Asimetrična riješenja : Željko Komšić lud, Ostali zbunjeni
Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)
Kada je, vidno uznemiren, aktualni hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine izašao sa sjednice Predsjedništva svoje stranke, pred televizijskim kamerama pozvao se na staru narodnu poslovicu: kad ti tri čovjeka kažu da si lud, onda budi lud. "Ja sam ovaj put izabrao da budem lud", rekao je Komšić, ne krijući vlastitu želju da sporazum o kojem je SDP raspravljao tog prošlog petka ne postane osnov za ustavne promjene u našoj zemlji. "Jer cijela jedna grupa ljudi kojih će biti sigurno sve više i više, ljudi koji se osjećaju, prije svega Bosancima i Hercegovcima, po ovom papiru bi bila van sistema, van ustava, odnosno bila bi uskraćena u svojim pravima", objasnio je Komšić.
Sporazum o kojem je riječ do javnosti je dospio u formi radnog materijala koji su potpisali Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP-a BiH, i Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, pa je kolokvijalno i nazivan sporazumom SDP-a i HDZ-a. O njemu je proteklih desetak dana, otkada je objavljen, vođena prilična debata: više od 20 nevladinih organizacija prvo su napisale, a potom i javno obrazložile, zašto se protive ovoj vrsti sporazumnog rješenja implementacije presude Sejdić – Finci. U najkraćem, ne samo da smatraju da sporazum ne rješava položaj Ostalih u BiH, čije je pravo da biraju i budu birani suština presude Sejdić – Finci već nevladine udruge tvrde da predloženim rješenjima, na određenim teritorijama na kojima su u manjini, i Bošnjaci i Hrvati postaju diskriminirani. Tokom debate, o predloženim rješenjima izjasnio se i Dervo Sejdić: on je zbunjen, jer u sporazumu ne prepoznaje suštinu presude, tj. pravo Ostalih.
Nakon javnih primjedbi i Komšićevog napuštanja sjednice, Predsjedništvo SDP-a obznanilo je vlastite zaključke o sporazumu koji je u ime ove partije parafirao njezin predsjednik Zlatko Lagumdžija. Predsjedništvo je – u ogromnoj većini – podržalo paraf svoga predsjednika, sporazum nazvalo platformom (valjda zarad javnosti, koja se do sada uvjerila da potpisi na platformama imaju ograničen vijek trajanja) i dalo zeleno svjetlo za ovaj način rješavanja ustavnih reformi u BiH?! Komšić je, s podrškom nekolicine kolega, ostao u demokratskoj manjini, a njegova izjava za FTV dan kasnije, kojom odbija poslušnost partiji u slučaju sporazuma/platforme, ekspresno je kažnjena (kao uostalom i FTV, koji se drznuo da je emitira) – tekstom u Avazu. Sveprisutni koalicioni partner SDP-a podsjeća na "raniju Komšićevu neopozivu ostavku", svojim starim metodama čitateljima podmeće zaključak da je Komšićeva reakcija zapravo rezultat njegove ambicije da se 2014. kandidira za mjesto predsjednika SDP-a i baš onako kako to samo Avaz i Radončić umiju – dotiče suštinu priče, "hrvatsko pitanje". Vrijedi citirati: "Neovisno od svega, Komšićeva sinoćnja izjava će svakako pred Predsjedništvo SDP-a, Zlatka Lagumdžiju i širu političku javnost otvoriti više političkih tema, od kojih će svakako u prvi plan izbiti ona da li je važniji Komšić i njegova trenutna funkcija ili rješavanje hrvatskog pitanja i problema majorizacije" (i pravopis je Avazov; op. aut.).
Dakle, vratimo se na početak: je li implementacija presude Sejdić – Finci pitanje Ostalih ili hrvatsko pitanje? Ovo prvo, mada nema nikakvih dilema da hrvatsko pitanje jeste neophodno rješavati u BiH, tačnije u Federaciji. Zašto se onda to krije u oblandi ove presude? Zar je jedini način da se riješi majorizacija Hrvata u BiH, majorizacija Bošnjaka? I na kraju, zašto se kao zmija noge krije bošnjački potpis na ovom sporazumu? U ime Bošnjaka, majorizaciju Bošnjaka potpisuje niko drugi do upravo Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a, vlasnik Avaza, inače samozvani zaštitnik Bošnjaka?! Onaj Radončić koji je učinio sve da radikalizira Bošnjake i koji svijetu prijeti vehabijama, svojim biračkim tijelom!? Zašto Lagumdžija svjesno štiti svog novog bošnjačkog partnera od odgovornosti za potpis na sporazumu? Samo zato da ovaj ne otupi oštricu kojom iz dana u dan reže SDA? Ili da mu i na taj način sačuva biračko tijelo? I kako je u toj borbi protiv SDA, kolateralna šteta postala Bosna i Hercegovina?
Prije nekoliko dana, jedan ovdašnji ugledni intelektualac objašnjavao mi je kako valja tražiti "treći put". On zna, kaže, da je "koalicija Lagumdžija – Radončić podjednako pogubna i za Bosnu i za Bošnjake", ali mu se, veli, gadi ono što je SDA radila tokom prethodnih 20 godina pa je slijedom toga – uredu da bude kažnjena. Zanimljiva teza. Tim prije što SDA uistinu niko ne može saprati grijeha počinjenih u ratnoj i poratnoj BiH: od pravljenja Fahrudina Radončića do silnih korupcijskih afera izvedenih u režiji SDA-ovih kadrova. Ali, nije Željko Komšić legitimirao ratne i poratne zločince u odori SDA, već upravo Fahrudin Radončić svojim Avazom. Onim istim Avazom koji je prvi okrenuo leđa Aliji Izetbegoviću, da bi ga u posljednjem izbornom ciklusu otimao i od SDA i od njegove porodice, ne libeći se da mu – otkad se odlučio za vjernost Zlatku Lagumdžiji – ponovo prevrće kosti i vrijeđa i ono dobro što je uradio za Bošnjake. Istina je, Komšić i SDA imaju nekoliko zajedničkih imenitelja – jedan od njih je nesumnjivo zalaganje za Bosnu i Hercegovinu. Drugi može biti Selver Oruč, danas vrli Radončićev partner.
O čemu mi zapravo pričamo? O Željku Komšiću koji odorom vojnika Armije BiH i sa 340.000 osvojenih glasova brani Bosnu i Hercegovinu, brani pravo Bosanaca i Hercegovaca da ne budu ni Srbi ni Hrvati ni Bošnjaci, brani i Bošnjake od majorizacije, javno se suprotstavljajući sporazumu koji je, kako to objašnjava Božo Ljubić, dogovoren između četiri stranke – dva HDZ-a, SBB-a i SDP-a, koje čine novu parlamentarnu većinu u Federaciji? Sporazumu koji "rješava hrvatsko pitanje", ali zato ne rješava pitanje Ostalih i usput cementira svaku nadu da će u Bosni i Hercegovini i oni koji jesu ostali, a nisu ni Jevreji ni Romi ni Ukrajinci već obični Bosanci i Hercegovci izgubiti mogućnost i da biraju i da budu birani? Ili o zasluženoj kazni koja treba da stigne SDA, samo zato što je smogla snage da se počne rješavati svojih mafijaša? Gdje je tu Federacija?
Dragan Čović i Božo Ljubić znaju šta rade: njima je mnogo bitnije i od prava Jakoba Fincija i od prava Derve Sejdića da za dvije godine neki drugi komšić ne sjedne u Predsjedništvo BiH. Nijednom ni drugom nije mrska ideja o trećem entitetu, trećoj izbornoj jedinici, trećem televizijskom kanalu. No, je li treći entitet rješenje za BiH? I što je još važnije – ko, u ime Bošnjaka, ima pravo da pod krinkom presude Sejdić – Finci daje svoju suglasnost? Ko uopće ima pravo da dijeli i prekraja Bosnu i Hercegovinu, nekim novim dejtonskim luđačkim košuljama, asimetričnim rješenjima i vrednovanjem glasova? Ako Ljubić s punim pravom presude ustavnog suda kaže da je jedino rješenje za Mostar – jedan čovjek jedan glas, ko je dao multietničkom Lagumdžiji i Bošnjaku Radončiću pravo da potpišu kako jedan hrvatski glas vrijedi više od deset bošnjačkih u Goraždanskom, Tuzlanskom, Sarajevskom ili Zeničko-dobojskom kantonu? I je li zaista treći put za BiH podjela zemlje na tri feuda?
Komentari