Kliker.info

Zvao me jedne prilike u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.Elem, otišao Mujo u džamiju da predigne paket humanitarne pomoći od Merhameta, pa vidio ogroman red u dvorištu.

Piše : Boris Dežulović (Oslobođenje)

Na svu sreću, međutim, ugledao u redu Sulju i doviknuo mu da predigne pakete za obojicu, a on će biva u kafani preko puta čekati da mu ovaj javi jel sve u dure. Podigao Suljo palac u zrak i klimnuo glavom da je razumio, a Mujo naručio rakiju, pa pratio okom sve dok Suljo na koncu nije došao na red, uzeo pomoć i okrenuo se prema jaranu s visoko podignutim palcem. Mujo zadovoljan uzvratio palcem i sačekao dok se Suljo nije probio kroz gužvu, izašao iz džamijskog dvorišta i sjeo za stol u kafani, ali – samo s jednim paketom. “A đe je moj?”, upitao on iznenađen. “Kakav ba tvoj”, odgovorio mu Suljo, “ja sam samo za sebe uzeo”. “Pa što si mi onda palac gore pokazivo?!”, popizdio ovaj. “Tobe jarabi, dragi Mujo”, pogledao ga Suljo, “pa ne mogu u džamiji srednjim prstom mahat!”

Imali smo i mi tako u selu jednoga barabu što je vazda zajebavao svoju babu, pa kako jednog dana nije mogao po nju na pazar u Zadvarje, naučio je kako se autostopira i objasnio joj da stane uz cestu, pa kad vidi da neki automobil ide prema Vruji, samo podigne srednji prst. Došao mangup po babu kasnije poslijepodne, a ona jadna ostatak života pričala kakva stoka živi po Dalmaciji: ne samo da nitko starici ne bi stao, nego joj još i cijeli rod psuju.

Sjetio me Kožin vic babe i barabe, a Kožina me vica sjetio Bakir Izetbegović, kad je nekidan dao uhapsiti onu mladu Amerikanku što se s prijateljem Sarajlijom vozila gradom, pa na raskršću, ugledavši u susjednoj traci crnu limuzinu s onim plavo-crvenim maglenkama, kroz prozor isukala srednji prst. Teško da je moglo biti nesporazuma u prijevodu, nije Amerikanka hrvatski ignorant poput HTV-ova sportskog komentatora Drage Ćosića, što se onomad – kad se Dinamov igrač Machado izviždan od vlastitih navijača okrenuo prema tribini i pokazao srednji prst – razbudalio u mikrofon: “Ooo, gospodine Machado, bosanski grb, jel?!” Za razliku od HTV-ovih budala, koji ne razlikuju lakat od prsta, mlada Amerikanka zna – objasnio joj prijatelj drugi jedan stari Kožin vic – čemu ovdje služe prsti, naučila je da palac služi za stopiranje, kažiprst za pokazivanje, prstenjak za prstenje, i mali prst za čačkanje uha: “A srednji prst?”, pitala onda ona, “eh, srednji”, objasnili joj, “srednji prst služi za sporazumijevanje”.

Sporazumjela se tako Amerikanka s Bakirom, Bakir sa svojim obezbjeđenjem, a obezbjeđenje s policijom, i Bakirova tjelesna straža uskoro je presrela opasnu teroristicu naoružanu s deset komada prstiju, a dva policijska automobila u pravom akcijskom spektaklu na Koševu, kraj zgrade Kantona, pred zapanjenim i prestravljenim građanima i nju i prijatelja odvela u stanicu, pa pred suca za prekršaje. Gdje joj je razrezana kazna od stotinu maraka, zbog – citiram – “prekršaja iz člana 8. stav 1. tačke C Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira Kantona Sarajevo (drsko ponašanje)”.

“Drsko ponašanje!” Pa od hapšenja ljudi zbog pokazivanja srednjeg prsta političaru ja ni za što drskije čuo nisam. Kao što iz oblasti “prekršaja protiv javnog reda i mira Kantona Sarajevo” teško da može biti prekršnijega prekršaja od spektakularne antiterorističke akcije hapšenja jedne zbunjene djevojke usred mirna bijela dana i usred mirna bijela Šehera, nota bene – kad smo već kod “javnog reda i mira Kantona Sarajevo” – baš pred zgradom Kantona. Pa ako je srednji prst Bakiru sto maraka, bogami bi onda za srednji prst cijeloj državi – da ima u njoj ikakvoga toga, kako ste rekli da se zove, “javnoga reda”, kad već nema mira – Bakiru bila malo i ona vreća zlata od majke Halide.

Da je, eto, drskim hapšenjem pred očima šokiranih stanovnika Koševa pokazao srednji prst i uvrijedio samo one među njima što na posljednjim lokalnim izborima nisu glasali za njegov SDA, a njih je – potrudio sam se provjeriti rezultate na sajtu Centralne izborne komisije – hiljadu i osamsto pedeset, to bi sa sto maraka po glavi bilo stotinu osamdeset pet hiljada maraka, odnosno u pfenig točno koliko prema imovinskoj kartici pohranjenoj u CIK-u vrijedi cjelokupna Bakirova imovina, kuća i zemljište u Sarajevu.

Ne bi, jasno – da u Bosni ima “javnoga reda” – Bakir morao sve prodati i otići u beskućnike, nismo mi baš tako bešćutni, ali mogao bi, recimo, iskoristiti izmjene i dopune Krivičnog zakona i za svakih stotinu maraka odležati jedan dan u zatvoru, što bi ispalo, samo trenutak da izračunam, hiljadu osamsto pedeset dana, ili ravno pet godina. Odnosno u pfenig točno koliko mu je – u onoj omraženoj državi u kojoj se nisu smjela javno iskazivati slobodna mišljenja i srednji prsti – odležao i babo Alija. Kad smo već kod babe i barabe.

I srednjeg prsta kao službenog bosanskog grba. A sve Drago Ćosić budala.

Bakiru je stoga najbolje, ako će mene slušati, da već večeras, odmah nakon akšam-namaza, spakira ćebe i četkicu za zube, izljubi ženu i djecu, i polako se sam uputi prema Centralnom zatvoru. Svakako bolje nego da čeka da ga zbog drskog ponašanja i pokazivanja srednjeg prsta jednoga dana Mujo i Suljo u akcijskom spektaklu hapse po Koševu. Pet godina brzo prođe, za pet godina čovjek od konzultanta u BBI Centru dođe do člana Predsjedništva BiH.

Elem, vozio se Mujo na kraju priče po Sarajevu, kad na raskršću, u susjednoj traci, ugledao crnu limuzinu s onim plavo-crvenim maglenkama, a u limuzini na stražnjem sjedištu Bakira Izetbegovića, pa mu kroz prozor isukao srednji prst. “Što mi to srednji prst pokazuješ?!”, popizdio ovaj. “Tobe jarabi, dragi Bakire”, pogledao ga Mujo, “pa ne mogu ti kod Kože u kolumni palac gore pokazivat!”