hamburger-icon

Kliker.info

Benjamin Butković : Bosna u zagrljaju tutora

Benjamin Butković : Bosna u zagrljaju tutora

04 Avgusta
10:26 2019

Intenzivnije bavljenje Hrvatske i Srbije stanjem u Bosni i Hercegovini proteklih mjeseci u praksi potvrđuje sumnje da jedna članica Europske unije i jedna zemlja kandidat de facto ne priznaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

Naprotiv, zvanični Zagreb i Beograd u međunarodnim okvirima pokušavaju se nametnuti kao tutori ili supervizori odnosa u Bosni i Hercegovini. Formalno opravdanje je njihova ocjena da je to nestabilna i nefunkcionalna zemlja.

Pravi razlog je to što dvije susjedne države Bosnu i Hercegovinu ne žele, niti je prihvataju, kao državu. Za njih je to samo geografski prostor na kojem s nepomirljivim političkim ciljevima žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci.

Analizirajući istupe hrvatskih i srpskih zvaničnika može se lako ustanoviti da oni uz ime Bosne i Hercegovine nikada neće reći država, uglavnom se koristi sintagma – dejtonska BiH, čak se ime države uglavnom izgovara u skraćenici.

U skladu s kontekstom izjave pominju se tu termini državne zajednice, dejtonske tvorevine i slični iz rječnika političkih termina.

Kompleks više vrijednosti

Da bi opravdali takav pristup susjednoj zemlji, njenoj reorganizaciji temeljem Okvirnog sporazuma za mir, Hrvatska podržava isključivo stavove HDZ-a BiH pod izgovorom ustavne obaveze za brigu o Hrvatima van njenih granica, dok Srbija podržava politiku neprikosnovenog lidera Srba u BiH Milorada Dodika potvrđujući tako politiku definiranu devesetih godina o „srpskoj zemlji gdje god žive Srbi“.

I Hrvatska i Srbija, putem svojih glasnogovornika, ne kritiziraju politiku SDA, nego Bošnjake tretiraju remetilačkim faktorom koji priječi put dogovoru i suradnji.

Ponašanje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i predsjednika Aleksandra Vučića, u bližoj povijesti regionalnih odnosa, ukazuju na arogantan i podcjenjivački odnos, pogled s elementima kompleksa više vrijednosti na BiH kao nesposobnu, neorganiziranu zajednicu, koja predstavlja prijetnju ne samo njima, nego i Europi.

Do koje mjere seže ignoriranje činjenice da je Bosne i Hercegovina država govori neovlašteni ulazak hrvatske policije na teritorij BiH nedaleko od Bihaća, naoružanih dugim cijevima, s namjerom da deportiraju izbjeglice i migrante koji pokušaju ući neovlašteno na hrvatski teritorij. Pri tome, ne postoje dokazi da su deportirani došli u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine.

Primjera je mnogo, još nerazriješena afera sa aktivnostima agenata hrvatske obavještajne agencije u vrbovanju osoba za izvođenje aktivnosti s elementima terorizma na tlu BiH, pripreme za odlaganje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, hrvatsko i srbijansko korištenje vodnih resursa Bosne i Hercegovine bez naknade, direktno miješanje u unutrašnjo-politička pitanja poput izbora i tako se može dugo nabrajati.

Zvaničnici Hrvatske i Srbije često borave na tlu države Bosne i Hercegovine, a da pri tome svoj boravak ne najave nadležnim institucijama kako to nalaže diplomatska praksa.

Bumerang antiislamske histerije

O svim ovim aktivnostima postoji bezbroj dokumenata, javnih istupa, medijskih izvještaja, ali se praksa otvorenog miješanja i ugrožavanja državnog statusa BiH godinama ne mijenja. Naprotiv, s vremenom se, ili bolje reći sa svakim kompliciranjem unutarnjih odnosa u zemlji, intenzivira i dobija različite oblike.

Nekada su oni bili samo političke prirode, u posljednje vrijeme sve su češće ekonomski, sigurnosni, pa i ekološki. Najopasnija je zasnovana na narastajućoj islamofobiji, pa se potpuno bez osnova dijelovi institucija Bosne i Hercegovine optužuju za podršku radikalizmu i međunarodnom terorizmu. Antiislamska histerija vratit će se kao bumerang onima koji je podstiču.

Kako se Bosna i Hercegovina nosi sa ovakvim ponašanjem svojih susjeda?

Nikako. Institucionalni kapaciteti ograničeni su kompliciranim unutarnjim uređenjem države, nedostatkom znanja i iskustva u međunarodnoj politici, ponekad nedostatkom političke volje ili jednostavno, inatom. Pojedinačne reakcije su uglavnom populističke, ograničene na dnevno-političke efekte i upućene domaćoj političkoj javnosti, bez pretenzija da izazovu pažnju u diplomatskim krugovima i međunarodnoj javnosti.

Metaforično udaranje po prstima, korištenje verbalnih akrobacija, poput one da „nije nestabilna BiH, nego je nestabilna hrvatska predsjednica“, kratkog su daha, ali bar pokazuju želju i htijenje da se reagira. Opasnost za borbu Bosne i Hercegovine u ovakvim bitkama leži u rezigniranosti i pasivnosti.

Kompromisi na vlastitu štetu

Hrvatska i Srbija, dakle, odgovornost za regionalni mir i stabilnost, pa tako i za BiH, stavljaju na teret Bošnjaka. I oni kao najmnogobrojniji u Bosni i Hercegovini možda treba da to breme nose. Ali, Zagreb i Beograd u ovom kontekstu odgovornost adresiraju kao vid otvorenog pritiska da Bošnjaci čine i kompromise na vlastitu štetu kako bi zadovoljili apetite Hrvatske i Srbije, odnosno njihovih sunarodnjaka u BiH.

Nasuprot tome, Bošnjaci tu odgovornost žele vidjeti u posebnom senzibilitetu prema državi i svemu što ona simbolizira, a potom i prema svojim sugrađanima, državljanima BiH – Hrvatima i Srbima. Bar u okolnostima kakve su im nametnule ovako težak teret Bošnjaci ne smiju praviti poteze koji će imati negativne posljedice po državu, niti po Hrvate i Srbe koji su žitelji ove zemlje. A pravili su ih.

Jer, Bosna i Hercegovina je povijesno i srpska i hrvatska i bošnjačka i građanska i od onih „ostalih“, ma kako ovaj termin bio nekorektan i diskriminatorski. Država, a ne samo geografski prostor.

Teško je očekivati da se odnos susjeda prema Bosni i Hercegovini promijeni za kratko vrijeme, isto tako ni da unutarnji konsenzus o njenoj budućnosti bude postignut. Dok postoji dejtonski okvir, a uvjeti za njegovu promjenu ne sazriju, bit će svima lakše ako shvatimo da Republika Bosna i Hercegovina koja se od decembra 1995. zove Bosna i Hercegovina „nastavlja svoje pravno postojanje kao država, uz prilagodbu njenog unutrašnjeg ustroja“ i da Srbija i Hrvatska nisu garanti tog sporazuma.

Balkanska tvornica smrti zatvorena je u Dejtonu, jer su za isti sto dovedene države učesnice – Hrvatska, Srbija (tada SRJ) i Bosna i Hercegovina. Sve tri u istom statusu kao akteri međunarodnog sukoba i istog takvog mirovnog pregovaranja.

Uostalom, ni Hrvatska, ni Srbija, a ni Bosna i Hercegovina nisu u stanju garantirati ni osnovno ljudsko pravo – pravo na život, a kamoli da njihovi kapaciteti sežu do garanata međunarodnih ugovora.

Razloga za aroganciju nema, svima nam se valja izvaditi iz grotla devedesetih. Neko prije, neko kasnije.

Benjamin Butković (Aljazeera)

Podijeli

Jedan komentar

  1. Trpko
    Trpko 04 Avgusta, 15:40

    Analiza će iznjedriti diagnozu a diagnoza tražiti adekvatno riješenje.”Ljudi smo dogovorit ćemo se”Čutanje je nedopustivo.

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *