Kliker.info

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić i autor knjige Pravda i etnonacionalizam u intervjuu za Radio Slobodna Evropa iznosi ocjenu da će nakon posljednjih opštih izbora u BiH situacija biti još gora nego do sada. Mujkić objašnjava da, bez obzira na to što jedna građanska stranka SDP prelazi iz opozicije u vlast i što je u Predsjedništvu sada novi bošnjački član koji ima manje radikalne stavove od prethodnika, u BiH nema boljitka dok je etnonacionalistički sistem prisutan.

RSE: Mnogo puta ste govorili o etničkoj mobilizaciji i posljedicama takve politike na bh. društvo u cjelini. Smatrate li da će se nakon ovih izbora situacija promijenti?

Mujkić: Smatram da će se situacija promijeniti nagore jer se proces etničkog mobiliziranja nastavlja uprkos možda na prvi pogled pobjedi nekih dominantno nenacionalističkih snaga. Međutim, čitav ustroj ove zemlje je etnonacionalistički, uz ako tome još dodamo i etnonacionalsitički Izborni zakon koji je samim svojim sadržajem diktirao teme ovih proteklih izbora. Pa ako imamo u vidu i najave kojima dominira isključivost pozicija i ukopanost u svoje etnonacionalističke pozicije, mislim da ćemo imati jedan isto tako mučan kao i ovaj prethodni, a ja se bojim da će biti još mučniji, period ukoliko ne bi se desila neka značajnija intervencija međunarodne zajednice.

RSE: Definisali ste ovaj naš mentalitet kao mentalitet palanke. Šta ustvari hrani taj mentalitet i postoji li mogućnost da u neko dogledno vrijeme takav mentalitet evoluira?

Mujkić: Mentalitet palanke hrani prije svega jedan opći trend retradicionalizacije u koje je ušlo ne samo naše društvo  nego i društvo u našoj okolini, pri čemu se nameću kolektivne vrijednosti. Mentalitet palanke je ustvari mentalitet plemena, odnosno mentalitet kolektiva u kojemu se topi individualna svijest, odnosno predupređuje svaka mogućnost da se na scenu u javni prostor javi individualna svijest. Ukoliko se ona i javi, ona se već po pripremljenim obrascima ili eliminira ili se supsumira pod neke druge kolektivne obrasce, tako da u jednoj zajednici kakva je naša – koja od vrtića pa nadalje se koncentrira na to kako da odgoji dobrog pripadnika kolektiva, dakle gdje se ne stvaraju nikakvi preduslovi za jedno slobodno, kritičko, racionalno promišljanje pojedinca – nažalost, bojim se da nećemo u dogledno vrijeme vidjeti ni ovu, ni susjedne naše zemlje kao zemlje u kojima dominiraju građanske vrijednosti, u kojima dominira ona prava, izvorna demokratija, nego naprosto neka vrsta vladavine novih aristokratija, odnosno predvodnika elita koje štite tzv. etnonacionalne interese.

RSE: U posljednje vrijeme ponovo se ispipava puls javnog mnijenja raznim teorijama o podjeli BiH, o drugačijem preustroju, joše nezgrapnijem nego što je ovaj sada. Šta vi mislite, kakva je perspektiva BiH?

Mujkić: Čitam nedavno u Mladićevim zapisima Karadžić je rekao jednu zanimljivu stvar: državu pravi onaj ko može, a ne ko hoće – dakle u ovisnosti od konstelacije snaga, odnosno moći koja preovladava u određenom trenutku. Naravno, krajnji cilj etnonacionalizma je stvaranje svoje nacionalne države. I mi imamo jasne zahtjeve iz više etnonacionalističkih centara u BiH i njenoj okolini za jednim takvim projektom. Dakle, to je jedna od izglednih koncepcija, s tim što moram podsjetiti da ostvarenje takve vizije ne samo da se dešava za vrijeme rata ilegalnom upotrebom sile i genocidom nego poslije rata se dešava jednom insitucionalizacijom diskriminacije po etničkom i rasnom osnovu. Pa ako želimo da živimo u jednoj rasističkoj zemlji, sa elementima fašističkog svjetonazora, mada ne vidim nekog značajnijeg protivljenja tome, možda ćemo tako i završiti. Ako se zaista uz jedan vanjski pristisak pristisnu naše institucije i politički lideri da krenu u pravcu usvajanja ključnih evropskih vrijednosti, onda bismo možda mogli očekivati, ali to je jako daleka budućnost, neku vrstu civiliziranja ovog etnonacionalističkog kazana u kojem živimo.  Mirna Sadikovic  (RSE)