Kliker.info

Bezbroj je viceva konstruiranih na opredjeljenju između manjeg i većeg zla kao prelomnoj tački priče. Ključno je u tim vicevima da subjekt koji se opredjeljuje ne može odlučiti šta je tu manje a šta veće zlo. Kad se, pak, odluči, muči ga doživotno slutnja da je pogriješio u procjeni. Bh. društvo talac je takvih nedoumica iz crnohumornih viceva odavno, još od prvih nezavisnih izbora, potom i referenduma, Daytona, pa sada do Slave Kukića i Borjane Krišto. Kao kandidat za mandatara Vijeća ministara figurirao je i Mladen Lijanović, ali teško da je iko tog nes(p)retnog pehlivana po labavim koalicijskim žicama uzimao kao ozbiljnu mogućnost za tu funkciju. Dakle, o Slavi i Borjani je riječ. Slavo Kukić je, glasovima Predsjedništva BiH, izabrani mandatar Vijeća ministara do glasanja Parlamenta BiH, ma koliko ga Lagumdžija titulirao nestranačkim kandidatom, ipak SDP-ov kandidat. Formalno jest nestranački, ali je riječ o snažnom SDP-ovom megafonu na intelektualnoj sceni BiH. Ne naročito kvalitetan, ali teško je SDP-u imati boljeg, prevelik je ulog. Začas te proglase ideologom propasti kad ode sve u…, a sa SDP-om bi u trotačku otišlo sve samo da SAD na sekundu nam okrenu leđa. Slavo Kukić je dosad, mora se priznati, i najsofisticiraniji šamar SDP-a hrvatskom i srpskom nacionalizmu. Željko Komšić je bio prebrutalan.

Za razliku od njega, Slavu niko ne može nazvati “čovjekom sa hrvatskim imenom”, on zaista jest Hrvat po PS-u, čak i onom kojeg propisuje hrvatski nacionalizam. Možda ne dovoljno veliki kako bi hrvatski nacionalisti željeli za jednog Hrvata u politici, ali sigurno ni za njih ne izlazi iz okvira hrvatstva: ni ljiljanom ni naglaskom ni žargonom ni ahdnamom. Međutim, iako dobro proračunat, to nije jedini uzrok njegove kandidature. Daleko sežu veze između njega, SDP-a, ali i SAD-a. Sjetimo se samo slučaja Alžirske grupe kad ni krive ni dužne odvedoše šest Alžiraca u Guantanamo. Tada je Kukić istupio iz Helsinškog komiteta optuživši Srđana Dizdarevića, predsjednika istog, za širenje antiameričke histerije, jer je ovaj stao na stranu Alžiraca. Na njihovu stranu je stao i Zlatko Lagumdžija, ali prilikom njihovog puštanja na slobodu, iako je bio najodgovornija osoba za njihovo izručenje. Slavo Kukić nikad ništa, ni u primisli protiv SAD-a, kao ni protiv SDP-a. Bio je dugogodišnji predsjednik Upravnog odbora FTV-a u vrijeme njenog finansijskog, kadrovskog, profesionalnog srozavanja na najniže grane sve dok nije postala, pogađate, SDP-ova televizija. I ima tu još štošta, afere iz HT-a Eronet, itd, itsl. Toliko o tom uglednom javnom i kulturnom radniku, kako ga Lagumdžija titulira. Sad na Borjanu!

Davno ju je potpisnik ovih redova nazvao politički nedopismenjenom hrvatskom nacionalistkinjom, a ona sama o sebi veli: “Ja sam zapravo jedna posve tradicionalna žena sa svim vrlinama i manama koje jedna žena, Hrvatica ima u našem konzervativnom bh. društvu. Borjana Krišto je prije svega supruga, susjeda, vjernica, članica udruženja, a najmanje političarka po profilu.” Toliko je rodno nesenzibilizirana da sljedeća njena izjava samo potvrđuje da ova prethodna nije samo predizborni marketing za hrvatske konzervativce: “U odnosu na moju konkurenciju, prije svega Raguža i Komšića, ja sam vrlo konkretna žena”, kao da su i oni žene. Pouzdano je, međutim, da ta žena bespogovorno izvršava sva očekivanja patrijarhata: od bespogovornog provođenja Čovićevih zahtjeva do poštivanja lika i djela ratnog zločinca Darija Kordića, ili, pak, njena višestruka pomilovanja političarima, otmičarima, kriminalcima različitih profila dok je bila predsjednica FBiH. Na dobrom je putu da u historiji bh. politike postane druga Biljana Plavšić: “Disolucija jedne zemlje u danim političkim i društvenim okolnostima je realno moguća, pa stoga ne vidim što bi to BiH u tom pogledu bila izuzetak”, rekla je svojevremeno za Nezavisne. Još je ilustrativnija njena hvala time, kako u diplomatskim krugovima tvrde, da će biti prva žena predsjedavatelj Vijeća ministara i ujedno posljednji predsjedavatelj iste institucije. Prvoanalizirani Slavo Kukić za nju je u gradaciji zla nanesenog ovoj državi daleko ispod. Stoga je Slavo bolji, bar dok SDP ima podršku međunarodne zajednice.

Samo, ne može čovjek da se ne upita gdje je tu u priči Martin Raguž? Čovjek koji je mogao biti kompromisno rješenje i zbog kojeg sve srpsko-hrvatske priče o bošnjačkoj jednostranosti padaju u vodu. Za njega je Borjana upravo to što je rekla, jedna tradicionalna žena, dovoljno snažna za igru zatezanja konopca. U svakom slučaju, ko god na kraju ispliva, bit će to novi Nikola Špirić, pojedinac nemjerljivo bogatiji na kraju mandata, a država nemjerljivo siromašnija. S tim što s Kukićem države može bit’ bude, a s Borjanom  je može bit’ ne bude.   Amer Tikveša (BH Dani)