hamburger-icon

Kliker.info

Boriša Arnaut, ambasador BiH u Srbiji : Jedni drugima otežavamo priključenje EU

Boriša Arnaut, ambasador BiH u Srbiji : Jedni drugima otežavamo priključenje EU

23 Marta
03:56 2010

Boriša Arnaut je, nakon druge kandidature, ipak postavljen za ambasadora BiH u Srbiji. Na dužnost je stupio 1. marta, u jednom od najnezgodnijih trenutaka po odnose dvije zemlje. Samo nekoliko dana nakon njegovog dolaska u Beograd, u Londonu je uhapšen Ejup Ganić na osnovu potjernice koju je Srbija raspisala zbog ratnog zločina u Dobrovoljačkoj ulici. Tenzije između dvije zemlje dosegle su vrhunac. U takvoj atmosferi zadatak ambasadora bio je da pokuša da pomogne da se odnosi između zemalja poprave, međutim, postavlja se pitanje da li za to ima dobre volje sa obe strane. Arnaut je, podsjetimo, prvi put odbijen jer je zvanični Beograd smatrao da je učestvovao u davanju državljanstava mudžahedinima u BiH. Danas Srbija smatra, i javno je pokazala, da je u toj odluci pogriješila, no šteta koja je napravljena je velika, a pogrešne odluke gledamo iz dana u dan. O odnosima BiH i Srbije, političkim procesima protiv građana BiH koje Srbija trenutno vodi, te o posljedicama pogrešnih odluka, za e-novine govori ambasador Boriša Arnaut.

"U Srbiju sam došao 1. marta i predao sam kopiju akreditivnih pisama u MVP. Sutradan sam, kako sam i obećao, posjetio Iliju Jurišića u zatvoru. Zadržao sam se sat vremena, maksimalno koliko su mi dozvolili. Raspitivao sam se o njegovom zdravstvenom stanju i uslovima u kakvim se nalazi. Zaštita građana BiH u Srbiji, uz zaštitu preduzeća i imovine, je ono što želim pojačati i to mi je jedna od najbitnijih konzularnih obaveza u ambasadi. To su moji prvi koraci po dolasku u Srbiju. Očekujem predaju akreditiva kod predsednika države i obilazak ambasada, akreditovanih ambasadora u Srbiji te kontakte sa zvaničnicima u Srbiji po pitanju odnosa dvije države. Prije svega mislim na jačanje ekonomske saradnje, zatim pokušaj zajedničkog istupa na treće tržište, jer to smatram jako bitnim. Preduzeća i firme i iz BiH i Srbije mogu zajedno istupati na trećem tržištu, kao što su to činila u vrijeme bivše SFRJ, nemamo jezičkih barijera a imamo i iskustvo iz bivše nam zajedničke države kada su firme iz obe zemlje nastupale na tržištima Irana, Iraka, Libije… To su prioriteti koji slijede."

* Kako se osjećate u Beogradu?

Radovao sam se dolasku, zaista. Došao sam sa motivacijom da popravim odnose, međutim sva ova situacija je dovela do dizanja tenzija. Ne mogu reći da se baš prijatno osjećam.

* Vaš prethodnik je bio Tomislav Leko prije tri godine. Koliko je nedostatak ambasadora uticao na pogoršanje odnosa između dvije zemlje?

Naravno da jeste. Odnos dvije države je bio sveden na otpravnika poslova. Tu nemate direktan odnos, jer nemate ambasadora. Srbija nije prihvatila ambasadora u dva prijedloga i naravno za te tri godine odnosi su dosta stagnirali. Mnogo toga se za to vrijeme moglo napraviti da je bio ambasador u Beogradu. Vjerujem  da ne bi došlo do većih problema između dvije države ili ako bi se već pojavili da bi ih prevazišli i da bi daleko bili na putu ka EU i zajedno radili na stabilizaciji regiona.

* Vi ste tek u drugom kandidiranju dobili dozvolu za ambasadora. Prvi put ste optuženi da ste potpisivali državljanstva BiH mudžahedinima. Kakva je vaša strana priče?

Bio sam pomoćnik državnog ministra za upravu, gdje su se formalno potpisivale određene stvari. Ono što je dolazilo, prošlo je sve provjere i procedure, od prijedloga i saglasnosti određenih struktura na terenu, preko bezbjednosnih provjera i to je sve dolazilo na formalan potpis kod pomoćnika ministra. Poslije su postavili zakon, gdje je apsolutno oduzeto diskreciono pravo da se odbije zahtjev za državljanstvo ako su ispunjeni svi uslovi. Ja sam apsolutno nebitan bio u tome. Zašto sam postao bitan naknadno ne znam. Naravno, to je napravilo ogromnu štetu BiH, nesagledivo i dugoročno, ta tema će se rabiti još ali se meni najmanje može spočitavati da sam davao, doveo, sarađivao ili da sam bilo šta radio što su mi kasnije stavljali na teret bosanski i srbijanski mediji.

* Srbija ovih dana odlučuje o tekstu rezolucije o genocidu u Srebrenici. Ni BiH, zemlja na čijoj teritoriji se taj stravičan zločin desio, još nije donijela rezoluciju.

Sve je već rečeno o Srebrenici. Hag je rekao svoje, američki kongres, evropske zemlje su rekle svoje, a na Srbiji je da odluči kojim će putem krenuti – amnestijom zločina ili distanciranjem od zločina. Naša je situacija takva kakva je, teško je i očekivati da BiH bude prva ili među prvim koja će donijeti tu rezoluciju. Ne zato što ne želi, nego jednostavno takva je politička konstelacija da to nije realno očekivati.

* Na koji način mislite da Srbija i BiH mogu da unaprede odnose?

U mnogo stvari, ali mislim da su među prvima autoputevi i regionalni putevi, povezivanje, premrežavanje koje će omogućiti brži i lakši protok ljudi i robe. Imamo jako slabe putne veze sa Srbijom i na ovaj način puno bi mogli dobiti. Došlo bi do povezivanja regiona, a sa njima bi odmah došla i privreda, razmjena roba i ljudi. Više bi se pričalo o dva mosta preko Drine nego o politici. Bolje da se o tome priča nego da pričamo o političkim tenzijama.

* Kako je Ilija Jurišić reagovao na vaš dolazak? On je u Srbiji osuđen  na 12 godina zatvora za slučaj "Tuzlanska kolona".

 

 

 

Bilo mu je drago. Iznenadio se. Pretpostavljam da bi tako reagovao na bilo čiju posjetu. Puno mu znači, osjeća da nije zaboravljen, da nije ostavljen. Nije se žalio ni na šta, jako je skroman čovjek,  ja sam insistirao na nekim pitanjima. Pitao sam ga o uslovima, rekao je da razumije kad nema vode, nisu imali četiri dana vode… Ima provokacija od ostalih u ćeliji, ali on na to odgovara da razumije. Trpljiv je i razumljiv, mada mu nije lako. Ilija Jurišić ima šećernu bolest koja je uznapredovala, operisao je oči. Činjenica da je u zatvoru, u jednoj ćeliji sa osmoricom, utiče na njegovo zdravlje, no on ne pominje ništa. Samo je rekao da mu je malo odmoglo pisanje medija. Po njegovim odgovorima sam zaključio da je psihički dobro.

* Šta mu trenutno predstavlja najveći problem?

Novčana sredstva koja je obavezan da plati za troškove suđenja, 15.000 evra. To mu stvara veliku tenziju, jer oni taj novac nemaju. Čak su njegova djeca htjela da prodaju stan, ali bi ostali bez krova nad glavom, tako da to nije dozvolio. Zabrinut je zbog toga, to ga najviše brine. Međutim, brine ga i nastavak postupka. On je ubjeđen da će dokazati nevinost, siguran je apsolutno u to, iz toga sam zaključio da se dosta dobro drži.

* Na koji način država može da mu pomogne da izmiri troškove suđenja?

Jurišić još nije izgubio spor i nevin je čovjek. Sve države iz regiona su pomagale optuženike i ja se nadam da će vlasti BiH ili makar Federacije iznaći sredstva za odbranu Ilije Jurišića. To je najmanje što naše vlasti mogu i trebaju učiniti, pogotovo što se ne radi o prevelikim troškovima.

* Nedavno je osnovano sudsko vijeće koje treba da razmatra žalbeni postupak Ilije Jurišića. Na koji način planirate da učestvujete u tome?

Već sam tražio da stupim u kontakt sa njegovim advokatima tako da ću vidjeti sa njima, naravno da ću svemu prisustvovati. Njegova, kao i zaštita drugih građana BiH u Srbiji je jedan od osnovnih konzularnih  zadataka u Srbiji; da imamo uvid u kretanje kaznenog postupka. Dao sam nalog diplomati zaduženom za konzularne poslove, da mi popiše sve zatvorenike u Srbiji i da me redovno izvještava. Ovih dana posjetit ćemo osobe koje su tražile da budu posjećene u zatvoru.

* Slučaj Jurišić je bio početak naglog zahlađenja odnosa BiH i Srbije. Sa slučajem Ganić on je dosegao svoj vrhunac. Situacija se poslednjih dana malo primirila, međutim posljedice su ostale. Šta su, po vama, glavni uzroci ovakvih odnosa i koji su glavni problemi između dvije države?

To je politizacija slučajeva poput slučaja Ilije Jurišića. Koliko sam upoznat sa slučajem dokazi protiv njega su na veoma klimavim nogama, čuo sam da je bilo svjedoka koji uopšte nisu bili ni u BiH ni u Tuzli u to vrijeme. Previše je ispolitiziran cijeli postupak, samim tim što je Ilija Jurišić prije toga bio 10 do 15  puta u Beogradu i ništa mu se nije desilo. Postavlja se pitanje zašto je hapšen baš tada? Zašto baš u datom trenutku. Zašto manje od mjesec dana nakon presude Međunarodnog suda pravde gdje je Srbija tvrdila da uopšte nije imala trupe u BiH? U pitanju su koincidencije koje samo pokazuju da ovo jesu ispolitizovani postupci. U slučaju Ganić hapšenje se poklopilo sa počekom suđenja Radovanu Karadžiću. Istovremeno BiH, kao i cijeli svijet, čeka hapšenje Ratka Mladića koje se još nije desilo, a Srbija ima obavezu to da uradi. Slučaj Ganić se polako odmotava, on je pušten iz pritvora i sve govori da Srbija nema čvrstih dokaza na osnovu kojih bi joj bio isporučen.

* Jovan Divjak je nedavno u intervjuu za E-novine  rekao da Srbija ovakvim ponašanjem među građanima BiH budi veću mržnju nego nakon samog završetka rata. Kakvu, po vama, poruku Srbija šalje ovakvim postupcima?

Jedan od ključnih detalja u vezi sa hapšenjem Ejupa Ganića, jeste činjenica da je došlo do jakih tenzija između Banjaluke i Sarajeva. Stvaraju se tenzije s jedne strane u Republici Srpskoj, s druge u Federaciji, a prenijele su se i u institucije, jer mi u njima imamo predstavnike iz oba entiteta. To se odrazilo i na rad u parlamentu, u ministarstvima, osjete se te tenzije, odnosno različitosti tumačenja slučaja Ejupa Ganića. Haški tribunal je ovdje dao konačnu riječ i svi su se toga trebali pridržavati. Ja sam došao sa najboljom namjerom. Uvjeren sam da je namjera mojih šefova, da daju jasnu poruku Srbiji, da BiH ima dobru namjeru da saradnjom u regionu idemo brže ka Evropskoj uniji. Svađama aposulutno nemamo šanse. Otežavamo jedni drugima priključenje EU. BiH treba konačno da se ukinu vize. Mi umjesto da dobijemo podršku za ukidanje viza od Srbije, dobili smo evo ovu tenziju. Više niko u Banjaluci i Sarajevu ne priča o ukidanju viza, samo se priča o napetostima i  dolijeva se ulje na vatru. Došao sam u jednoj situaciji, a sada se nalazim u potpuno drugoj situaciji. U najboljim namjerama, mislio sam da možemo početi nešto, ali je sada praktično došlo do zamrzavanja zbog novonastale situacije.

* Mediji u tom pravljenju tenzija takođe imaju veliku ulogu. Nedavno su u javnost izašla dva dokumenta premijera RS u kojima on faktički zabranjuje uposlenicima Vlade i ministarstava da na bilo koji način komuniciraju sa Federalnom televizijom, da bi kasnije vidjeli da je dao i jasna uputstva kojim se samo medijima u RS smije obraćati. Mediji u BiH još uvijek, i tamo gdje ne treba, prave ozbiljne tenzije.

Situacija u BiH je takva da tamo samo iskra treba da dođe do blokade informacija za određene medijske kuće. Imali

smo slučaj Duške Jurišić  koji je bez presedana u Sarajevu. Tu je, po meni, bio bitan  glas javnosti. Kod Duške Jurišić daje nadu to što su se svi stavili u njenu zaštitu. Međutim, to su samo tek male naznake, da bi moglo biti bolje. Ovo sa zabranom davanja izjava pokazuje da još uvijek puno ljudi ne shvata šta je sloboda javne riječi i to je nedopustivo u zemlji koja stremi ka EU.

*Predsjednik Srbije je nedavno izjavio da mu je svejedno gde će se suditi Ganiću, da mu je bitno da mu se sudi, što predstavlja paradoks obzirom na situaciju od prije samo nekoliko dana. Šta očekujete od Srbije kao korak ka boljim odnosima?

Nije to sad očekivanje nekog poteza, nego da se pokaže dobra volja, na bilo koji način. Smatram da pokazivanjem dobre volje pokazujemo Evropi da možemo da sarađujemo. Kada razgovaram sa običnim ljudima, imam utisak i ubijeđen sam da možemo zajedno naprijed, međutim, čim se to prenese na političku razinu, sve stane. U svakom slučaju, sem izjava, potrebni su i konkretni potezi.  Žarka Radoja  (E-novine)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku