Kliker.info

Piše : Senad Pećanin (BH Dani)

Nekadašnji ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj i Srbiji William Montgomery 5. juna je objavio komentar u New York Timesu u kojem predlaže dugoročno rješenje za Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. Prijedlog ovog dobrog poznavaoca prilika u našem regionu izazvao je veliku pažnju i svodi se na podjelu Kosova između Albanaca i Srba te na pravo Republike Srpske na održavanje referenduma o otcjepljenju kojim bi i država Bosna i Hercegovina bila etnički podijeljena.

Reakcije na koje je naišao Montgomeryjev prijedlog uglavnom su histerične: prepune su nipodaštavanja njegovog diplomatskog iskustva i znanja o našoj regiji, motivi za pisanje spomenutog teksta se ocjenjuju krajnje nečasnim, a u uvredljivim komentarima nije ostala pošteđena ni njegova supruga. Doduše, nije da ambasador Montgomery nije dao obilje materijala svojim žestokim kritičarima: svoj ambasadorski položaj iskoristio je da kupi kuću i nastani se u Cavtatu, zaobilazeći pri tome tadašnju uobičajenu zakonsku proceduru po kojoj su stranci mogli stjecati vlasništvo nad nekretninama u Hrvatskoj; autoritet penzioniranog američkog ambasadora naplatio je nizom dobro plaćenih poslovnih angažmana u regiji, među kojima je i članstvo u Upravnom odboru Američkog univerziteta u Banjoj Luci, za šta ga je preko Željka Kopanje angažirao Milorad Dodik. Miljenko Jergović je o ambasadorovoj supruzi, "Amerikanki koja se ponaša poput srpske cajke i pevaljke", napisao da je "tipska balkanska bedevija, prostakuša pred kojom se čovjeku zgade i rođeni heteronormativi". Još da je znao da je prva supruga američkog ambasadora u historiji State Departmenta kojoj je zvanično zabranjen ulazak u zgradu Ambasade SAD-a u Beogradu, nakon što je izudarala i počupala kosu sekretarici svog muža optužujući je za zavođenje njenog supruga…

Mnoštvo Montgomeryjevih diskvalifikacija ove vrste nije bilo praćeno ozbiljnijim analizama njegovog teksta. Recimo, činjenicom da njegov prijedlog o etničkoj podjeli naše zemlje dolazi samo dan nakon što je predsjednik Obama u svom programskom govoru u Kairu rekao: "Kada nova gripa pogodi jedno ljudsko biće, svi smo u opasnosti. Kada nasilni ekstremisti operiraju jednim planinskim lancem, u opasnosti su ljudi koje od njih dijeli okean. Kada bivaju ubijani ljudi u Bosni i Darfuru, na našoj zajedničkoj savjesti se pojavljuje crna mrlja." Ili, činjenicom da Montgomeryjeva argumentacija prijedloga odiše raskošnim, čistim rasizmom: "Na kraju sam shvatio da su povijesne okolnosti u toj regiji oblikovale posve drukčiji svjetonazor od našeg. Od ljudi na Balkanu očekujemo da misle i reagiraju poput nas: to se neće dogoditi."

Međutim, ja ne pripadam većini koja bi se zbog spomenutog teksta i njegovog prijedloga okomila na Montgomeryja. Smatram, naime, da je on žrtva tipične "kill the messenger" atmosfere. Radi se o reakciji gomile nesvjesne višegodišnjeg stanja u Bosni i Hercegovini koje neumitno vodi "rješenju" koje zagovara Montgomery, odnosno gomile nespremne da detektira ključnog proizvođača tog stanja i suoči se s njim. Tipičan primjer prvih je Sulejman Tihić: Prudskim sporazumom je pristao na potkopavanje i ono malo temelja što je od Bosne i Hercegovine ostalo, a "zauzvrat" su Brod i Kostajnica ostali bez atribucije bosanski u svom imenu, valjda kao potvrda nove politike (koju je podrškom Tihiću promovirao i Joseph Biden) potrebne ovoj zemlji u svrhu zatvaranja Ureda visokog predstavnika. Najeklatantniji uzorci stavova pripadnika druge gomile pripadaju lideru Naše stranke Bojanu Bajiću koji otkriva da je "Haris Silajdžić najveće zlo u BiH", odnosno bošnjačkom neimaru Fahrudinu Radončiću koji "umjerenije" problem svodi na Silajdžića i Dodika, nazivajući ih "blizancima zla". Dakle, u atmosferi u kojoj se već godinama tolerira razvaljivanje i ono malo države što je nakon Daytona ostalo, u kojoj je posve prihvatljivo svakodnevno prijećenje referendumom o otcjepljenju Republike Srpske, u kojoj je jednom lideru omogućeno da se svakodnevno sprda i s najvišim predstavnicima međunarodne zajednice u BiH i s institucijama države, atmosferi u kojoj lider perspektivne građanske stranke ključni personalni politički problem situira u Silajdžića, a "zaštitnik bošnjačkih nacionalnih interesa" izjednačava onog koji ne krije da mu je cilj uništenje države i onog koji se protiv toga manje ili više uspješno bori… treba pljuvati po Montgomeryju! Hvala, ali nikako ne bih u taj vagon. Zar treba optuživati čovjeka samo zbog toga što vidi u kojem pravcu vodi popuštanje regeneriranom srpskom nacionalizmu, što gleda korak dalje, što je prokukurikao prije nego što njegov prijedlog ne postane i dio zvanične agende konačnog rješenja bosanskog problema?

Ja Montgomeryju zamjeram samo to što nije konsekventno razradio svoj prijedlog rješenja. Naime, on govori da bi se uz njegovu primjenu trebale osigurati jasna međunarodna "volja i spremnost da se upotrijebi vojna sila kako bi se spriječilo nasilje koje bi usput moglo izbiti". Ono što je preskočio u svom prijedlogu jeste dio rješenja namijenjenog Bošnjacima: da li se radi o čečenskom, palestinskom, afganistanskom ili nekom novom modelu? I šta s bosanskim Hrvatima: zar oni trebaju biti kolateralna šteta odnosa međunarodne zajednice prema muslimanima, uskraćeni za pravo koje se daje bh. Srbima, primorani da žive u nekoj novoj državnoj zajednici s muslimanima? No, unatoč ovoj manjkavosti Montgomeryjevog teksta, ja ga, zbog nedvosmislenih poruka koje šalje, držim iznimno značajnim i hrabrim. Još samo kad bi imao ko da ga pročita…