Kliker.info

Nakon brutalnih napada koji ga prate posljednjih mjeseci, urednik najpoznatijeg političkog magazina u BiH, Bakir Hadžiomerović, za DEPO PORTAL otvoreno govori o "zločinima" koji mu se stavljaju na teret, ali i o Fahrudinu Radončiću, Sulejmanu Tihiću, Zlatku Lagumdžiji, Duški Jurišić, Miloradu Dodiku, Željku Kopanji…

U posljednje vrijeme meta ste brojnih napada i javnih prozivki, a najsvježije dolaze od strane SDA koja  je pozvala upravni odbor Federalne televizije da zaustavi Vaše "neprofesionalno djelovanje i degradaciju FTV“, smatrajući da Vaša emisija i posao koji radite „nisu u funkciji javnog informiranja, već ličnih interesa i političkih opcija koje podržavate“. Kako komentirate ovakve tvrdnje?

Nije prvi put da SDA iznosi primjedbe na „60 minuta“ i FTV. Ipak, do sada se nije događalo da ta politička stranka javno, bez ustručavanja, zatraži da mi se zabrani rad na televiziji. Nešto slično je krajem 2006. godine tražio i Haris Silajdžić ali, eto, želje mu nisu ispunjene. Siguran sam da će isti slučaj biti i sa zahtjevom SDA. Osim toga, čudi me da nakon što su mediji pod kontrolom Dodikovog režima, a sada i SDA, zatražili moje uklanjanje sa tv ekrana, glasno šute novinarska udruženja i nevladine organizacije zadužene za zaštitu ljudskih i novinarskih prava. Očigledno je da se radi o dvostrukim aršinima pa je, valjda, poželjno da se šuti na brutalnu medijsku hajku koja se protiv mene vodi više od šest mjeseci.

Međutim, nije samo SDA ovako reagirala, i druge bh. stranke, a djelom i bh. javnost, često Vam pripisuju neprofesionalizam i pristrastnost u tretiranju društveno-političkih tema, konkretno da politički magazin ‘60 minuta’ koristite za medijsku promociju isključivo jedne stranke – SDP-a, te da ste, Vi lično, glasnogovornik Zlatka Lagumdžije. Koji su Vaši argumenti protiv ovakvih teza?

Na FTV-u rade slobodni novinari. FTV nije televizija na kojoj vam neko „odozgo“ određuje šta smiješ, a šta ne smiješ objaviti. To možete pitati svakog  novinara i urednika naše tv kuće. Oni koji bi danas da nam pričaju o profesionalizmu svojevremeno su i mene istjerali iz nekadašnje TVBiH. FTV nije RTRS, javni servis zadužen za čuvanje tekovina i kriminala „velikog vođe“. FTV nije ni BHT, javni servis kojeg je okupiralo nekoliko urednika beskičmenjaka prilagodljivih svakoj vlasti. Mi smo slobodan medij, a u nedemokratskim društvima takvi mediji su prva meta političara. Ipak, FTV je i dalje najgledanija televizija koja svoju slobodu ostvaruje vlastitim programom i kadrovima.

U zadnje vrijeme svjedoci smo pravog medijskog rata između FTV-a i RTRS-a, dvije tv kuće koje su prije pet-šest godina korektno i dobro surađivale. Vi tvrdite da je danas RTRS potpuno u rukama Milorada Dodika i da predstavlja primjer kako ne treba da izvještava jedan javni servis. Zašto? 

Meta ste kritike, čak velike kampanje, koja ovih dana dolazi od strane medija koji se nalaze u vlasništvu Željka Kopanje. Kako ovo tumačite, obzirom da ste nekad bili „kolege u dobrim odnosima“, čak ste svojevremeno dobili i nagradu Nezavisnih novina za najboljeg novinara?

Nagradu Nezavisnih sam dobio u vrijeme kada su i te novine i Kopanja bili drugačiji. Ja se nisam promijenio. I dalje vjerujem da je borba protiv organiziranog i političkog kriminala prioritet za ovu zemlju. I dalje mislim da je Bosna i Hercegovina zajednička domovina Srba, Hrvata, Bošnjaka i svih građana BiH. I dalje mislim da je u julu 1995. godine u Srebrenici počinjen genocid. I sada mislim da je paravojna SDS-ova jedinica „Miće“ u ljeto 92. počinila strašni zločin nad dobojskim i tesličkim Bošnjacima, a da je ubice na slobodu pustio sudija Branko Perić… Ima, dakle, mnogo zajedničkih sudova koje smo Kopanja i ja dijelili ali, kao što rekoh, to više nije onaj čovjek kojeg sam poznavao.

Šta se, po Vama, događa sa njim? Nekad je bio srčani novinar, a danas vlasnik male medijske imperije u Banjaluci?

Kopanja je između časnog novinarstva i ličnog bogaćenja izabrao ovo drugo. Žao mi je što je tako ispalo, jer je ta njegova odluka sahranila profesioalno novinarstvo u Republici Srpskoj. Od nekadašnjeg čovjeka kojeg je „podržavao i istok i zapad“, Kopanja se pretvodio u građevinskog tajkuna koji svoju medijsku moć koristi kako bi se iživljavao nad svakom osobom koja javno progovori o kriminalu njegovog prijatelja Dodika. U isto vrijeme Kopanja je krenuo u akciju spašavanja vlastitog carstva čije se nekretnine računaju desetinama hiljada kvadratnih metara. Carstva stečenog na mizernim tiražima od dvije-tri hiljade Nezavisnih i ksenofobičnog Glasa…

Kako komentirate optužbe koje su u više navrata na Vaš račun iznešene od strane HDZ-a i HDZ-a 1990 da u svojim emisijama koristite „govor mržnje i širite mržnju“ prema hrvatskom narodu, hrvatskim stranakama i njihovim liderima?

Bojim se da oni koji su u javnu upotrebu uveli termin „govor mržnje“ nemaju pojma šta taj termin zapravo znači. Magazin „60 minuta“ u svojoj terminolgiji ne koristi govor mržnje, jer mi ne pozivamo na ubistva, ne veličamo ratne zločince, mi ne psujemo u eter kako to, recimo, radi Milorad Dodik. Što se tiče primjedbi dva HDZ-a, radi se o istim onim politčarima koji su u novembru prošle godine iz Hercega Stjepana Kosače pozdravili „slavne uznike za Herceg-Bosnu“, od Prlića pa naniže. Za te uznike, koje javno veličaju Božo Ljubić i Dragan Čović, haško tužiteljstvo je ovih dana zatražilo 220 godina robije zbog zločina počinjenih u ime Herceg-Bosne. Prema definiciji, veličanje ratnih zločinaca i samim tim zločina koje su oni počinili, predstavlja govor mržnje. I umjesto da se takvo ponašanje političara adekvatno sankcionira, govor mržnje se imputira novinarima koji osude Čovićeve i Ljubićeve izjave.

Ipak, i mimo toga ste često etiketirani kao novinar koji u svojim emisijama koristi i „njeguje“ brutalane, nasilne i nedopustive jezičke forme, protivne svim kodeksima novinarstva. Smatrate li da je to baš neophodno, odnosno da je to jedini jezik koji današnji političari razumiju?  I, zapravo, šta je danas jezik novinarstva?

Ovih dana je takozvano Nezavisno udruženje novinara RS (ono koje je nedavno nastalo otcjepljenjem od Udruženja

novinara BiH) napravilo analizu posljednjih stotinu izdanja " 60 minuta " , i to samo priloga koji se tiču Republike Srpske. Osim što su nezavisni novinari predvođeni Kopanjinim „malim od kužine“ Jerinićem, ustanovili da smo toliko i toliko puta upotrijebili riječ kriminalac, lopov, pljačka, tamo piše da smo valjda u „vlastitom govoru mržnje“ koristili i termin „genocid u Srebrenici“. E, sad, mene zanima kako bi to Jerinić i njegovi analitičari nazvali ono što se dogodilo 11. jula u tom gradu? Ako nije neki problem, zamolio bih tog medijskog eksperta da napiše barem jedan tekst u kojem će nam svojim riječima objasniti šta se zapravo 11. jula ‘95. dogodilo u Srebrenici, gdje je nestalo više od osam hiljada Bošnjaka, i ko je kriv za smrt tih ljudi.

Baveći se upravo jezikom savremenog novinarstva, Boro Kontić je u nedavnom intervjuu za DEPO PORTAL rekao da su još uvijek „argumenti jači od vokabulara“. Šta Vi mislite o tome?

Poštujem ono što Boro radi i govori, ali moram priznati da me ponekad iznenadi njegov hladan pogled na okruženje u kojem rade novinari. Nisam siguran da je moj dragi kolega Boro nekada ozbiljnije problematizirao činjenicu da ovdje novinari žive pod policijskom zaštitom i da se protiv mene i mojih kolega iz „60 minuta“ mjesecima vodi brutalna hajka iz medija pod kontrolom Željka Kopanje. Siguran sam da Boro zna da nisam reketaš i kriminalac. Problem je u tome što to javno ne kaže.

Na koji način današnji bh. novinari mogu djelovati u interesu javnosti i može li uopće, i kako, javna riječ uticati na promjenu društveno-političke zbilje u BiH? 

Mislim da je uticaj medija još uvijek izuzetno važan, iako se stvari sporo odvijaju. Krivicu za to najviše snose ovdašnja tužiteljstva koja očigledno nisu u stanju da se ozbiljno obračunaju sa kriminalom. Na svu sreću, još uvijek ima medija i novinara koji rade u intereseu javnosti, a upravo ta javnost daje nam najveću podršku za dalji rad.

Možete li konkretno nabrojati medije (elektronske, printane i internet portale) koje danas smatrate neovisnim i objektivnim u BiH?

Bojim se da nekoga slučajno ne izostavim, a onda me „ni Drina ne bi oprala“. Neću dakle nabrajati, ali unatoč teškoj finansijskog krizi u BiH, još uvijek ima slobodnih novinara i profesionalnog novinarstva.

Vjerujete li u promjenu političke slike BiH nakon posljednjih izbora ili je trud birača bio uzaludan, kako ste napisali u svojoj posljednjoj kolumni?

Građani su makar na jednom dijelu teritorije BiH glasali za promjene. SDP je ubjedljivo pobijedio na proteklim izborima. Tu je i rezultat SBB-a koji je izbornu kampanju vodio na katastrofalnim rezultatima prethodne vlasti. Istina, u RS-u je ubjedljivo pobijedio SNSD, pa tako u budućoj državnoj vladi ponovo moramo gledati Dodikove kadrove koji su u protekle četiri godine učinili sve da unište BiH. Ali to je sudbina dejtonskog ustava, čiju promjenu u aprilu 2006. godine nisu dozvolili Haris Silajdžić i Božo Ljubić. Od tada tvrdim da su Stranka za BiH i HDZ 90 uništili narednih 10 godina. Bojim se da su nas unazadili i za duži vremenski period.

Kako vidite buduću državnu bh. vladu, obzirom da SDP može formirati vlast ili u koaliciji sa SDA-om ili u koaliciji sa SBB-om. Po Vama, s kim SDP treba formirati vlast u BiH?

Priča sa Platformom je pozitivna i nju treba podržati. Ipak, ne smije se dozvoliti da novu vlast kreira lider SDA jer je, kao što je poznato, SDA izgubila prošle izbore. Uloga koju je Tihić namijenio svojoj stranci je najkomotnija i neodoljivo podsjeća na ono što je u proteklih petnaest godina radila Silajdžićeva Stranka za BiH, a čije se politička doktrina svodi na „uvijek u vlasti, vazda opozicija“.

Dakle, bez konkretnog odgovora. No, u svojoj posljednjoj kolumni ste, također, napisali i sljedeće: „Volio bih da me vrijeme demantira, ali bojim se da je SDP sklapanjem pakta sa SDA izgubio historijsku priliku da od BiH napravi normalnu državu“. Možete li pojasniti ove svoje strahove?

Nema se tu šta dodatno pojašnjavati. Vrijeme će potvrditi ili demantirati tu konstataciju. Međutim, ukoliko jedan ili oba HDZ-a uđu u vlast, onda od te vlasti nema ništa. Ne može se ozbiljna vlast praviti ako si okružen ljudima koji su nas i doveli u ovu poziciju. SDP bi, ukoliko upadne u tu zamku, mogao doživjeti debakl već na narednim lokalnim izborima. Bojim se da je upravo to Tihićev plan i da zato gura HDZ-ove u vladajuću koaliciji. Nema sumnje, lider SDA je izuzetno lukav političar, ali bi mogao biti poguban za SDP. 

Da li je to razlog što ste u pretprošloj emisiji "60 minuta" ugostili predsjednika Saveza za bolju budućnost, Fahrudina Radončića, što je u javnosti odmah pokrenulo špekulacije da će SBB, umjesto SDA, postati novi koalicioni partner SDP-a?

Nisam osoba koja na bilo koji način može, niti želi, uticati na buduću vladajuću koaliciju. Gostovanje Fahrudina Radončića u „60 minuta“ je očigledno razbjesnilo čelnike SDA. Nešto slično se dogodilo i tokom predizborne kampanje kada sam pozivao Radončića da bude jedan od gostiju u našem magazinu. To što SDA-u i Stranci za BiH smeta SBB i što bi htjeli da određuju goste u „60 minuta“, nije moj već njihov problem. SBB je stranka koja ima četiri zastupnika u državnom parlamentu i tu njenu parlamentarnu snagu svako, a posebno novinari, moraju respektirati.

Šta mislite o Fahrudinu Radončiću kao novom lideru na bh. političkoj sceni?

On je imao hrabrosti da se testira na političkom tržištu. Za dvadesetak hiljada glasova mu je izmaklo Predsjedništvo BiH. Radončić za mene više nije vlasnik Avaza, već predsjednik stranke koja je osvojila više glasova i od oba HDZ-a i od Stranke za BiH. Kako će se on snaći u toj ulozi još uvijek ne znam, jer to prvenstveno od njega zavisi.

Zašto predsjednika SDA, Sulejmana Tihića, smatrate „petljancem sklonom političkom muljanju“?

Zato što sam se osobno uvjerio da je petljanac. Jedno govori, drugo radi, treće misli.

Kako gledate na kadrovske promjene koje se posljednjih godinu dana dešavaju na Federalnoj televiziji i prelazak, a mnogi to nazivaju osipanje, znatnog broja novinara koji su činili okosnicu informativnog programa FTV-a na druge medije, konkretno na TV1?

Nisam siguran da se radi o osipanju. Ljudi dolaze i odlaze, tako je u svakom mediju. FTV je i danas najgledanija televizija, a našem se informativnom programu najviše vjeruje. Prejaka je ovo kuća da bi je nekoliko političkih pamfleta ili hajka iz Banjaluke mogli ugroziti. Iako ne znam puno o tome, čujem da smo se i finansijski stabilizirali i to me, priznajem, izuzetno raduje. Biće, dakle, plate na vrijeme.

Navodno ste i Vi imali ponuda od drugih tv stanica u BiH,  zašto ih niste prihvatili?

Uživam radeći na FTV. Tu se najbolje i najslobodnije osjećam. Imam odličnu saradnju sa nadređenim, oni poštuju moj rad. Ponuda je bilo, neke od njih su bile finansijski izuzetno primamljive, ali sam između bolje plate i slobode u radu, izabrao slobodu. Tako sam radio posljednjih petnaest godina i tako će biti i dalje.

U bh. medijima i ovdašnjoj javnosti otkaz Duški Jurišić protumačen je kao „uklanjanje“ novinarke koja se sukobila sa Vama, te da je i čitava kasnija unutrašnja reorganizacija FTV-a, u kojoj je ukinut IPP, načinjena da bi se onemogućilo sprovođenje sudske odluke i njen povratak na bivše radno mjesto, čime je ponovo pala javna ljaga na javni servis. U čemu je, ustvari, problem između Duške Jurišić i uredništva FTV-a?

Mislim da tu nema naročitih problema. Duška je izabrala put konflikta i mislim da je napravila kardinalnu grešku. Tužno je za novinarku sa takvom karijerom da je danas brani SDA. Još je tužnije da je u priču o svom statusu nasjela na nacionalnu kartu. To su joj napravili oni koji joj ne žele dobro i kojim ona služi kao batina za rušenje FTV-a. Na našoj televiziji nikada nije bilo važno kako se ko zove, već kako radi. I Duška to dobro zna. Uostalom, ona je u svom mandatu bez ikakvog razloga smijenila tadašnjeg urednika Redakcvije DESK-a Mirzu Huskića. Ja sam bio žestoko protiv te smjene, jer Mirzu smatram važnim urednikom za FTV. Uzalud sam upozoravao da se ne smije dozvoliti da Mirza bude istjeran iz deska, Duška nije uvažila moje dobronamjerne sugestije i dobili smo sudski proces. Koliko se sjećam, tada nije bilo „protihićevskih“ medija da Mirzu obrane od mobinga…

Šta mislite o BHRT? Mnogi smatraju da je ova televizija trenutno najveći problem u javnom servisu; jedni bi da je ukinu, drugi da je načine najjačim dijelom RTV sistema u BiH. Može li ova televizija, realno, zauzeti liderski poziciju unutar javnog servisa, ali i čitavog bh. medijskog tržišta?

BHT sa postojećim uredničkim kadrom nikada neće postati ozbiljna televizija, televizija kojoj ljudi vjeruju. Radi se o skupini neuticajnih urednika koji vlastiti nedostatak kredibiliteta hrane podmetanjem FTV-u. Nažalost, zbog takvih urednika i mladi novinari na BHT gube interes za ozbiljan rad.

Vi i vaša porodica ste godinama pod zaštitom policije, bilo je puno prijetnji, podmetanja, lažnih optužbi… U nekoj ste vrsti stalnog stresa. Da li ste se, nakon više od devet godina rada u političkom magazinu, umorili od svega toga?

Sve vrijeme znam da radimo važan i koristan posao za BiH. Nisam se umorio; „60 minuta“ nastavlja dalje. A, nažalost, i policijska pratnja.

Da li ste ikada razmišljali da napustite novinarstvo i okrenete se nekom posve drugom poslu?
 
Ipak bih volio ostati u novinarstvu. Ali nešto komotnijem, laganijem… Recimo, da uradim nekoliko dokumentarnih nastavaka sa „Route 66“. To mi je godinama želja, valjda ću je nekad ostvariti.  Angelina Albijanić -Duraković i  Mirna Duhaček (Depo)