hamburger-icon

Kliker.info

Bashar al-Assad: Sirija je posljednja utvrda sekularizma i stabilnosti u regiji

Bashar al-Assad: Sirija je posljednja utvrda sekularizma i stabilnosti u regiji

10 Novembra
06:16 2012

U ekskluzivnom intervjuu za RT, sirijski predsjednik Bashar al-Assad pojasnio je kako sukob u Siriji nije "građanski rat", nego terorizam sirijskih i stranih plaćenika. Optužio je turskog premijera da ima imperijalističke pretenzije prema Siriji. Rekao je, također, kako zapad uvijek uspije naći dežurne krivce koji im služe kao neprijatelji – komunizam, Islam, Sadama Huseina, optuživši ih kako im je on osobno sad na redu kao "reprezentativni neprijatelj", a meta i krajnji cilj – Sirija.Dok "mainstream" mediji većinom izvještavaju kako je to bitka između Assada i sirijske oporbe, predsjednik tvrdi kako su se u njegovu zemlju infiltrirale brojne terorističke skupine plaćene kako bi se borile za račun stranih sila.U slučaju invazije na Siriju, upozorio je, "ono što bi se dogodilo bilo bi prestrašno da bi to svijet mogao dozvoliti".

Moj neprijatelj je terorizam i destabilizacija Sirije

Sophie Shevardnadze, novinarka RT-a, je započela intervju konstatacijom kako mnogi prije godinu dana nisu vjerovali da će doći do ovog trenutka, da predsjednik Assad i dalje sjedi u predsjedničkoj palači, te ga pitala tko su njegovi neprijatelji ovog trenutka. Assad je odgovorio:
– Moji neprijatelji su terorizam i destabilizacija Sirije. Nisu ljudi ili pojedinci moji neprijatelji. I nije glavni problem da li ću ja otići ili ostati. U pitanju je sigurnost zemlje.
Da li će Bashar al-Assad otići ili ostati, nije tema od neke važnosti u Damasku.
– Tu nema mjesta osjećajima, nego će izbori reći da ja moram ostati ili otići, napominje sirijski predsjednik.

RT: Iz toga proizilazi da niste Vi krajnji cilj, nego Sirija kao zemlja!.

BA: Nisam ja meta, nisam nikad niti bio. Zapad stvara neprijatelje. Prije je to bio komunizam, potom je neprijatelj postao islam, onda Sadam Hussein, svatko iz nekog razloga. Sad žele stvoriti reprezentativnog neprijatelja od mene, zato svi govore da sam ja problem i da moram otići. Mi moramo rješavati probleme, a ne trošiti vrijeme i slušati ono što se govori.

Ovo nije borba predsjednika za predsjedničko mjesto, nego borba Sirijaca kako bi obranili svoju zemlju

Stvari treba sagledati s dva aspekta. Prvi je ustavni, i predsjednik ima ustavnu obvezu da riješi problem. Ali tvrdi da nigdje ne stoji da upravo on mora biti predsjednik. I ne može se cijela jedna zemlja vezati za njegovo ime. Svi se mogu kandidirati. Njegove ustavne ovlasti mu nalažu da on vodi ovu borbu, ali napominje kako bez podrške naroda predsjednik sam ne može učiniti ništa. Svi Sirijci sudjeluju u toj obrani.

RT: Mnogo civila gine u tim sukobima.Dakle, ako bi izašli kao pobjednik u ovom ratu, kako mislite uspostaviti kakav-takav odnos s onima koji su stradali?

BA: Pojasnimo to malo bolje.Problem nije između stanovništva i mene. Ja nisam u sukobu sa Sirijcima. SAD i zapad su protiv mene. Čak i mnoge arapske zemlje, pa i Turska. Kako mogu sjediti ovdje ako je sirijski narod protiv mene?

Assad dalje nastavlja, kako se ne radi ovdje između izmirenja njega i Sirijaca, ne radi se ni o izmirenju između Sirijaca međusobno. Sirija nije u građanskom ratu. Ovdje se radi o sukobu između stranih plaćenika i terorističkih skupina koje destabiliziraju Siriju. Iako priznaje da postoje podjele i unutar stanovništva, i da se pojedinci ili grupe bore protiv vladinih snaga, ne želi definirati taj rat "građanskim". Dalje u razgovoru tvrdi da se ne može govoriti o većoj skupini stanovništva.

RT: Godinama se govorilo o moćnoj sirijskoj vojsci, o sigurnosnim službama koje odlično rade svoj posao, kako objašnjavate činjenicu da teroristi uspijevaju i u samom Damasku činiti atentate?

BA:Obično, u normalnim okolnostima, vojska i službe koncentriraju svoju pozornost na vanjskog neprijatelja, ovdje imamo terorističke skupine unutar Sirije. Ovdje se radi o novoj vrsti ratovanja. Terorizam koji djeluje preko plaćenika i u redovima sirijaca. Potom, podrška koju neprijateljske zemlje daju teroristima u svakom pogledu; oružju i novcu, nalaže nam da prihvatimo kako će to biti teška borba. Ne može se očekivati od jedne zemlje kao što je Sirija da pobjedi tako lako, samo u par dana ili tjedana toliko mnogo neprijatelja, koji se bore protiv nas šaljući plaćenike.

Naglašava dalje, kako je najveći problem to što se teroristi bore u gradovima, izmiješani među civilnim stanovništvom. Vojska je tako u poteškoćama, jer mora paziti i na civile i na infrastrukturu, kako bi napravila najmanju moguću štetu. Ali to nije uvijek lako izvodivo, jer se mora reagirati. I to je problem ovog rata.

Bez stranih plaćenika i prokrijumčarenog oružja rat bi završio za par tjedana

Iako svjestan štete koju uzrokuju borbe, ne može sa sigurnošću reći za kad se može predvidjeti kraj rata. Sigurno je da sve ovisi o tome kad će se uspjeti prekinuti dostava oružja, koje stiže preko arapskih zemalja, ilegalno u Siriju. Kad oni odluče prekinuti tu praksu ubrzo će se sve završiti. Sve dok teroristi raspolažu s oružjem, logističkom podrškom i svim ostalim potrebnim za svoje aktivnosti sukobi će se nastaviti. I moglo bi se pretvoriti u jedan dug i krvav rat.

RT: Kako to mislite onda, kad imate 4 000 km granice koja nije dobro kontrolirana, i iz Jordana i Turske neprijatelj u svakom trenutku slobodno može izaći iz zemlje, liječiti se, pregrupirati, oporaviti i opet se vratiti u zemlju, kako bi se borio protiv Vas!

BA: Nijedna zemlja na svijetu nije u stanju "zapečatiti" granice. Niti SAD može to na granici s Meksikom, npr. moguće je samo imati kontrolu nad granicom kad se imaju bolji odnosi sa susjedima. U ovom trenutku to nije tako, barem kad je Turska u pitanju. Turska otvoreno podržava, više nego bilo koja druga zemlja, pobunjenike i plaćenike u naoružavanju i ilegalnom prelasku.

Sirijska vojska nema naredbu da intervenira u Turskoj

Iako su svi zabrinuti da bi moglo doći do otvorenog sukoba s Turskom, Bashar al-Assad sumnja u takvu mogućnost. Jer rat treba podršku naroda, a to u Turskoj nije slučaj. Zato ne vjeruje da će ijedan političar donijeti odluku koja bi bila u suprotnosti sa stavom većine stanovništva. Isto vrijedi i za Siriju. I nisu problem odnosi dvaju naroda, nego politika koju vodi turska vlada. I nedostatak komunikacije, jer se posljednji put čuo s premijerom Erdoganom u svibnju 2011. kad mu je čestitao pobjedu na izborima.

RT: Dobro, pa tko je onda bombardirao Tursku?

BA: Da bi dobili odgovor na to pitanje, trebalo bi osnovati zajedničko povjerenstvo sastavljeno od predstavnika obje vojske. Obzirom da su u blizini granice brojne terorističke skupine, koje posjeduju minobacače i artiljerijsko oruđe. Potrebno je pogledati mjesta i projektile koji su pali na turski teritorij. Mi smo turskoj strani to predložili, no oni su odbili.Mi nismo u neprijateljskim odnosima s turskim narodom, mi ih smatramo svojom braćom, zašto bi onda to učinili. I ako je greškom učinjeno, mi inzistiramo da se provede istraga.

Nastavljajući kako je moguće, kao i u svakom ratu da se dogodi pogreška, pogotovu u tako uskom pojasu gdje se vode borbe, a turska naselja su u blizini granice. Spominjući kako se u Afganistanu govori o "prijateljskoj vatri", kad se tako nešto dogodi, a u ovom slučaju se prave najcrnji scenariji.

Erdogan za sebe misli da je "kalif", novi sultan Otomanskog carstva

Na pitanje zašto je onda Turska, koja je prijateljska nacija, postala najveći pomagač pobunjeničkim skupinama, Assad i dalje objašnjava, kako se ne radi o narodu, nego o vladi Erdogana. On smatra ako Muslimanska Braća preuzmu kontrolu nad regijom, da će mu tako osigurati ostanak na vlasti. To je jedan od razloga. A drugi je da " …on osobno misli da je novi sultan "Otomanskog carstva" i da može kontrolirati regiju. On duboko u sebi sebe zamišlja kao kalifa, to su razlozi njegovog neprijateljskog odnosa prema Siriji".

RT: Nije samo zapad taj koji je protiv Vas. Imate neprijatelja i u arapskom svijetu!

BA: Ne, ja ih ne bi zvao neprijateljima. Većina arapskih zemalja bi htjela pomoći Siriji, ali nemaju hrabrosti to izravno reći, zato jer su pod pritiskom zapada.A i pod pritiskom petro-dolara zemalja koji su saveznici SAD-a u arapskom svijetu.

Na pitanje zašto su Saudijska Arabija i Katar tako neprijateljski nastrojeni prema Siriji, Assad kaže da ne može odgovoriti u njihovo ime. Ali da je siguran da se radi o razlici u odnosu prema SAD-u. Dok Sirija neće pristati ni na što, što drži da je pogrešno i to će jasno kazati. Te dvije zemlje misle da se može sprovoditi samovolja novcem i petrodolarima i da tako mogu kupiti ulogu u regiji.
– Ako misle da mogu neka to i učine, ali ne na štetu Sirije, naglašava Assad.
A na pitanje da li je moguće da okrene leđa Iranu, koji mu je saveznik, jer bi onda smatrali da je problem riješen, Assad odgovara kako se radi o zapadnjačkoj propagandi – da je Iran remetilački faktor u regiji i da onaj koji želi mir ne može imati Iran "za prijatelja". To ne odgovara istini. Iran je važna zemlja u regiji, i ako se traži rješenje za krizu moraju se imati dobri odnosi s Iranom. Ne može se pričati o stabilnosti, a biti u svađi s Teheranom, ali isto tako i s Turskom i ostalim zemljama.

Cilj Al-Qaide je "Islamski Emirat Sirija"

Iako neki smatraju da Sirija zna koje strane obavještajne službe financiraju pobunjenike, Assad to opovrgava. Kaže da znaju to da teroristi dobivaju pomoć od Turske, te da najviše ulaze iz Libanona. Te da su protiv njega veoma aktivne regionalne sigurnosne službe, koje rade za SAD.

RT: Koja je uloga Al Qaide u Siriji? Kontroliraju li dio pobunjeničkih snaga?

BA: Ne, ne mislim da kontroliraju u tom smislu. Prije svega se trude zaplašiti stanovništvo eksplozijama, ubojstvima, samoubilačkim napadima i sličnim djelima, kako bi stanovništvo, iz očaja, prihvatilo Al-.Qaidu kao neminovnost i realitet. Tako, korak po korak, trude se ostvariti svoj krajnji cilj, a to je da ovu zemlju pretvore u, recimo to tako, "Islamski Emirat Sirija", odakle bi promovirali svoju ideologiju dalje u svijet.

Predsjednik Assad dodaje, kako je Sirija voljna surađivati sa svima koji joj žele pomoći, ali ne i s onima koji bi htjeli iskoristiti sirijsku krizu za svoje ciljeve. A na ratne zločine koji se događaju, za neke od kojih su navodno odgovorne i vladine snage Assad odgovara:
"Mi se borimo protiv terorizma, primjenjujemo naš Ustav, štiteći stanovništvo Sirije. Sjetimo se onoga što se zbivalo u Rusiji prije desetak godina, kad se moralo suočiti s terorizmom u Čečeniji. Stradavali su ljudi u kazalištima, školama i drugim mjestima, i kad je reagirala ruska vojska, da li se radilo o ratnom zločinu? Ne! Amnesty Int. I HRW su više puta priznali da su strašne ratne zločine počinili teroristi i pobunjenici. I upravo ih nazvali tim imenom. A drugo, mi imamo vojsku čiji su pripadnici Sirijci, i nema nikakve logike govoriti o ratnim zločinima nad svojim narodom. U tom slučaju bi se vojska podijelila i raspala. Dakle, ne može se imati jaka vojska koja ubija svoj narod. I treće, vojska ne bi mogla izdržati dvadeset mjeseci borbi u ovakvim uvjetima, a da nama podršku javnosti u Siriji. A kako bi imala podršku da je ubijala svoje ljude? To je kontradiktorno. Eto, to Vam je odgovor".

Ja moram živjeti i umrijeti u Siriji

Posljednji put, kako tvrdi, Assad je pričao s nekim zapadnim političarom prije krize. U kuloarima se govorilo da mu je nuđeno da odstupi s predsjedničke dužnosti i tako "riješi krizu". Iako ne osporava da je bilo takvih prijedloga, odbija bilo kakvu mogućnost odlaska. Samo je sirijski narod ovlašten da mu oduzme predsjednički mandat, kaže Assad. A te špekulacije nemaju nikakvu težinu na ono što se odista zbiva.

RT: Koje bi bilo mjesto gdje bi otišli, kad bi tako odlučili?

BA: Otišao bi u Siriju. Iz Sirije u Siriju. To je jedino mjesto na svijetu gdje mogu živjeti. Nisam ja ničija igračka. Nisam stvoren od zapada i na zapadu, kako bih tamo otišao. Ni tamo, ni bilo gdje drugdje. Ja sam Sirijac, i rođen sam ovdje, živim ovdje i umrijet ću ovdje.

Vjerujem u demokraciju i dijalog – ali moramo biti realisti

RT:Znači li to da nema nikave šanse da diplomacija učini da se sukob završi, i da jedino vojska može rješiti problem?

BA: Oduvijek vjerujem u diplomaciju i uvijek sam vjerovao u dijalog, čak i s onima koji u to ne vjeruju.
Diplomatskih putem moramo učiniti moguće, da bi došli do konačnog uspjeha. Ali moramo biti realni. Kako dijalogom riješiti problem, kad na suprotnoj strani imate ekstremiste, imate otpadnike koji ne vjeruju u zakon, koji su osuđivani od sirijskih sudova. Oni nemaju izbora, jer ne odlučuju oni. I osim njih postoje militanti i političari, koji ne prihvaćaju dijalog kao opciju. Iako se mora priznati i to da je bilo skupina i pojedinaca koji su položili oružje i vratili se svojim svakodnevnim aktivnostima nakon uspješnih pregovora.

Cijena invazije na Siriju bi bila previsoka i to si svijet ne bi mogao dozvoliti

Na pitanje da li misli da je invazija na siriju moguća, predsjednik Assad odgovara, da si to svijet ne smije dozvoliti i da bi cijena bila previsoka.
– Sirija je posljednja utvrda sekularizma i stabilnosti u regiji. I uništenje suživota u Siriji bi imalo domino-efekt od Atlantika do Pacifika. Ne vjerujem da zapad to želi. Ali ako to ipak učine nitko ne zna tko je slijedeći.

Na pitanje koja mu je najveća greška, kaže da ne zna, ali da svaka odluka u sebi sadrži mogućnost pogreške, pogotovu kad se odlučuje o ovako delikatnim pitanjima. Ali tvrdi da ne može biti objektivan u ovom trenutku, te govoriti o svojim greškama. I na pitanje da je danas 15.03.2011, kad su počeli protesti, da li bi zauzeo drugačiji stav? Assad odgovara da bi učinio upravo ono što je učinio i onda.

RT: Predsjedniče al-Assad , gdje se vidite za deset godina?

BA: Vidim se u mojoj zemlji. U Siriji. Sigurno, moram biti ovdje. Nije bitno da li ću biti predsjednik ili ne. To nisu moji interesi. Želim vidjeti Siriju kao stabilnu i prosperitetnu zemlju. (Kliker.info-Advance)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku