Bakir Izetbegović : Bošnjaci se bore za fizički i duhovni opstanak u nepovoljnim okolnostima i okruženju
Bosna i Hercegovina je bogata zemlja, nema razloga da živimo siromašno, kaže Bakir Izetbegović, koji u intervjuu Oslobođenju priznaje svoje mladenačke grijehe, govori o tome kakav je otac bio Alija Izetbegović, analizira ulogu i mjesto muslimana u današnjem svjetskom poretku.Mnogo puta je rekao kako se u politici obreo naprosto zato što je želio biti podrška ocu: Alija Izetbegović je u toku rata bio okružen svojom djecom i u tome nikada nije vidio ništa sporno.
Vjerovao im je, objašnjavao je, ne krijući da je kao najgori trenutak rata upamtio hapšenje na aerodromu u Lukavici, gdje je sem njega – u tom času predsjednika Predsjedništva BiH – zarobljena i jedna od njegovih kćeri. Nakon njegove smrti ispostavilo se da je za samostalno bavljenje politikom, učenje i boravak uz oca Bakiru Izetbegoviću fakturirano kao otežavajuća okolnost: pokazao je to i Kongres SDA na kome je ovaj inženjer arhitekture poražen ostavštinom rođenog oca. Delegati Kongresa odlučili su kormilo stranke ostaviti u rukama Sulejmana Tihića, kojeg je za svog nasljednika izabrao sam Alija Izetbegović.
Paradoksalno, ali ovaj se događaj pokazao korisnim i za SDA i za Bakira Izetbegovića: stranka je, organizirajući u svojim redovima izbornu utrku, napravila značajan korak ka vlastitoj demokratizaciji, a Izetbegović Sin dobio priliku da svoju političku karijeru gradi bez balasta očeve slave. Iako su mu mnogi predviđali postepeni politički nestanak, Bakir Izetbegović je uspio pokupiti krpice i izborni poraz pretvoriti u izbornu pobjedu: smogao je hrabrosti da prihvati kandidaturu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, duboko svjestan da protiv sebe ima i više od dva žestoka protivnika. Prvu je pobjedu izborio u svojoj stranci – uspio je uvjeriti svoje stranačke kolege da je njegova kandidatura zapravo legitimacija SDA, kojoj se nije smio ponoviti gubitak najvažnijeg bošnjačkog mjesta u strukturama BiH. Drugu je pobjedu vjerovatno iznio pred ogledalom: duboko svjestan da protiv sebe ima Harisa Silajdžića, čija je harizma unutar bošnjačkog biračkog tijela bila izuzetno jaka, te Fahrudina Radončića, čije su pak metode obračuna bile dobro znane svima a njemu i ponajbolje – krenuo je u obilaske bosanskih gudura uvjeravajući simpatizere i glasače SDA da je mirna, staložena i politika korak po korak jedina obećavajuća za kako za BiH tako i za Bošnjake. U posljednje dvije godine, Bakir Izetbegović nema razloga za stid: kako u Predsjedništvu zemlje, tako i kao potpredsjednik SDA, ali i kao političar o čijim odlukama ovisi obraz i Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, povlači dosljedne poteze, nastojeći da svojim radom i angažmanom svima bude bolje.
Gospodine Izetbegoviću, ovaj intervju će Oslobođenje objaviti u svome bajramskom broju: recite mi kako ste Vi ispostili ovaj vrući ljetni ramazan?
– Težak je post u julu i avgustu, dugi dani, bude žeđi, nedostaje kafa. Ipak, mjesec ramazan, pa i ovakav vreli, je meni, a vjerujem i većini muslimana najdraži mjesec u godini. A najdraži momenti u ramazanu su opet oni koji su i najteži, a to je ustajanje u zoru, dakle u tri sata ujutro, radi noćnog čitanja Kur’ana. Noć donosi smirenje, tišinu, nema svjetla, zvukova, i Božije riječi imaju posebnu težinu.
Dozvolite mali iskorak u Vašu privatnost: i prije nego je Vaš otac ušao u politiku, bili ste deklarirani vjernik, kako svjedoče Vaše školske kolege. Je li to rezultat odgoja, jeste li imali tinejdžerskih dilema, lutanja, kako je islam postao Vaša filozofija življenja?
– Uvijek sam bio vjernik, bio sam na Božijoj strani od kad znam za sebe. Nije bilo tinejdžerskih dilema, ali je bilo mladalačkog života koji odvuče čovjeka od vjere i ozbiljnih tema općenito. Bilo je i grijeha i grešaka, ali sam uvjeren da bez toga dvoga, bez kajanja, nema istinske vjere. Rahmetli Alija je rado razgovarao o islamu ali nikad nije forsirao tu priču, nikad me nije tjerao na prakticiranje. Uostalom, nikad me nije tjerao ni na što, čekao je da sam napravim svoje izbore. A moj izbor je bio da tragam za smislom, razlozima, vjerom koja zadovoljava i razum i srce.
Bosanski islam
Čitao sam godinama, svakodnevno svete knjige i raznovrsnu vjersku literaturu – ne samo islamsku, tragao sam za interferencijama u hrišćanskim, budističkim, dualističkim vjerovanjima. Predanost jednom Jedinom Bogu, Onom koji je naredio dobro i zabranio zlo, pomirenje sa Njegovim određenjem je suština svake istinske vjere. Predanost i pomirenje se na arapskom jeziku kaže islam, odnosno selam, i te riječi imaju isti korijen. Pomirenje sa Bogom, ljudima, sudbinom, životom i svojim mjestom i ulogom u njemu.
Tone Bringa, supruga Petera Galbrighta, prvog američkog ambasadora u Hrvatskoj i velikog prijatelja naše zemlje, napisala je sjajnu knjigu "Biti musliman na bosanski način”, na osnovu svojih predratnih istraživanja jednog srednjebosanskog sela. Jesu li bosanski muslimani i bosanski islam posebni?
– Jesu, bosanski islam je morao razviti posebnu otpornost, širinu i toleranciju da bi opstao u veoma nepovoljnim istorijskim okolnostima i okruženju.
U intervjuu Danima, profesor Zdravko Grebo kaže da je SDA vjerska stranka. Nema nikakve sumnje da je utemeljena na nacionalnoj osnovi, okrenuta, ako dobro pamtim, muslimanskom povijesnom krugu. Dugo vremena SDA je definirana i kao nacionalistička stranka: kako biste definirali odnos vjere i nacije u politici BiH i ovdašnjim partijama?
– Vrijeđala me ta definicija SDA kao nacionalističke stranke. Nacionalizam podrazumijeva uskogrudnost, dozu neutemeljenog glorificiranja svoje i potcjenjivanja tuđih nacija. Osnivači SDA nisu bili takvi ljudi, bili su to iskreni vjernici koji ne mogu dijeliti ljude na dobre i loše po rođenju. Uostalom Kur’an to izričito zabranjuje. Naravno, svi pripadamo nekom narodu, kao što pripadamo nekoj porodici. I branimo taj narod i tu porodicu, trudimo se da je sačuvamo i popravimo. Bošnjaci se, kao što rekoh, bore za fizički i duhovni opstanak u nepovoljnim okolnostima i okruženju, i moraju biti mudro vođeni i organizovani. Moraju naći mjeru, balans između opasnosti radikalizacije i izolacije sa jedne strane i asimilacije i gubitka identiteta sa druge strane. Mislim da SDA tu misiju dobro obavlja. A što se tiče Grebine definicije, naravno da nismo vjerska stranka, naš program nije takav. Ali jesmo stranka u čijem rukovodstvu i članstvu ima mnogo ljudi i žena koji nisu ravnodušni na stvari vjere, čiji se životni i politički stavovi temelje na vjeri u Boga. I SDA će imati vlastitu osobenost i snagu dok to bude tako. Islam insistira na aktivnom činjenju dobra, na aktivnom suprotstavljanju zlu i nasilju, na pomaganju siromašnih i slabijih, na istini i pravdi, na svjedočenju "pa makar i protiv sebe samih, i svoje rodbine”, na ispunjavanju ugovora itd. Društvo može samo profitirati od muslimana koji se drže svega navedenog.
Kako doživljavate optužbe Milorada Dodika da na radnom stolu čuvate "Islamsku deklaraciju”, djelo svoga oca? Šta to uopće znači? Šta mislite, je li Dodik pročitao "Islamsku deklaraciju”? Jesu li, zapravo, ove optužbe dio njegove strategije permanentnog angažmana na raspadu BiH? Opet je, prije neki dan, najavio kraj Bosne i Hercegovine.
– Dodik očigledno nije pročitao "Islamsku deklaraciju”, ali zna da je ni oni kojima šalje političke poruke nisu pročitali, da je dovoljno spomenuti ovakav naslov kako bi se stvorila bojazan. Naravno, "Deklaracija” nema veze sa BiH, a ja sam cijenio da neće imati puno veze ni sa islamskim svijetom, sa predjelima "od Maroka do Indonezije”, kako to Deklaracija geografski određuje. Doživljavao sam ovaj tekst kao mladalačku, romantičarsku, nerealnu, utopističku viziju mog oca Alije Izetbegovića.
Lagumdžija i Dodik
Nakon dramatičnih promjena koje je donijelo "arapsko proljeće” moram korigovati ovo mišljenje. Došlo je do eksplozije slobode i povratka tog dijela svijeta vlastitim vrijednostima o kojima "Deklaracija” govori. Neke rečenice, ispisane prije 50 godina zvuče zaista proročanski. "Institute of Objective Studies” iz New Delhija je izgleda imao pravo kad je Aliju Izetbegovića uvrstio u društvo Muhameda Ikbala i Jusufa Al Karadavija, među stotinu velikih muslimanskih mislilaca dvadesetog vijeka.
Milorad Dodik je najavio smjenu ministra spoljnih poslova BiH, Zlatka Lagumdžije, ne krijući svoj gnjev zbog Vaše instrukcije da Bosna i Hercegovina podrži rezoluciju kojom se osuđuju ratni užasi u Siriji: vratit ćemo se Lagumdžiji, sada mi objasnite zašto je za našu zemlju važan glas podrške Rezoluciji UN-a o Siriji? Sjećate li se rezolucija UN-a o nama?
– Naš glas je važan zato što zemlja koja je iskusila ratno nasilje, humanitarnu katastrofu i ravnodušnost svijeta, ne smije ostati ravnodušna kada se slično nasilje i humanitarna katastrofa dešava nekom drugom. Lagumdžija je u mnogim stvarima pogriješio u posljednje dvije godine, ali u ovoj nije, i nema razloga za ovakvu reakciju Milorada Dodika. I ja i Lagumdžija smo branili obraz BiH kada smo postupili kako smo postupili. Vildana Selimbegović (Oslobođenje)
Komentari