Kliker.info

Rat je pakao na zemlji; čak i kada je to rat manjih razmjera, u očima onih koji su u njemu zarobljeni on je pakao…

Ovako je američki historičar Niall Ferguson počeo svoj tekst objavljen na web portalu agencije Bloomberg.

Ferguson se osvrnuo na članak koji je prošlog mjeseca objavio bivši američki državni sekretar Henry Kissinger, u kojem piše da su 1914. godine “evropske nacije, koje nisu bile dovoljno upoznate s načinom na koji je tehnologija unaprijedila njihove vojne snage, krenule jedna drugoj nanositi neviđeno razaranje”.

Zatim, dvije godine nakon industrijaliziranog pokolja, “glavni borci na Zapadu [Velika Britanija, Francuska i Njemačka] počeli su istraživati izglede za okončanje masakra”, ali nisu uspjeli u tome, čak ni uz američko posredovanje.

Kissinger je u članku postavio važno pitanje: “Nalazi li se svijet danas na sličnoj prekretnici [poput prilike za mir 1916. godine] u Ukrajini, gdje zima nameće primirje za tamošnje vojne operacije velikih razmjera?”

‘Hladni rat se vratio, može li i svjetski?’

Kissinger, koji je bio savjetnik za nacionalnu sigurnost tokom mandata predsjednika Richarda Nixona i Geralda Forda, ističe da se dvije nuklearne sile trenutno natječu oko sudbine Ukrajine.

Jedna strana, Rusija, direktno je uključena u konvencionalni rat, a druga strana, Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici, koji se indirektno bore, opskrbljuju Ukrajinu naprednim algoritamskim sistemima za ratovanje.

Hladni rat se vratio, a može li se vratiti i svjetski rat?

Ferguson, koji je trenutno istraživač na Institutu Hoover, na to odgovora: “Ako se ovo dogodi, to će utjecati na živote svih ljudi.”

Budući da su ratovi u periodu od 1991. do 2019. godine bili manjih razmjera (kao što se dogodilo u Bosni i Hercegovini, Afganistanu i Iraku), zaboravili smo da je rat u povijesti omiljeni pokretač inflacije, neplaćanja dugova, pa čak i gladi.

Kroz historiju, glavni izvor moći bila je tehnološka nadmoć u naoružanju, uključujući obavještajne podatke i komunikacije.

”Koje su to glavne pretpostavke bez kojih se ne može doći do napredne vojske?”, pita Ferguson.

Zatim odgovara da su ugalj, željezo i proizvodni kapaciteti za masovnu proizvodnju artiljerije i granata, kao i parobroda, bili glavne pretpostavke u Prvom svjetskom ratu.

Godine 1939. to su bili nafta, čelik, aluminij i proizvodni kapaciteti za masovnu proizvodnju artiljerije, brodova, podmornica, aviona i tenkova.

SAD i dalje neuspješan na polju odvraćanja

Nakon 1945. godine postojalo je sve navedeno, plus naučno-tehnička sposobnost za proizvodnju nuklearnog oružja.

Danas, nastavlja američki historičar i istraživač, ključne pretpostavke za izgradnju napredne vojske leže u sposobnosti masovne proizvodnje poluprovodnika, satelita i algoritamskih sistema za ratovanje koji o njima ovise.

Budući da su Sjedinjene Američke Države bile dominantno carstvo engleskog govornog područja od Sueske krize 1956. godine, uspjele su odvratiti Sovjetski savez od širenja marksističko-lenjinističke misli u Evropi.

Međutim, Ferguson nastavlja da je Amerika bila relativno neuspješna, u usporedbi s drugima, u sprečavanju širenja komunizma od organizacija i režima koji su imali podršku Sovjetskog saveza u Trećem svijetu.

Dodaje da je Amerika i dalje neuspješna na polju odvraćanja, jer prošle godine nije uspjela odgovoriti ruskog predsjednika Vladimira Putina od invazije na Ukrajinu.

To uglavnom pripisuje nepovjerenju u ukrajinske odbrambene snage, koje je obučavala, i u vladu u Kijevu, koja ih je kontrolirala.

Što se tiče novog cilja američkog odvraćanja, to je Tajvan, koji je funkcionalno nezavisna demokratska država, koju Kina smatra svojom, kako je rekao.

Iako Rusija, kaže autor, predstavlja direktnu prijetnju slobodnom i otvorenom međunarodnom sistemu te bezobzirno krši temeljne zakone međunarodnog poretka danas, što je pokazala i svojim ratom protiv Ukrajine, Kina je “jedini konkurent koji ima namjeru preoblikovati međunarodni poredak i ima sve veću ekonomsku, diplomatsku, vojnu i tehnološku moć za postizanje ovog cilja”.

Rusija poput ‘ekonomskog privjeska’ Kine

Prema članku u Bloombergu, ono što bi Washington trebao učiniti kako bi obuzdao Rusiju i Kinu jeste formirati i održavati saveze i pokušati spriječiti drugu stranu da je tehnološki sustigne.

“Ovo je hladnoratovska strategija u svemu osim u nazivu”, sumirao je Ferguson.

Nema sumnje da je američka podrška od početka invazije na Ukrajinu 24. februara uspjela, prema uvjerenju autora, oslabiti Putinov režim, dok je ruska vojska pretrpjela velike gubitke u obučenom ljudstvu i opremi.

Ruska ekonomija se možda nije smanjila onoliko koliko se Washington nadao, ali je ruski uvoz pao zbog zapadnih kontrola izvoza.

Ferguson očekuje da će se ruska industrija suočiti s dubokim poremećajima, uključujući odbrambeni i energetski sektor.

Konačni rezultat Putinovog dosadašnjeg rata bio je svođenje Rusije na nešto poput ”ekonomskog privjeska” Kine, njenog najvećeg trgovinskog partnera.

Međutim, postoje dva očita problema u američkoj strategiji, smatra autor članka.

Kao prvo, ako su algoritamski oružani sistemi ekvivalentni taktičkom nuklearnom oružju, Putin bi na kraju mogao biti natjeran na upotrebu nuklearnog oružja, budući da mu očito nedostaje prva opcija (algoritamsko oružje).

Drugi problem je taj što je administracija predsjednika Joea Bidena očito delegirala Kijevu pitanje određivanja datuma bilo kakvih mirovnih pregovora.

‘Invazija na Ukrajinu onako kako Zapad želi’

Prema tome, čini da je ovom ratu suđeno da se oteže sve dok se ne postigne pat pozicija, Putin umre i dok se ne sklopi primirje koje iscrtava nove granice između Ukrajine i Rusije, smatra američki povjesničar.

Opisuje Kinu kao “tvrđi orah” od Rusije, pa je preferirani pristup suočavanju s tom državom ometanje njenog tehnološkog rasta, posebno u tehnologijama povezanim s kompjuterima, uključujući mikroelektroniku, kvantne informacijske sisteme, umjetnu inteligenciju, biotehnologiju i biološku proizvodnju.

Iskustvo prvog Hladnog rata pokazalo je da takve metode mogu funkcionirati.

Autor tekst završava tvrdnjom da se ruska invazija na Ukrajinu odvija onako kako to Zapad želi u ovom trenutku, ali bi u najgorem slučaju to mogao biti nagovještaj mnogo šireg rata.

(AJB)