hamburger-icon

Kliker.info

Charles Crawford: Ako Srbija želi naprijed, mora izručiti Mladića

Charles Crawford: Ako Srbija želi naprijed, mora izručiti Mladića

14 Avgusta
06:31 2010

U nedavno objavljenom članku u The Independentu, bivši britanski diplomata, ustvrdio je da se zahtjev Beograda za izručenje Ejupa Ganića činio kao čudan pokušaj da se "svi prekriju političkim blatom u cilju dokazivanja varljivoga prosrpskog silogizma: svi ljigavci su krivi, svi sudionici raspada Jugoslavije su jednako ljigavi, ergo, svi su jednako krivi". U intervjuu za Dane, ovaj danas privatni konsultant, koji svoje komentare i analize objavljuje na internetskoj stranici www.charlescrawford.biz, pojašnjava svoje stavove u vezi s presudom londonskog ekstradicijskog suda

DANI: Gospodine Crawford, kako komentarišete odluku sudije Workmana u slučaju Ganić?

CRAWFORD: Školovao sam se za advokata u Engleskoj prije mnogo godina i jedna od stvari koje sam naučio jeste to da nije dobro detaljno komentirati ishod suđenja ako niste sjedili u sudnici i čuli dokaze onako kako su predstavljeni sudiji. U svakom sudskom postupku, neki svjedoci su jednostavno ubjedljiviji od drugih. U ovom slučaju, sudija je ponudio iscrpno objašnjenje zašto je došao do svojih zaključaka. On je, po mom mišljenju, ispravno, dao posebnu težinu činjenici da je vlada u Beogradu pokušala da sklopi neku vrstu političkog dogovora sa Sarajevom, koji bi, da je bio uspješan, omogućio okončanje postupka protiv g. Ganića u zamjenu za podršku Sarajeva srbijanskoj Deklaraciji o Srebrenici. To je ojačalo iznijete stavove različitih svjedoka koji su tvrdili da je postupak protiv g. Ganića politički motiviran. Sudija je to vidio kao zloupotrebu engleskih sudova. Neki dijelovi odluke su manje zadovoljavajući. Sudija se upustio u različita utvrđivanja činjenica u vezi sa pucnjavom u Dobrovoljačkoj ulici, koja se meni čine kao previše ambiciozna, uzevši u obzir ograničenu prirodu postupka.

Čini se, također, da je on prihvatio proizvoljne ocjene nekih međunarodnih svjedoka o pravosudnom sistemu u Srbiji: profesionalna neučtivost, ako ne i neskrivena tendencioznost. Treba imati na umu da je postupak pred sudom u Londonu imao oblik kakav jeste zato što se Ujedinjeno Kraljevstvo, prema našim važećim ekstradicionim odredbama, i prema Republici Srbiji i prema Bosni i Hercegovini, odnosi kao prema ozbiljnim evropskim partnerima u pravnim pitanjima. Kada je Srbija podnijela svoj zahtjev za izručenjem g. Ganića, britanski pravni sistem nije imao izbora osim da reagira kako jeste. Neke zvanične izjave date u Sarajevu u vrijeme hapšenja g. Ganića u Londonu bile su očigledno neprimjerene. Trebalo je nekoliko mjeseci da slučaj zaista stigne do samog suđenja, ali kada se to dogodilo, uslijedilo je slobodno i pravično suđenje i pravovremeno je donijeta presuda naizgled u skladu s dokazima koji su iznijeti sudu.

DANI: Kakvo značenje, po Vama kao bivšem ambasadoru Velike Britanije u Beogradu, ova odluka ima za Srbiju?

CRAWFORD: Nisam već neko vrijeme bio u Beogradu, niti u Sarajevu, a nije lako pratiti "duh situacije" iz Londona. Beograd sa sadašnjim političkim vodstvom odaje utisak da pokušava nadomjestiti objektivne strateške slabosti međunarodnim pravnim i drugim taktiziranjima. Manevri Srbije u Ujedinjenim nacijama u vezi sa Kosovom i ovaj posljednji, donekle improvizirani, pokušaj da se obezbijedi izručenje g. Ganića Beogradu, kao da sažimaju takav pristup. Sigurno postoji rizik da će mnogi Srbi biti impresionirani energijom i samoizazvanim optimizmom koji njihovi lideri ulažu u ove aktivnosti, i otud će biti još više razočarani mršavim rezultatima koji su postignuti. To može ohrabriti reakcionarne, antievropske tendencije. Ako Srbija želi osigurati neku vrstu regionalnog i šireg liderstva u daljoj budućnosti, nesumnjivo najbolja politika je da okonča priču o Mladiću i strpljivo radi sa evropskim partnerima na zadovoljavajućem rješenju kosovskog problema. I da radi na porastu i otvorenosti ekonomije. Više strpljenja i koncentracije, i mnogo manje inata i improvizacije. Sve drugo bi uglavnom vodilo u skupo zastranjivanje.

DANI: Šta ova odluka znači za Srbiju kad je riječ o suočavanju sa prošlošću u regionalnom kontekstu?

CRAWFORD: Prema svim razumnim standardima, ono što je urađeno u Beogradu – kao i u Sarajevu i u Zagrebu – da se riješi značajan broj slučajeva kojima se nije bavio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju jeste, po tom pitanju, impresivno. Pomislite na ogroman broj žrtava komunizma u Jugoslaviji i drugdje u bivšem komunističkom svijetu – gdje je pravda za njih? Sva ova suđenja za ratne zločine teku mučno u poređenju sa opsežnim nizom ubrzanih suđenja osumnjičenima za nacističke ratne zločine nakon Drugog svjetskog rata za kojima su slijedile serije instantnih kazni. Današnji optuženi imaju svoja prava. Nivo potrebnih dokaza da bi se obezbijedila osuda je visok. Ne čudi što mnogi ljudi u regionu počinju da se pitaju da li je sve to vrijedno truda. Suštinski problem ovih suđenja jeste što ona teku u lokalnoj moralnoj i političkoj zoni sumraka. Svaka od zajednica želi da vidi osudu lica iz druge zajednice koje je brutalno postupalo prema njihovim sunarodnicima. Ali oni mrze kada se od "njihovog" suda očekuje da sudi nekom od "njihovih", i još više kada je neki drugi sud u regionu nedovoljno strog prema nekom "svom" ili pak pokušava da sudi nekom od "njihovih".

Ukratko, ljudi kao pravične vide one presude koje im se dopadaju. One koje im se ne dopadaju nužno vide kao nepravične, što pokazuje da se, za razliku od njih samih, "drugima" ne može vjerovati da su objektivni u ovim osjetljivim pitanjima. Malo povjerenja se pridaje bilo kom potezu druge strane, ma koliko da je pozitivan. Srž političke realnosti jeste da svaka zajednica u bivšoj Jugoslaviji sebe vidi kao žrtvu ovoga ili onoga. A suština bivanja žrtvom jeste da pravde nema. Lokalni političari i sudije suočavaju se sa teškim zadatkom – gdje je podrška javnosti kada se biva iskren u vezi sa onim što se dogodilo? Sve u svemu, nadam se da Srbija nije obeshrabrena da nastavi svoje sopstvene istrage i suđenja osumnjičenim ratnim zločincima. Regionalna saradnja na pravdi, kao i pomirenja, moraju se nastaviti, za šta je potrebno da sve strane rade zajednički, dugotrajno, posvećeno i iskreno. Jer, ako Beograd stekne uvjerenje da za svoje nedvosmisleno dobre poteze nikad ne dobija povjerenje, nego samo oštre zamjerke da sve što čini nikada nije dovoljno iskreno ili dobro, cijeli region će biti na gubitku.

DANI: Kako komentarišete reakciju g. Vladimira Vukčevića, srpskog tužioca za ratne zločine, na odluku suda u Londonu?

CRAWFORD: Vidim da Beograd ne planira da uloži žalbu. Pametan potez u datim okolnostima.

DANI: Kakve posljedice, ako ih uopšte bude, može odluka londonskog suda imati na slučaj Ilije Jurišića i "Tuzlanske kolone"?

CRAWFORD: Pretpostavljam da će Beograd biti još odlučniji da pokaže da činjenice tog slučaja predstavljaju ratni zločin i da je pravedno lišio slobode jednog od ključnih ljudi odgovornih za to.  Radojica Bunčić (BH Dani)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku