Kliker.info

Ono što Davida Harveya ističe od mnogih drugih autora koji se bave sličnim temama je njegova gorljiva želja da svo intelektualno promišljanje i shvaćanje ekonomskog funkcioniranja ujedno dovede i do konkretnih rezultata. Pritom se nesumnjivo vodi poznatom Marxovom kritikom filozofije kada kaže kako "svijet nije dovoljno tek interpretirati, nužno ga je mijenjati".Harvey itekako shvaća nužnost širokog i masovnog definiranja otpora – unatoč činjenici da se slaže kako isti mora biti "radikalan", također ističe kako se "samo" odlaskom na barikade ne može postići puno.

Aaron Leonard: "Zašto ste nazvali knjigu ‘Pobunjeni gradovi’?"
David Harvey: "Jedno od pitanja koje postavljam je – koja je uloga gradova u anti-kapitalističkoj borbi. Očito je kako se većina otpora odvija u gradovima, no u gradovima se također javlja i otpor prema kapitalističkom načinu urbanizacije. Vjerujem kako se trebamo osvrnuti konkretno i na urbanu borbu, uz one o kojima mnogo znamo kao što su seljačke pobune i klasici klasne borbe poput radničkog organiziranja i slično.

Ističem kako otpor u gradu postaje novi teren, baš kao što je kroz povijest otpor bio na selima. Ako pogledate Američku Revoluciju, unatoč tome što je završila poprilično ruralno, otpočela je u lučkim gradovima – u gostionicama gdje su se ljudi nalazili, raspravljali – tamo je stvorena ideja da bi bilo dobro riješiti se Britanaca. Vjerujem da je to jako važna tema koju danas treba uvesti u aktualni dijalog.

Aaron Leonard: "U prvom dijelu knjige, gdje pišete o fiktivnom kapitalu, citirate Karla Marxa: ‘Sve veze sa stvarnim procesom valorizacije kapitala* su izgubljene, do posljednjeg traga, što potvrđuje tezu da se kapital automatski valorizira po vlastitim ovlastima’ ("Das Kapital", Vol. III str. 597)* ekspanzijom kapitala
Možete li govoriti o tome što to znači i zašto je Marx važan kao referenca za razumijevanje naše trenutne okolnosti?
David Harvey: "Podučavam i pišem o Marxu dugi niz godina i upravo pripremam jedan projekt kako bi shvaćanje Marxa učinio lakše razumljivim mnogim ljudima. Osobno smatram kako je Marx imao najsofisticiranije shvaćanje kapitalizma i kako isti funkcionira – kao i shvaćanje brojnih problema koji su vezani uz funkcioniranje takvog sistema – od bilo kojeg drugog autora koji je ikada pokušao zaista izvesti pravu disekciju kapitalizma.

Imate 11,000 ekonomista u SAD-u i nijedan od njih nije predvidio ovu ekonomsku krizu. No, u Marxovoj teoriji možete točno vidjeti gdje se stvaraju tenzije – ili prema njegovim riječima – gdje se stvaraju kontradikcije. Nastojim ove stvari maksimalno pojednostavniti i pojasniti, no također uputiti ljude da se vrate Marxu jer je on zaista imao izvanredna shvaćanja ovog sistema.Primjerice, prije aktualnog financijskog kaosa, stavljali bi novac u štednju i očekivali rast od nekih 3%. Dok bi za novac u mirovnim fondovima očekivali rast od 4 do 5% godišnje. Nikad se nismo zapitali – od kuda dolazi tih 4 ili 5% novca? Kao da se sve događa uz pomoć nekakve čarolije, potpuno se gubi spona s ljudima u tvornicama, na poljima i rudnicima – tamo gdje se ta dodatna vrijednost zaista i stvara.

Ono što Marx radi je da spaja ovo dvoje i poručuje nam… gledaj, ako se događa nekakav porast, to onda znači da netko negdje taj porast i stvara. Tko ga stvara? Naravno, radnici – u tvornicama, poljima, rudnicima…Iz toga onda izrasta financijski sistem, banke posuđuju bankama i tako postaju strašno bogate. Menadžeri Hedge fondova mogu ostvariti i po nekoliko milijardi dolara godišnje. Od kuda to silno bogatstvo dolazi? Marx uvijek postavlja to pitanje. No, mi danas živimo u svijetu gdje je taj fiktivni kapital postao sveprisutan, Wall Street funkcionira na način da više nitko zapravo ne zna na kojim je osnovama sav taj kapital utemeljen. To je onaj svijet u kojem se Marx jako dobro snalazi, zna u njega penetrirati i obrazložiti ga."

Aaron Leonard: "U knjizi se pitate – ‘Gdje je naša 68-a?’, ili još dramatičnije – gdje je naša verzija Komune? (Pariška Komuna 1871). Što želite time reći?"
David Harvey: "Šokiran sam nevjerojatnim nejednakostima koje postoje u našem društvu. Uzmimo kao primjer New York City – najbogatijih 1% zarađuju u prosjeku oko 3,7 milijuna dolara godišnje. To znači da zarade oko 10,000 dolara dnevno. U isto vrijeme imamo 3 milijuna stanovnika koji pokušavaju živjeti s 10,000 dolara godišnje. Preko pola stanovnika u gradu zarađuje ispod 30,000 dolara godišnje.

Ovakve nejednakosti nismo imali još od 1920-ih. No, u prošlosti ovakve nejednakosti su u jednom trenutku dovodile do revolta. Već nekoliko godina gledam uokolo – gdje je taj revolt? Bilo je nekakvih anti-globalizacijskih pokreta i sada imamo Occupy Wall Street, ali do sada nismo imali nikakav masovni ustanak populacije koja poručuje – ‘sada je dosta ! Prestanite !’. Jedan od razloga je svakako i činjenica da politikom danas apsolutno upravlja isključivo novac. Najbogatiji sloj u potpunosti kontrolira politički diskurs, medije i svaki utjecaj na Kongres. Vjerujem kako se ispod svega toga nalazi jedan vulkan koji će doslovno eksplodirati. Čekam da se to desi i iznenađen sam činjenicom da se to još uvijek nije desilo.

Gdje je naša 68-a? Gdje je naša Pariška Komuna? Još nisu stigle, barem ne kod nas. Znatne stvari se događaju u Čileu, studentski pokret je okupirao sva sveučilišta. Mislim da se mora desiti neka vrsta koherentnog protunapada na koncentraciju ogromne političke i ekonomske moći koja danas postoji diljem svijeta. Jedini način je da iskoristimo jedino što imamo, a to je da preuzmemo ulice i gradove. Stoga i postavljam pitanje – kako možemo organizirati cijele gradove u svrhu stvaranju pravednijeg svijeta, drugačije i alternative forme društva? Istina je kako zapravo ni sam ne znam kako bi se to trebalo izvesti, no nastojim pokrenuti to pitanje, da razmišljamo o tome, da raspravljamo o tome."

Aaron Leonard: "Zbigniew Brzezinski – prijatelj američke globalne dominacije – u svojoj knjizi, ‘Strateška Vizija’ piše: ‘Ukoliko Amerika nastavi odgađati provođenje važnih reformi, koje simultano smanjuju potrošnju i povećavaju dobit, SAD će najvjerojatnije zadesiti ista sudbina kao i prethodne fiskalno osakaćene sile, bez obzira radilo se o drevnom Rimu ili Velikoj Britaniji’. Koliko vi vidite implikacije aktualne krize na pojedina dalekosežna globalna pitanja?"
David Harvey: "Samo pogledajte podatke. SAD ima masivnu nezaposlenost i izuzetno mali rast. Što se u Kini događa? Kina je izgubila 30 milijuna poslova na početku krize, ali uskoro ih je vratila 27 milijuna i ponovno rastu za 10%. Događa se veliki transfer bogatstva i moći na Daleki istok. Nekoć je zapad cijedio istok, sada se događa obrnuto.

Giovannia Arrighi ima tezu o tome kako se hegemonija prebacuje s jednog mjesta na drugo i to obično biva u vrijeme nagle financijalizacije. Transfer nizozemske hegemonije na britansku hegemoniju desio se u vrijeme financijske ekspanzije. Transfer iz britanske na američku također je nastao nakon financijske ekspanzije. Financijska ekspanzija SAD-a u proteklih 30 godina dovela je do deindustrijalizacije SAD-a i do prebacivanje ekonomske snage na Daleki istok. Da, upravo nazočimo tom transferu. S time da ja nisam jedan od onih koji smatra da je ovo ujedno i kraj SAD-a. Zapravo, jedan od glavnih problema je to što SAD još uvijek ima ogromnu vojnu snagu, čak i kada gubi ekonomsku moć, moralni utjecaj i sve drugo.

No, pogledajmo urbane karakteristike u Kini. Pogledajmo Šangaj ili bilo koji od novih kineskih gradova koji se upravo podižu, urbanizacija Kine je ogromna. Dimenzija urbanizacije je značajna i proizlazi pitanje – koji model koristi Kina? Nažalost, koristi isti model kao i SAD 50-ih i 60-ih, grade se zatvorene zajednice, predgrađa, svugdje se ide automobilom. To je ekološka katastrofa, a socijalne nejednakosti eskaliraju. To je ozbiljan problem koji već sada stvara socijalne tenzije u Kini. Smatram da bi se mogle desiti urbane pobune u Kini. Često govorimo o stanju u državama, no mislim da bi se trebali fokusirati i na same gradove."

Aaron Leonard: "Zar nije jednostavno dovoljno biti ‘anti-kapitalist’? Treba li nova paradigma organiziranja društva biti zasnovana na većoj smionosti, vizionarstvu? – uz sve rizike koji pritom postoje."
David Harvey: "Da, biti će potrebna radikalna prekretnica. Biti anti-kapitalist je raspravljati o pronalaženju načina kojime bi se izmjenio fundamentalni put kojim dobivamo ručak na stolu – put koji uključuje tržišni sistem, korporativnu moć, korporativnu poljoprivredu, oglašavanje i sve druge elemente. Biti anti-kapitalist znači biti protiv svega navedenog.

To ujedno znači da moramo pronaći adekvatnu alternativu koja je u stanju prehraniti 7 milijardi ljudi na planeti Zemlji. Kako im dati krov nad glavom? Kako da imaju razuman životni standard bez akumulacije kapitala? Kako postići sve to bez uporabe tržišta o kojem sada ovisimo? Ne vidim da se to može postići na način da jednostavno odemo na barikade ili da upadnemo u Zimski dvorac (op.a. referenca na rusku revoluciju 1917). Moramo razgovarati o tome kako cijelu jednu novu generaciju prebaciti na daleko drugačiju konfiguraciju svijeta po pitanju ekonomije.

Sada smo došli do te točke u povijesti kapitalizma, i to sam navodio već i drugdje, smatram da se nalazimo u trenutku kada se kapital jednostavno više ne može akumulirati nužnim stopama rasta koje bi održale ovaj socijalni ili politički poredak. Unutar sistema događaju se veliki stresovi i sada upravo gledamo zadnji segment tradicionalnog kapitalizma dok se seli na Daleki istok i u isto vrijeme nastupa stagnacija u Sjevernoj Americi i Europi. Alternativa će se morati pronaći i moramo početi kolektivno razmišljati o tome.