hamburger-icon

Kliker.info

Boris Dežulović : Balvangradske balinkuše

Boris Dežulović : Balvangradske balinkuše

22 Oktobra
20:38 2015

Boro41Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča neviđenu jednu budalaštinu. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic ili kakvu neviđenu budalaštinu. Elem, ispitivala učiteljica materinjeg jezika učenike, pa na red došao mali Ibro.

Piše : Boris Dežulović (Oslobođenje)

“Ibro”, veli ona, “kako se na bosanskom jeziku naziva pripadnik srpskog naroda u Bosni i Hercegovini?” “Đikan”, odgovorio mali Ibro bez krzmanja, baš kao iz beskrzmajnog topa, a ostali učenici prasnuše u grleni smijeh. “Tiho, djeco, nisam ništa čula od vas!”, podviknula učiteljica, pa se opet okrenula Ibri: “Kako si rekao?” “Reko’, đikan”, ponovio mališan. “Pazi, Ibro”, strpljivo će učiteljica, “pripadnik srskog naroda u Bosni i Hercegovini, uopšteno… dakle?” “Aha”, lupio se mališan po čelu, “četnik!”

“A kako onda”, podigla učiteljica obrvu, “nazivamo pripadnicu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini?” “Četnikuša”, odgovorio Ibro spremno. “Dobro, za danas smo gotovi, ja sad odoh kod direktora škole, vi možete na odmor, a ti Ibro ostani”, obratila mu se učiteljica strogo, “i pripazi malo na rječnik!”

Tu Kožo zastao da povuče dim cigarete, kako već naracija bosanskohercegovačkog vica nalaže malu dramsku pauzu, pa malo zašutio, pa bogami osao tako da šuti.

I šta? – upitah ja na kraju malo kao i zbunjen – to je to?

Ma ja – veli Kožo. – Kažem ti, učiteljica otišla nešto kod direktora, učenici izašli na odmor, a Ibro ostao da pripazi na rječnik. Bio im to, naime, jedini primjerak.

Šta pričaš to? – iznervirao se ja – kakve budalaštine, kakav rječnik?

Rječnik bolan, pravi rječnik – iznervirao se sad i on. – Školski rječnik bosanskog jezika akademika Dževada Jahića, za školsku nastavu materinjeg jezika u Federaciji BiH. I u njemu, na primjer, riječ “đikan” rastumačena kao “seljačina, neotesani mladić, obično pravoslavac brđanin”. I još: “Stočar, čobanin, bosanski pravoslavac četničkog porijekla koji je genetski četnik.” Pa objašnjen primjerom: “Poklaše nas đikani.”

I zaista, iskaču iz Jahićeva Školskog rječnika – baš kao i iz njegova nekidan objavljenog kapitalnog Rječnika bosanskog jezika – srpske “seljačine”, “đikani”, “pravoslavci brđani” i “genetski četnici”, ali i njihove “četnikuše”, precizno definirane kao “pripadnice srpske vojske”, odnosno općenito “Srpkinje u Bosni sklone nacionalnoj mržnji i netrpeljivosti”. Ima tih neviđenih budalaština i svinjarija još: “balvangrad”, recimo, po Jahićevu je Rječniku pogrdni naziv za srpske varošice u Bosni i Hercegovini, poput Han Pijeska, Sokoca, Pala ili Rogatice, a za pridjev “balvangradski” ponuđeni su primjeri “balvangradska revolucija”, “balvangradski intelektualci” – “Karadžići, Mladići, Ostojići i slično” – ili “balvangradski mentalitet”, objašnjen kao “sirov, dinarski mentalitet, uglavnom onaj pravoslavni ruralni u Bosni”.

“Nisam ja izmislio riječ ‘balvangrad'”, branio se sutradan nakon novinarskog otkrića skandaloznog sadržaja njegova Rječnika ugledni bosanskohercegovački jezikoslovac, univerzitetski profesor i član Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, zaštićen alibijem “naučnika koji samo tumači riječi”. Problem, je međutim, što jest.

Što onda nije problem? Nije problem što za pogrdnu riječ “balvangrad”, ostanimo kod tog zgodnog primjera, nikad nisam čuo: ja, jebiga, niti sam bosanskohercegovački jezikoslovac, niti imam tih ambicija. Nije problem ni to što za pejorativ “balvangrad” nikad nije čuo ni prilično referentni profesor Google, koji je čuo za baš sve riječi, pojmove i izraze ovoga svijeta. Nije problem, eto, čak ni to što i Google i ja znamo za samo jedan Balvangrad, i to bogami nimalo pogrdan, već prilično službeni toponim, s velikim početnim slovom: problem je, naime, što taj Balvangrad nije u Republici Srpskoj, već u Federaciji BiH, štoviše u Sarajevskom kantonu, štoviše na Ilidži, štoviše u Hrasnici, nimalo dakle “dinarskoj”, “brđanskoj”, “ruralnoj” i “pravoslavnoj”, već prilično urbanoj, industrijskoj i, jebiga, bošnjačkoj.

Problem, naravno, nije moj, već uvaženog lingvista Dževada Jahića, kojemu – eto – sad valja objasniti stanovništvu Balvangrada u Mjesnoj zajednici Hrasnica kako su oni zapravo sirovi, dinarski i ruralni pravoslavci. I da to “ruralni pravoslavci” zapravo znači “pravoslavci brđani”, odnosno “stočari”, “čobani”, klasične srpske “neotesane seljačine”, ukratko “đikani”. Dakle, “bosanski pravoslavci četničkog porijekla koji su genetski četnici”. Prošeta li, uostalom, uvaženi profesor Jahić hrasničkim Bavangradom, vjerojatno će na vratima kuća pronaći prezimena “Karadžić, Mladić, Ostojić i slično”.

Svinjarija s “balvangradom” lijepo tako ilustrira šovensku šizofreniju iz koje se ispilio Jahićev Rječnik. Ako, naime, zaista postoji bošnjačko naselje Balvangrad, postoje li i bošnjački “đikani”, odnosno “četnici” i “četnikuše”? Naravno da, Jahićevom naučnom metodologijom, postoje. Osim, jasno, ukoliko uvaženi profesor ne tvrdi da na planinama Bosne i Hercegovine nema muslimana, i da na bosanskohercegovačkim brdima ne živi nijedan jedini “stočar” ili “čobanin” islamske vjere, dakle “musliman brđanin”. Odnosno, preciznije, “bosanski musliman balijskog porijekla koji je genetski balija.” Pa da ga objasni primjerom: “Poklaše nas đikani.” Pardon, “poklaše ih đikani”.

Ako cijenjeni jezikoslovac, primjerice, i može reći da baš nijedna hanuma “genetskih balija” nije “sklona nacionalnoj mržnji i netrpeljivosti”, teško će reći kako baš nijedna muslimanka u Bosni i Hercegovini nikad nije bila u “bošnjačkoj vojsci”, odnosno – ja se ispričavam – Armiji BiH. Pa ipak, nema u Školskom rječniku bosanskog jezika ni “balinkura” objašnjenih kao “pripadnica Armije BiH” – ili barem “Bošnjakinja sklonih nacionalnoj mržnji i netrpeljivosti” – niti “genetskih balija” kao urbanih islamskih koljača Srba i Hrvata. Recimo, “Caco, Ćelo, Zuka i slično”.

Leksikografski tumačeći srpski šovinizam, Jahić je lijepo i transparentno objasnio bošnjački, pa paradoksom po kojemu – kako vidimo – mogu postojati “muslimanski četnici”, pokazao da i svinjarija može biti halal.

Ne mora, eto, mali Ibro paziti na rječnik.

Pazi na njega Dževad Jahić.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku