Kliker.info

Ono što se desilo noćas zaista će ostati upamćeno kao povijesni trenutak. Da, Britanija je voljom svojih građana birala izlazak iz Europske unije!
No, ono što je uistinu fascinantno i u neku ruku možda čak i veći šok od samog izlaska Britanije iz EU je činjenica da, mada se znalo da će mnogi stanovnici Britanije glasati za “Brexit”, zapravo gotovo nitko nije stvarnovjerovao da bi se Brexit mogao i desiti.

U trenutku kada je postalo jasno da baš sva svjetska vladajuća elita (osim možda Rusije) želi da Britanija pod svaku cijenu ostane unutar EU – zbog ekonomije, zbog geopolitike, zbog ideologije – počele su kolati kojekakve teorije urote, uključujući i one radikalne da su izbori unaprijed namješteni.

Među onima koji su zapravo željeli Brexit vladala je ogromna apatija, onaj osjećaj da se “ništa ne može promijeniti” ukoliko vladajuća klasa odluči da nešto tako mora biti. Nekima je referendum u Škotskoj bio polazište za takve stavove – jer očito su teško mogli zamisliti da se status quo, takvih proporcija, zaista može uzdrmati i porušiti.

Analize su bile precizne – rečeno je da će za izlazak glasati niža i dio srednje klase, no, krupni kapital je u velikom postotku odlučio da Britanija mora ostati u EU. Za mnoge je taj čin odluke krupnog kapitala bio dovoljan razlog da dignu ruke čak i od promišljanja o nekakvoj promjeni.

“Ići će se s kampanjom pritiska, ići će se s kampanjom zastrašivanja” – govorili su mnogi. I bili su u pravu. Nad stanovnicima Britanije zaista se i vršio ogroman pritisak i kampanja straha. Rečeno im je da će u slučaju ako glasaju za Brexit nastupiti nova velika ekonomska kriza, da će njihova sigurnost postati ugrožena, da će živjeti lošije…

Američki predsjednik, šefica MMF-a, predsjednik EU Komisije, šef NATO pakta, generalni tajnik UN-a… Svi oni, i bezbroj drugih, upozoravali su da se mora ostati u Europskoj uniji, direktno se uplićući u kampanju.

Unatoč svemu tome Britanci su ipak glasali za Brexit. Što će se desiti sada s Britanijom, Europom i svijetom, vidjeti ćemo, ali na trenutak pokušajmo zaboraviti na to i fokusirajmo se na nešto drugo – Britanci su sinoć pokazali svima da demokracija još uvijek nije mrtvo slovo na papiru, da može i mora funkcionirati, da je moguća promjena čak i kada kompletan vladajući establišment čini sve kako do nje ne bi došlo.

Što se konkretno desilo? London je, dakako, glasao za ostanak u EU, kao i znatan dio Škotske, naročito Glasgow. No, sve izvan ova dva velika centra bilo je ili podijeljeno ili za izlazak iz Europske unije.

Zar to znači da toliki broj Britanaca gaji animozitete prema Europi? Ne, takav zaključak bio bi posve pogrešan. Ogroman broj njih koji su jučer glasali za Brexit zapravo ni nisu previše razmišljali o Europi, koliko god to nekima zvučalo čudno – razmišljali su samo o tome kako da promjene svoju situaciju koja im se nikako ne sviđa, svoj životni standard koji je u opadanju i svoju budućnost koja je konstantno neizvjesna.

Brexit se ponudio kao najsnažnija opcija rušenja statusa quo i Britanci su tu opciju uzeli.

Koliko god se u njihovom sinoćnjem trijumfu krije potvrda da je moguće ići kontra ustaljenog establišmenta, toliko se krije i opasnost – potvrda da je narod spreman birati radikalne opcije kada želi promjeniti (ili misli da će promijeniti) svoj život nabolje.

Štogod pristaše vladajućih establišmenta danas govorile, Brexit može biti odlična stvar – može dovesti do jedne nove Europe koja se s Britanijom nije mogla dalje razvijati. No, sklonost masa biranju radikalnih opcija je opasan trend jer sutra mogu istim žarom i prkosom dovesti na vlast kojekakve opasne aktere.

Nakon Brexita ulazimo u jednu novu fazu, punu vrlo nepredvidljivih razvoja događaja. Već stižu vijesti o kaosu na burzama i tržištima i dani koji slijede biti će zasigurno turbulentni.

S druge strane, milijuni su čekali na nekakve promjene, sada se promjene događaju, krenule su. Hoćemo li u konačnici biti zbog toga sretni ili ćemo zažaliti, vrijeme će pokazati.

(Kliker.info-Advance)