Boris Dežulović : Mujo kuje konja po polumjesecu
Piše : Boris Dežulović (Oslobođenje)
Listam nekidan u dva iza ponoći novine po internetu, pa tražim banjalučki portal Fokus da čujem neki novi vic. Ima Fokus.ba taj običaj, u gluho doba noći objavi vic.
Elem, "svi oni koji su utakmicu BiH – Portugal pratili preko malih ekrana ostali su zapanjeni kada su odmah pored natpisa reprezentacije Bosne i Hercegovine vidjeli ni manje ni više nego – bijeli polumjesec. Gledaoci su tako u grafičkom dijelu, odnosno na dijelu ekrana predviđenom za rezultat i vrijeme, mogli zapaziti rezultat 0:0 uokviren u dva polumjeseca, s jedne i druge strane, bijeli i crveni, s tim da je crveni polumjesec, pored Portugala, bio gotovo nevidljiv".
Nisam ja to baš najbolje shvatio, pa mi je Fokus.ba dao i takozvani screenshot, na kojemu se – stvarno – vidi grafika u zaobljenim okviru, pojačanom malo s obje strane tako da je pored naziva obje reprezentacije ispalo nešto poput zagrade. Ili barem nešto što bi na zagradu asociralo svakog funkcionalno pismenog, nekog, dakle, s barem osam godina škole i dovoljno slobodnog vremena za bacanje i asociranje. A svakog funkcionalno nepismenog – na znakove i simbole koji se ne uče u školi, već iz udžbenika patriotske paranoje, u kojima je znak Univerzijade ustaška provokacija, "plus" na bateriji križarski simbol, a zagrada turski polumjesec.
"Upućeni smatraju da je sport u BiH opet ostao po strani", kaže dalje Fokus. "I dok se veliča Osmansko carstvo, koje je i prvi put upotrijebilo crveni polumjesec, ni manje ni više nego u tursko-ruskom ratu 1876. godine, s druge strane nam na BHT-u oči bode bijeli polumjesec. ‘Želimo vjerovati da ljubavi i širokogrudnosti imaju i za nas, pa se nadamo da će BHT ne samo po prvi put prenositi neku utakmicu reprezentacije Srbije nego i da će okvir namijenjen za rezultat i vrijeme smjestiti između dva dvoglava orla’, stav je upućenih iz RS-a."
Više od četrdeset godina ja, neupućen, eto, mislio kako se između zagrada kriju objašnjenja poruka (da tome zapravo i služe), da bih na kraju od "upućenih iz Republike Srpske" saznao da su one same skrivena poruka. Svašta živ čovjek sazna od upućenih. Pa onako neupućen poželi da i njega upute u tajne svoje upućenosti. Gdje su, tko su i odakle su, zaista, ti "upućeni iz RS-a"? Okej, "upućeni" su "iz RS-a", ali gdje, i tko im potpisuje uputnice? – to bih ja, eto, volio znati. Jer meni, ovako neupućenom u tajne tursko-ruskog specijalnog rata, izgleda kao da su iz RS-a upućeni na psihijatriju.
– Koliko često vam se to događa? – pita ih onda u klinici netko upućen u te stvari.
– Svake dvije sedmice, otprilike – odgovori urednik Fokusa. – I onda, đe god pogledam, polumjeseci i Osmanlije. Tursko-ruski rat, 1876, Ardahan, kavkaski front. Noć, polumjesečina, a sve oko mene Turci, mali, ovolišni, pa mi zuje oko glave. Ja lijevo, Turci za mnom. Ja desno, Turci za mnom. Ja onda hoooop, ovako, a oni hap, pa nizbrdo. Đe ste sad, Turci, vičem ja, a oni đe? Sakrili se u zagrade. Ja se onda pravim lud, prođem kraj (Turaka) ko kraj (turskog) groblja, pa se naglo okrenem i hoooo, kad njih niđe, ostala samo dva polumjeseca! Đe ste,( ), vičem ja, a cijeli televizor zelen! Ko zastava Libije mi televizor! A Ronaldo me pita da što sam tužan. Kako što?, vidi reko rezultat. Koji rezultat?, kaže on. Kažem ja: 3:3, svako po tri, ode Bosna na prvenstvo. Kako?!, pravo se zaprepastio Ronaldo. Čuj, kako?, reko ja, šest dijeljeno dva, pa računaj.
– I tako, kažete, svake dvije sedmice?
– Aha. Svakog polumjeseca.
I ostala bi ova kretenska epizoda iz Fokusa tek crtica u jednom zdravstvenom kartonu, da se nije odmah na nju nakačilo sve što u Bosni i Hercegovini misli svojim dupetom, i da nismo tako saznali koliko je ovaj umni poremećaj uzeo maha. "Polumjesec na ekranu!", proširila se alarmantna vijest kao Srbija nakon tursko-ruskog rata, "Toliko o BHTV", rezignirano zaključuje i mladi, moderni, progresivni Poskok u terminalnoj fazi kliničke paranoje, fokusiran.ba na drsku provokaciju bošnjačkih bašibozuka usred nacionalne televizije. Kud Rajko Vasić okom, tu oni poskokom. Pa ravno na policiju.
– I dok se veliča Osmansko carstvo, koje je i prvi put upotrijebilo crveni polumjesec, ni manje ni više nego u tursko-ruskom ratu 1876. godine, s druge strane nam na televiziji oči bode bijeli polumjesec! – još vidno uzbuđen govori urednik Poskoka.
– Nije moguće! – trgnuo se dežurni u stanici, pa dohvatio plajvaz i tefter. – I šta kažete, u televizoru Turci?
– Aha. Mali, ovolišni. A u grafičkom dijelu, odnosno na dijelu ekrana predviđenom za rezultat i vrijeme, rezultat 0:0 i polumjesec! Pravi, osmanlijski polumjesec sa zvijezdom, usred prijenosa!
– Nevjerojatno. A tko je uopće igrao?
– Hrvatska-Turska. Zamislite!
To se, eto, dogodi kad "sport ostane po strani", a televizija puna "ljubavi i širokogrudnosti" prenosi "neku utakmicu naše reprezentacije", pa "okvir namijenjen za rezultat i vrijeme bude smješten" kako spada. Recimo, "između dva dvoglava orla, kako ono poželješe u Fokusu "upućeni iz RS-a". Ima moj drug Kožo i o tome vic.
Elem, uhvatili upućeni iz Republike Srpske zlatnu ribicu, pa poželjeli da "BHT ne samo po prvi put prenosi neku utakmicu reprezentacije Srbije nego i da okvir namijenjen za rezultat i vrijeme smjeste između dva dvoglava orla". A treća želja? Da jednoga uvali naš Ognjen Koroman, uglas će upućeni iz RS-a.
Nema problema, reče zlatna ribica, napravi onim perajama fokus-pokus, i hap! – imaju upućeni iz RS-a što i vidjeti: na BHT-u stvarno "prijenos neke utakmice reprezentacije Srbije", a na ekranu "okvir namijenjen za rezultat i vrijeme smješten između dva dvoglava orla"! Prava, pravcata dva gorda, sura dvoglava orla. Razgalili se upućeni iz RS-a, srca im kao u telca, pa u sreći i nevjerici prišli bliže televizoru, kad ono, u "okviru namijenjenom za rezultat i vrijeme", između dva dvoglava orla, piše – "Srbija-Kosovo 0:1, Koroman 90., autogol"!
Znate kako kažu zlatne ribice: pazi što želiš, moglo bi ti se i ostvariti.
Komentari