentarne stranke, od poslaničkih i vijećničkih plaća i paušala… Posljednji njihov potez, koji meni ukazuje da je njihova ambicija tek da budu najjača opoziciona stranka, jeste odluka SDP-ove većine u Gradskom vijeću Sarajeva da parama poreskih obveznika plati dugove Adila Kulenovića i njegove televizije. Pazite, čak i od vijećnika se krije koliki su dugovi koji su preuzeti, a zna se da su višemilionski, nema nikakvog elaborata o preuzimanju televizije, nema ni najokvirnijih procjena o budžetu koji treba osigurati za funkcioniranje gradske televizije, a jasno je da će on morati biti milionski; nema ni naznaka o izvorima finansiranja u situaciji kada se i postojeći skromni budžet Grada puni tek sa stopom od 33 procenta… Ništa, dakle, ne postoji, osim odluke da se Gradu Sarajevu natovari finansiranje još jedne javne televizije… Prvo smo lidere SDP-a prijateljski uvjeravali da je to neodgovoran i nerazuman potez i s nama su se neki od njih slagali, ali samo u neformalnim razgovorima. No, unatoč tome što su u Gradskom vijeću imali podršku jedino Gradimira Gojera, usvojili su tu skandaloznu odluku. Klub naših vijećnika je bio protiv, a onda je SDP izdao saopćenje u kojem je Našu stranku optužio da je u koaliciji sa SDA?! Molim vas, koja je razlika između Nikole Špirića koji tako bezočno od poreskih obveznika ukrade 80.000 maraka plaćajući za toliko više od zvanične cijene svoj novi službeni Audi Q7 od SDP-a koji Sarajkama i Sarajlijama natovari obavezu trajnog, višemilionskog finansiranja jedne besmislene televizije? Naša stranka je u čitav projekt partnerstva u vlasti u Gradu Sarajevu ušla u uvjerenju da ćemo jednim odgovornim, transparentnim, poštenim trošenjem novca poreskih obveznika pokazati koliko se razlikujemo od partija koje su na vlasti u kantonima, entitetima i na državnom nivou, demonstrirajući razloge zbog kojih bi građani na narednim izborima trebalo da iziđu na izbore i glasaju za nas, a ne za njih. I kakvu je poruku ovom odlukom, protiv koje su sve stranke u Gradskom vijeću, svi mediji u Sarajevu, uključujući čak i Dnevni avaz, uputio SDP? Da smo svi isti, da smo svi muljatori, lopovi, potpuno neosjetljivi na socijalni očaj koji nas okružuje, da među ovdašnjim strankama nema nikakve razlike, da izlazak građana na izbore nema nikakvog smisla… E, nije tako! Naša stranka nikad ne bi ni bila osnovana da spomenuto glasanje nije postalo manir SDP-a BiH. Nismo nimalo sretni zbog toga, ali ako je jedna od ključnih zadaća Naše stranke borba protiv SDA, čiji kriminal i nekompetentnost prijeti da sahrani ovu državu, nismo spremni izdati principe radi kojih smo osnovali stranku u cilju održavanja vještačkog partnerstva sa SDP-om. ( BH Dani )

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku