Ćazim Sadiković: Bosna i Hercegovina je zrela za vanredno stanje
24 Marta
20:39
2010
Član Venecijanske komisije Vijeća Evrope u intervjuu za Radio Slobodna Evropa upozorava na zabrinjavajuće razmjere političke i ekonomske krize u kojoj se od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma nalazi BiH. S obzirom da nema pozitivnih promjena, da stanje „ni rata ni mira“ predugo traje, zemlja je, prema njegovom mišljenju, zrela za vanredno stanje.
RSE: Nakon brojnih rezolucija zemalja Evrope i SAD-a stigla je izjava Doris Pack iz Evropskog parlamenta o dubokoj zabrinutosti zbog nestabilne političke klime i nedostatka zajedničke vizije dva bh. entiteta. Profesore Sadikoviću, čini se da su zbog stanja u BiH zabrinutiji zvaničnici izvan ove zemlje?
RSE: Nakon brojnih rezolucija zemalja Evrope i SAD-a stigla je izjava Doris Pack iz Evropskog parlamenta o dubokoj zabrinutosti zbog nestabilne političke klime i nedostatka zajedničke vizije dva bh. entiteta. Profesore Sadikoviću, čini se da su zbog stanja u BiH zabrinutiji zvaničnici izvan ove zemlje?
Sadiković: Moguće je tako. Međutim, kad ste već spomenuli gospođu Doris Pack, ja bih odmah mogao reći da ni aktivnost evropskih institucija, posebno Savjeta Evrope, nije bila na nivou očekivanja s obzirom na to u kakvom je stanju BiH već 20 godina. Naime, primijetno je da postoji upravo prava inflacija rezolucija, ali nema efekata – te se rezolucije ne ostvaruju, tako da bih i ja mogao uputiti izvjesnu kritiku i samim institucijama Evrope koje su zaista zanemarile BiH. A ja smatram zaista da se kod nas ne vidi ta zbrinutost jer mislim da su funkcioneri sve više zabavljeni svojim položajima, hoće li biti izabrani na predstojećim izborima, i sve drugo, nego kako će se prevladati temeljna kriza koja vlada u našem društvu.
RSE: Konstantna kriza u kojoj se BiH nalazi od potpisivanja Dejtonskog sporazuma ne donosi promjene, ne padaju vlade, ne podnose se ostavke.
RSE: Konstantna kriza u kojoj se BiH nalazi od potpisivanja Dejtonskog sporazuma ne donosi promjene, ne padaju vlade, ne podnose se ostavke.
Sadiković: Posebno me zabrinjava to da teškoće iz dana u dan postaju sve veće i upravo zato upozoravam na okolnost da je potrebno zaista poduzeti i odgovarajuće mjere. Samo snažna demokratska država može spriječiti ove procese disolucije koji su na djelu i osigurati zaštitu i ljudskih prava i sloboda, ali i osigurati funkciju jedne moderne evropske države.
RSE: Vanredno stanje se proglašava najčešće zbog prijetnji miru, odnosno uglavnom ga vezujemo za rat.
Sadiković: To je uvijek samo ono stanje koje prijeti opstanku nacija – mogu biti veliki štrajkovi, velike privredne teškoće, velike nevolje itd. Kad kažem nacija mislim na jezik Evropske konvencije. U Evropskoj konvenciji na više mjesta se spominje pojam nacija, a uvijek se misli na državu koja je potpisala Evropsku konvenciju.
BiH zapravo nema Ustava
BiH zapravo nema Ustava
RSE: Kad pominjete Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i sloboda, koliko je BiH pokazala spremnosti da je
primijeni?
Sadiković: Država BiH nije dovoljna snažna i nije u stanju da zaštiti ljudska prava, što lijepo pokazuje slučaj Sejdić – Finci, jer da je država zaštitila ljudska prava manjina, ne bi trebalo da Sud, nakon 15 godina primjene Evropske konvencije u našem sistemu, donosi odluku i optužuje državu BiH i nalazi je krivom za kršenje ljudskih prava i sloboda iz člana 14. i protokola 12. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava. Prema tome, koda nas se u osnovi može zaista govoriti o tome da postoji mnogo elemenata koji ukazuju na potrebu proglašenja vanrednog stanja formalno.
RSE: Među brojnim problemima i slabostima koje ima BiH, šta biste vi ipak stavili ne prvo mjesto?
Sadiković: Država BiH nije dovoljna snažna i nije u stanju da zaštiti ljudska prava, što lijepo pokazuje slučaj Sejdić – Finci, jer da je država zaštitila ljudska prava manjina, ne bi trebalo da Sud, nakon 15 godina primjene Evropske konvencije u našem sistemu, donosi odluku i optužuje državu BiH i nalazi je krivom za kršenje ljudskih prava i sloboda iz člana 14. i protokola 12. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava. Prema tome, koda nas se u osnovi može zaista govoriti o tome da postoji mnogo elemenata koji ukazuju na potrebu proglašenja vanrednog stanja formalno.
RSE: Među brojnim problemima i slabostima koje ima BiH, šta biste vi ipak stavili ne prvo mjesto?
Sadiković: Prvi element koji bih naveo to je nepostojanje ustava. Ovo što imamo mi u Dejtonskom mirovnom sporazumu nije ustav, to je zapravo Aneks 4. u kojem su dati neki elementi političkog uređenja, ali ni po sadržaju ni po formi to nije ustav. Posebno smeta to što po sadržaju nije ustav zato što težište daje i u potpunosti oslanja ustav i državu na vlast tri konstitutivna naroda, a cijela Evropa i Konvencija insistiraju na pojedincu i demokratskoj državi, dakle potpuno suprotno svemu onome što je Evropa uradila, a što je njena demokratska tradicija. Prema tome, mi nemamo ustav koji bi mogao omogućiti stvaranje države koja bi odgovorila sadašnjim teškoćama, kao što je to slučaj u svim evropskim državama.
RSE: Kriza je prešla političke okvire, prijeti socijalni bunt, sve je više nezaposlenih – i BiH je daleko od bilo kakvog napretka. Svemu treba dodati izjave premijera RS Milorada Dodika kako je upitna država BiH, ili posljednju o potrebi mirnog razdruživanja.
Sadiković: Niko ne traži razjašnjenje ovih nekih pojmova da bi čovjek mogao stupiti u dijalog sa gospodinom Dodikom. Morao bih znati šta on podrazumijeva pod razdruženjem, ili ne znam šta već još. Postoji jedna opća konfuzija, a posebno niko ne upozorava nikoga da smo mi u stanju mirovnog sporazuma, da smo mi država koja je vezana međunarodnim mirovnim sporazumom i da mi nemamo punu slobodu djelovanja ni kao država, a pogotovu ne dijelovi te države kao što su entiteti, kantoni, opštine itd. Prema tome, nemoguće je govoriti u ovakvim okolnostima kada nije riješeno pitanje mirovnog sporazuma do kraja, kada nije završen proces inauguracije mira a stvaranja moderne demokratije. Mogu zaključiti da stanje ni rata ni mira ovdje traje već 15 godina, a da se ništa nije riješilo ni u pogledu ustava ni u pogledu države. Jedino što je dobro u Ustavu BiH je Evropska konvencija o zaštiti osnovnih prava i sloboda čovjeka, ali se ni ona ne provodi. Sve se manje o njoj govori, iako je Konvencija jedino u BiH stavljena u prvi plan Ustava, uz odrednicu da ima prioritet nad svakim drugim pravom. I pored jedne takve snažne formulacije, Konvencija nije primijenjena, a da jeste, imala bi velike pozitivne efekte i stanje u BiH bi bilo mnogo
bolje nego što je sada. Gordana Sandić-Hadžihasanović (RSE)
Komentari