hamburger-icon

Kliker.info

Daniel Serwer: Najveća američka greška je prihvatanje podjele BiH po principu 51 prema 49 posto

Daniel Serwer: Najveća američka greška je prihvatanje podjele BiH po principu 51 prema 49 posto

05 Aprila
13:41 2012

Najveća američka greška je bila prihvatanje podjele Bosne i Hercegovine po principu 51 prema 49 odsto, kaže za Radio Slobodna Evropa Daniel Serwer, stručnjak pri Centru za transatlantske odnose (The Center for Transatlantic Relations) i jedan od posrednika u postizanju Dejtonskog sporazuma 1995.On smatra da pomenuti dokument favorizuje nacionaliste koji nemaju preveliki interes da se BiH približi Evropi, zato što to nije pogodan prostor za njihov procvat.

Ako se osvrnemo na opsadu Sarajeva prije 20 godina, da li mislite da su etničke podjele sada, zapravo, još veće nego u to vrijeme?

Ne, ne mislim da je sada gore. Smatram da rane još nisu zacijeljene, da sada postoje političari koji, kao i onda, nastoje da igraju na kartu etničkih podjela zarad sopstvenih ciljeva.

Analizirajući tadašnju situaciju, da li su SAD načinile greške, kao što je, na primjer, njihova politika da nema pobjednika i gubitnika?

Ne bih tako opisao američku politiku. Vašington je svih ovih godina napravio dosta grešaka. Međutim, on je već veoma rano zauzeo jasan stav koga podržava. SAD su namjeravale da bombarduju srpske položaje nekoliko godina pre nego što je to na kraju i učinjeno. Ali, Evropljani su to spriječili. Smatram da je najveća američka greška prihvatanje podjele Bosne i Hercegovine po principu 51 prema 49 odsto. Odluka o toj proporciji je doneta nekoliko godina prije Dejtonskog sporazuma, iako nije odražavala stanje na terenu.

Koji su najveći uspjesi američke politike u Bosni?

Stvaranje bošnjačko-hrvatske federacije (1994. godine) je veliki uspjeh. To je bio i moj doprinos mirnom rješenju. Smatram i da je period odman nakon Dejtonskog sporazuma neočekivano bio veoma uspješan – mnogo više nego što su se neki nadali. Takođe, u razdoblju od 2000. do 2006. je izgledalo da Bosna relativno dobro napreduje ka članstvu u Evropskoj uniji. Međutim, neuspjeh da se 2006. godine usvoje ustavni amandmani bio je veliki korak nazad, od čega se još nije oporavila. Međutim, u Bosni se danas ne ratuje i svako ko je iskusio rat zna da je sada bolje nego u vrijeme oružanih sukoba.

Pomenuli ste podjelu po principu 51:49 odsto. Šta je još moglo, odnosno trebalo da se uradi drugačije.

Mi smo bili previše fokusirani na pitanja kao što su put ka Goraždu, koji je bio politički važan za Izetbegovića, ali nije bio strateški bitan, odnosno nije bio pitanje mira i rata i funkcionalnosti države Bosne i Hercegovine. Također, nadali smo se da ćemo nakon neuspjeha u usvajanju ustavnih amandmana, uspjeti da oživimo ustavne reforme. Gledano iz ove perspektive, greška je što nije učinjeno sve da pomenuti amandmani budu prihvaćeni, jer se pogoršanje situacije u zemlji se upravo vezuje za taj događaj.

Kako gledate na današnju ulogu SAD u BiH. Neki smatraju da je to prije svega evropsko pitanje?

Važno je da SAD ostane angažovane u BiH, ali one, objektivno, nemaju neki veliki interes, osim očuvanja Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države, odnosno da spriječi njen raspad na dva ili tri dijela. Sve ostalo Vašington želi da prepusti Evropljanima, jer ima mnogo drugih teškoća. Savjet za spoljne poslove (Council for Foreign Relations) je nedavno je objavio listu od 30 bezbjednosnih problema širom svijeta sa kojima se SAD suočavaju u 2012. godini i nijedan nije na Balkanu.

Da li članstvo u Evropskoj uniji može da bude dovoljno privlačno da se prevaziđu podjele u BiH.

Da. Na primjeru ukidanja viza se vidjelo kako može biti snažna privlačnost Evropske unije. Svaki građanin Bosne i Hercegovine koji putuje i u nasiromašniji dio Unije bio bi kratkovid ako ne prizna da je pripadnost tom bloku veoma poželjna. Problem je što politika u Bosni i Hercegovini ne dozvoljava da stupe na scenu ljudi koji su ozbiljno posvećeni ostvarenju tog cilja. To je djelimično čak naša greška, jer Dejtonski sporazum favorizuje nacionaliste koji nemaju preveliki interes da se BiH približi Evropi, zato što to nije pogodan prostor za njihov procvat. Dakle, postoji privlačnost Evropske unije, ali potrebno je da BiH sprovede ustavne, političke i ekonomske reforme da bi u potpunosti osjetila blagodeti pripadanja evropskom klubu.

Ako se osvrnemo na vrijeme kada ste bili angažovani kao mirovni posrednik, u kojoj mjeri je to bio težak posao?

Bio je to svakodnevni težak posao. Na primjer, pri kraju rata posredovao sam između ministra odbrane Federacije BiH, koji je bio hrvatski nacionalista, i njegovog zamjenika, bošnjačkog nacionaliste. Oni nisu mogli da se saglase čak ni da sjede u istoj prostoriji. Morao sam da se angažujem u „šatl diplomatiji“ između njihovih kabineta. Trebalo mi je dosta vremena da shvatim da su njihovi stavovi poticali od istih etno-teritorijalnih impulsa, koji mogu biti zadovoljeni jednostavnim formulama.Međutim, oni se toliko nisu podnosili, da nisu mogli da uvide da su njihovi zahtjevi, zapravo, slični. Ipak, osjećao sam veliko olakšanje i zadovoljstvo kada je postignut sporazum i Federacija BiH krenula napred.Da sam svaki put dobio dolar kada je neko rekao da će se Federacija BiH raspasti, bio bih bogat čovjek. Dragan Štavljanin (RSE)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku