Kliker.info

Daniel Serwer iz vašingtonskog instituta za mir u junskoj analizi ‘Nova vrsta balkanske drame’ upozorio je da će se Balkan suočiti sa novim nevoljama na Kosovu i u BiH, ukoliko SAD i EU ne preduzmu dramatične korake da ih vrate na put koji vodi članstvu u Evropskoj uniji.Kad su u pitanju odnosi između Srbije i Kosova, američki analitičar je ponudio diplomatsku inicijativu koji je mnogima zazvučala šokantno: predložio je da predsjednik Kosova Fatmir Sejdiu uputi kurtoazan poziv predsjedniku Srbije Borisu Tadiću da posjeti Prištinu, nakon čega bi mogli da se otvore razgovori o tome kako Priština i Beograd da odgovore na zahtjev Evropske unije o uspostavljanju dobrosusedskih odnosa.

Na pitanje Radija Slobodna Evropa da li smatra da je doista sazrijelo vrijeme za jedan takav susret, Serwer je odgovorio:

“Pa, ne znam – odluka o tome da li je vreme sazrijelo ili nije sazrijelo je na gospodinu Sejdiuu i gospodinu Tadiću. Ali, s obzirom da predsjednik Tadić voli s vremena na vrijeme da ode na Kosovo kako bi se obratio tamošnjim Srbima – što je po meni u redu – smatram da bi bilo razumno da ode i u Prištinu i sretne se sa predsjednikom Sejdiuom. Tu čak ne bi ni bio nužan protokol, odnosno, nazivi država i druge formalnosti, s obzirom da bi se radilo o kurtoaznom pozivu. Mislim da bi to bio dobar način da se započnu razgovori između Prištine i Beograda. Veoma je teško otvoriti razgovore o tehničkim pitanjima, a da se prije toga ne probije led između dvije prijestonice. Predsjednik Tadić bi, ako želi, kod kuće mogao da objasni da se sa Sejdiuom sreće kao sa predsjednikom srpske autonomne pokrajine Kosovo, dok bi Albanci Tadićevu posetu mogli da predstave kao indirektno priznanje nezavisnosti Prištine od strane Beograda jer u posjetu Kosovu dolazi predsjednik Srbije. Pošto sa izvjesnom dozom spina i ambivalencije svi još uvek moramo da živimo, ne vidim zašto to ne bi mogli i gospoda Sejdiu i Tadić”, ocjenjuje Serwer.

Upitan ne misli li da bi i jedan i drugi predsjednik tako sebi politički samo slomili vrat, sagovornik Radija Slobodna Evropa kaže:

“Da, to je interesantno pitanje. Što se tiče gospodina Tadića, zavisi kako bi tu posjetu marketinški upakovao. Ako objasni da je ona za dobrobit kosovskih Srba, kao i za učvršćivanje srpskog zahtjeva za teritorijalnim integritetom, to bi mu onda politički koristilo. Gospodin Sejdiu bi, po meni, imao više problema zato što je na Kosovu pitanje kontakata sa Beogradom mnogo osjetljivije. Smatram zaista da bi to bio korak naprijed u odnosima između Prištine i Beograda. Uostalom, ja stalno slušam sagovornike iz Beograda koji kažu: mi znamo da su priznanja Kosova ireverzibilna, da se neće poništiti – čuo sam to nedavno u svom institutu i od predstavnika Ambasade Srbije u Americi. U tom smislu smatram da je došlo vreme da se prizna da ta činjenica postoji i da se neće promjeniti. Nekakvo bar posredno primanje k znanju fakata na terenu bi se moglo postići i preko posjete gospodina Tadića Prištini”, uvjerava američki analitičar.

Umjesto butmirskog procesa

Serwer je takođe pozvao međunarodnu zajednicu da angažman u Bosni i Hercegovini redefiniše tako da postane politika jednog glasa, koja bi podstakla ustavne reforme nužne za pristupanje te zemlje Evropskoj uniji. Umjesto nastavljanja neuspješnog butmirskog procesa, Serwer predlaže da zemlje Evropske unije zatvore ambasade u BiH, da Sjedinjene Države drastično redukuju svoje prisustvo, a da se umjesto toga uspostavi snažno predstavništvo Evropske unije u kome bi bili i američki predstavnici koje bi pomoglo da BiH spovede ustavne reforme, neophodne za pristupanje Evropskoj uniji. U tom naporu, smatra naš američki sagovornik, treba formirati malu evropsko-američku ekspertsku grupu koja bi u nekoliko mjeseci do oktobarskih izbora pokušala da formuliše minimum kriterijuma koje bi ustav BiH morao da uvaži kako bi zemlja mogla da nastavi evropske integracije. Dodatni problem za koji sam siguran da mora da se riješi u ranim fazama evropskih integracija jeste da se definiše ko je u BiH nosilac pregovora o učlanjivanju u Evropsku uniju. Ja sam uvjeren da to treba da bude centralna vlada u Sarajevu.

“Mene ne zanima ponovno pisanje bosanskog ustava nego me interesuje šta je to što Bosna treba da učini kako bi ispunila evropske standarde. Jasno je da ih sada ne ispunjava, o čemu svjedoči i odluka Evropskog suda za ljudska prava da moraju biti eliminisane diskriminatorne odredbe aktuelnog ustava. Osim ovog, jedini dodatni problem za koji sam siguran da mora da se riješi u ranim fazama evropskih integracija jeste da se definiše ko je u BiH nosilac pregovora o učlanjivanju u Evropsku uniju. Ja sam uvjeren da to treba da bude centralna vlada u Sarajevu. Dakle, ovo što predlažem je veoma jednostavno, nije nikakav suviše težak paket”, dodaje Serwer.

Upitali smo ga, međutim, ne vreba li u regionu nova opasnost, naime, da li će zemlje Zapadnog Balkana uopšte uspjeti da održe sadašnji nivo evroentuzijazma u situaciji kad im postaje sve bolnije jasno da opada želja Brisela da u svoje redove i njih primi.

“Nesporno je da trenutno postoji problem političke volje Evropske unije da se dalje širi, ali takođe je nesporno da su zemlje koje su već ušle u redove Unije uknjižile spektakularne rezultate. Pogledajte gde je sada Slovenija u poređenju sa situacijom u kojoj je bila 15 godina unazad, prije učlanjenja; pogledajte Poljsku, Mađarsku. To samo znači da sada morate pametno iskoristiti vrijeme kako biste se pripremili. Nije to proces koji će trajati dvije-tri godine nego čitavu jednu dekadu ili duže. Dakle, to vreme morate iskoristiti tako da budete spremni da uđete čim se vrata otvore ili samo odškrinu. Ja se nadam da će Hrvatska uskoro tu šansu iskoristiti. Ako Srbija bude spremna kad se ta vrata za nju otvore, ući će i ona. Isto važi i za Albaniju, Makedoniju, Bosnu. Dakle, ne smije se više gubiti vrijeme. Kažem “više” jer su neke od ovih zemalja dopustile da izgube dosta vremena u poslednjih pet godina”, podsjeća Daniel Serwer.  Branka Trivić (RSE)