hamburger-icon

Kliker.info

Boris Dežulović : Dabićev eliksir

Boris Dežulović : Dabićev eliksir

13 Avgusta
05:01 2009

Piše : Boris Dežulović (NN)

Mnoge su stvari jasnije nakon što je njemački "Der Spiegel" provalio da su haški istražitelji u pretresu beogradskog stana Radovana Karadžića, rečenog dr. Davida Dabića, pronašli video-zapise njegovih osebujnih seansi. Prema "Spiegelovim" izvorima, ekscentrični je terapeut za liječenje impotencije i raka prostate, ali i ostalih zloćudnih karcinoma, običavao oboljelima prepisivati ispijanje njihove vlastite – mokraće.Na jednom od video-zapisa navodno se tako vidi doktor Dabić kako na jednoj od prezentacija svojih alternativnih iscjeliteljskih metoda pred konsterniranim pacijentima ispija cijelu litru vlastitog urina. Video-zapis za sada su vidjeli samo istražitelji haškog suda, ali ja točno vidim doktora Dabića kako uzima plastičnu bocu s etiketom prolom vode ili knjaza miloša – od onih u kojima domaći proizvođači prodaju domaću rakiju – do vrha ispunjenu toplom, žućkastom tekućinom s veselim mjehurićima bijele pjene.

"Mlako, žuto, s finom pjenom – a nije pivo!", našalio se doktor Dabić, pa podigao bocu da je svi vide, i junački potegao iz nje. U sali gluha tišina, čuje se samo klokotanje iz plastične boce – doktor Dabić tek s vremena na vrijeme uhvati zrak i obriše usta rukavom svoje bijele tunike – sve dok ne otpije posljednji gutljaj, tiho podrigne – "ja se izvinjavam" – i svečano lupi praznom flašom o stol: "Ne postoji ništa zdravije!"Zajebali su doktora Dabića neviđeno, uhvatili ga taman kad je naumio pokrenuti veliki biznis. Već je smislio ime – đoka-kola – i u svojim vizijama vidio pogone za punjenje, deset hiljada Srba zaposlio bi doktor Dabić u punionicama, modernim halama s nepreglednim nizovima pisoara i vrijednim radnicima kako junački ispunjavaju normu, pa rafove prodavaonica i megamarketa pune žućkastih boca radovanovače s prepoznatljivim logotipom đoka-kole. Nema u Srbiji i Crnoj Gori kafane, kafića ni dućana bez žutog suncobrana đoka-kole i žutih frižidera s bočicama naročitog duguljastog dizajna. Dabićeva ideja, kao i otkačena, blesava reklama.

– Šta to pijete? – pita jedno oko u glavi, sve stojeći na dvije nožice, kao roda, gledajući dva jezika, srpski i crnogorski, kako natežu iz bočice.

– Staru dunjevaču?

– Ne budali, oko sokolovo – odgovara mu jedan jezik.

– Nit je dunja, nit kajsijevača, nego doktor Dabića mokraća.

– Bogami je stara dunjevača – tvrdoglavo će oko. – Vidim po boji.

– Nije bre – odgovara drugi jezik.

– Bogami jest.

– E nije.

I tako, imao je doktor Dabić još ideja, od one s bočicama sa širokim grlom – spremne za "kućno punjenje" – do televizijske prezentacije njegova alternativnog koncepta ispijanja vlastitog urina, odnosno recikliranja tjelesnih tekućina. Kako je to zamislio doktor Dabić, sjedi za stolom veliko veselo društvo, svi su tu, doktor Kosta Čavoški, Vojislav Koštunica, vladika Vasilije Kačavenda, Đorđe Vukadinović, Slobodan Antonić, Bora Đorđević, Emir Kusturica, Dragan Todorović, Nataša Jovanović, Vjerica Radeta, Lidija Vukičević, Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić, rođendan je neki, ili svadba, nije važno, lijepo se bogami i popilo, kad u neka doba stislo Ratka Mladića, pa sve držeći se za bešiku pita gdje je ve-ce.

– Nemamo mi ve-ce – na to će Emir Kusturica.

– Nemate ve-ce? – u čudu će đeneral.

– Ne, mi živimo zdravo – odgovori Kusturica, pa podigne bočicu do pola punu vlastite mokraće i izrecitira u kameru slogan. -"Šta će nama zahodi u kući, mi naš zahod nosimo u ruci!"

Priznat ćete da je dobra ideja, ili recimo slogan "šta će nam voda u kući, mi pijemo pišajući!", svašta je doktor Dabić još zamišljao odsutno se prije godinu dana truckajući u autobusu 73 beogradskog GSP-a, kad su ga zaskočili, vezali mu oči, ugurali u nekakav automobil i pravac – Haag. Srušilo se tako Dabićevo poslovno carstvo kao džamija.

Srušili se snovi Radovana Karadžića, ali sad vidimo i znamo da je njegov koncept reciklaže i zdravog života preživio. Eno inženjera Karadžićeve industrije đoka-kole u srpskoj skupštini, ili parlamentu Republike Srpske, eno ih na Akademiji, Pravnom fakultetu, televiziji, u tabloidima, časopisima, Novoj srpskoj političkoj misli, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Francuskoj 7, na koncertima "Riblje čorbe" i "No Smoking Orkestra" – sve od Ravne pa do Mokre gore, gajbe pića Raše Karadžića.

Pogoni u Srbiji i Republici Srpskoj i dan-danas rade sve u šesnaest, a ideja o samoiscjeliteljskim kapacitetima čovjeka i reciklaži tjelesnih lučevina ne samo da je preživjela i zaživjela, već je bogami i prilično u međuvremenu unaprijeđena. Ustanovili inženjeri đoka-kole da Karadžićeve neobične samoicjeliteljske metode ne iskorijenjuju, naime, samo impotenciju i rak prostate, već i – glad.

Vidjeli ste i vi na televiziji taj prizor stotinu puta, ono kad za skupštinsku govornicu izađe neki srpski radikal ili naprednjak, pa pred mikrofonima uzima žlicu i pun puncat limeni tanjur – od onih iz kojih se u dobrim domaćinskim kućama jedu pasulj ili pita.

"Toplo, gusto – a nije prebranac!", našale se tada sljedbenici doktora Dabića, pa podignu porciju da je svi vide, i junački udare po tanjuru. U sali gluha tišina, čuje se samo zveckanje žlice po limenom tanjuru – Nikolić ili Todorović tek s vremena na vrijeme uhvate zrak i obrišu usta salvetom – sve dok ne progutaju posljednji zalogaj, tiho podrignu – "ja se izvinjavam" – i svečano lupe praznim tanjurom o govornicu: "Ne postoji ništa zdravije!"

Imaju, naime, pristalice alternativne medicine Radovana Karadžića takvih ideja koliko hoćeš, sve do televizijske prezentacije njegova revolucionarnog koncepta recikliranja tjelesnih lučevina. Kako je to bio zamislio doktor Dabić, okupilo bi se na mitingu veliko veselo društvo, svi su tu, doktor Kosta Čavoški, Vojislav Koštunica, vladika Vasilije Kačavenda, Đorđe Vukadinović, Slobodan Antonić, Bora Đorđević, Emir Kusturica, Dragan Todorović, Nataša Jovanović, Vjerica Radeta, Lidija Vukičević, Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić, praznik je neki, ili godišnjica, nije važno, lijepo se bogami i pojelo, kad u neka doba stislo Petera Handkea, pa sve držeći se za trbuh pita gdje je ve-ce.

– Nemamo ve-ce – na to će doktor Kosta Čavoški. – Mi živimo zdravo, po metodama doktora Dabića.

– Nemate ve-ce?! – u čudu će gospodin Handke.

– Ne – nasmije se doktor. – Mi jedemo govna.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku