hamburger-icon

Kliker.info

Amer Jerlagić: Hrvatska i Srbija su licemjerne prema BiH, u tome im pomažu domaći izdajnici

Amer Jerlagić: Hrvatska i Srbija su licemjerne prema BiH, u tome im pomažu domaći izdajnici

Maj 28
15:18 2018

Predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovini (SBiH) i kandidat za člana Predsjedništva BiH na predstojećim izborima Amer Jerlagić smatra da se politika susjednih zemalja prema Bosni i Hercegovini odvija u dva pravca: često govore o važnosti jačanja međudržavnih odnosa, ali padnu na ispitu svaki put kada na dnevni red dođu „vruće“ teme. Zvanični Zagreb je svoju politiku prema BiH, smatra, dodatno potvrdio na primjeru bh. imovine u Hrvatskoj i Pelješkom mostu…, Srbija na primjeru hidrolektrane na Drini.

Predsjednik SBiH za novinsku agenciju Patria govori i o „domaćim izdajnicima“, političkim odnosima u zemlji, ali i odnosu EU prema Bosni i Hercegovini.

Stranka za BiH često upozorava da Hrvatska nije vratila imovinu Bosni i Hercegovini nakon raspada Jugoslavije. Govori se o izuzetno vrijednim nekretninama. Onda se desi da Hrvatska jednostrano donese zakon koji kaže da pravo upravljanja nad tom imovinom ima Hrvatska? Neki su to nazvali brutalnom pljačkom?

Jerlagić: Da podsjetim, Sporazum o sukcesiji imovine bivše SFRJ je potpisan 2002. godine. U ime BiH, Sporazum su potpisali Wolfgang Petrich i Zlatko Lagumdžija. To i jeste državna imovina, jer se radi o imovini iz društvenog vlasništva pravnih subjekata iz Bosne i Hercegovine na teritoriji Hrvatske. Jedini titular nad tom imovinom je Bosna i Hercegovina. Nedopustivo je da dvije susjedne zemlje, koje imaju 1.000 km zajedničke granice i jedan narod – Hrvate u obje države nisu uspjele da postignu međunarodni ugovor o imovini. Nakon izglasavanja Zakona o državnoj imovini u Hrvatskom saboru 18. maja 2018. i vidimo zašto. Hrvatska nije željela da potpiše taj ugovor znajući koliko se vrijedna imovina BiH nalazi na tlu Hrvatske, dok je s druge strane Hrvatska, gotovu svu svoju imovinu koja se nalazi u BiH vratila u svoj posjed. Ovo je bio jednostran čin Hrvatske bez bilo kakve saglasnosti države BiH i Vijeća ministara BiH. To zaista i jeste pljačka, odnosno legalizacija pljačke koja traje 26 godina.

BiH je Hrvatskoj vratila svu tu takozvanu imovinu iz sukcesije. Veliki broj poslovnih prostora samo u ulici Ferhadija (Sarajevo) je vraćen hrvatskim firmama. Istovremeno, Bosni i Hercegovini se onemogućava da uđe u svoje objekte u Hrvatskoj. Je li Hrvatska politika prevarila građane BiH. Zbog čega je BiH bila tako naivna? Zašto, naprimjer, nije tražen reciprocitet – koliko Hrvatska vrati nekretnina BiH, da toliko BiH vrati Hrvatskoj?

Jerlagić: Problem u BiH je što kod nas u Bosni i Hercegovini postoje političari sa dva državljanstva i više se bore za prava Hrvatske, nego za prava matične zemlje iz koje potiču. Imamo mi i danas mogućnost reciprociteta, ali na način da se Hrvatska uslovi da stavi moratorijum na ovaj Zakon ili da se pod hitno potpiše međudržavni ugovor o imovini. Jednostavno, uslovimo Hrvatasku sa vodom iz Buškog blata za hidroelektrane na slivu rijeke Cetine ili vodom iz Trebišnjice za HE Plat. Vrlo jednostavno, ukoliko postoji želja i volja kod Čovića i Dodika da se brane interesi Bosne i Hercegovine.

Bh. vlast ipak nedovoljno govori o ovom problemu. Jesu li se odrekli te imovine. Govori se i o nekim ličnim interesima?

Jerlagić: Niko me ne može ubijediti da ne postoje kvislinzi i veleizdajnici i sa bosanskohercegovačke strane, odnosno oni kojima su razni tajkuni i tranzicijski lovci u mutnom obećali nagrade za šutnju i nečinjenje. Radi se o imovini vrijednoj preko 10 milijardi eura i ne bi me čudilo da su mnogi nagrađeni za ”nerad”. Na popisu su desetine vrhunskih objekata i nekretnina na najljepšem dijelu jadranske obale. Danas, nakon izglasavanja, ovog spornog Zakona, vrlo teško se boriti za tu imovinu. Jedina mogućnost je da se iz Predsjedništva BiH i MVP upute oštre diplomatske note i traži stavljanje moratorijuma na Zakon, odnosno da se hitno krene u pripremu međudržavnog ugovora. Šta god da se desi ili ne desi u ovom kratkom vremenu do izbora, ovo će za mene biti jedan od prioriteta ukoliko dobijem podršku građana Bosne i Hercegovine na predstojećim izborima, jer ovo je dio misije članova Predsjedništva BiH – vanjska politika, a posebno jer se radi o državnoj imovini što je na prepoznatljivo uz Stranku za BiH.

Nije li čudno da se tako jednostrano ponaša jedna članica EU. Brisel je Hrvatskoj dozvolio, čak i sufinansirao gradnju Pelješkog mosta na štetu BiH. Sada imamo slučaj sa bh. imovinom u Hrvatskoj?

Jerlagić: Umjesto da EU pravi ambijent za što bolje odnose dvije susjedne zemlje, nažalost svojim postupcima dolijeva ulje na vatru. Primjer za to je Pelješki most. Dok se svuda po EU prave tuneli ispod mora koji povezuju dvije države ili dva kopna, ta ista EU daje novac za most koji je, po mojim saznanjima četiri puta skuplji od tunela. Bojim se da se zvanični Brisel neće upuštati u problem sa imovinom Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj i jednostrano donesenom Zakonu, bez bilo kakve saglasnosti bh. strane.

Slične probleme kao sa Hrvatskom Bosna i Hercegovina ima i sa Srbijom. Sporna je granica, sporne su hidroelektrane na rijeci Drini. Postoji i veliki dug Srbije prema Bosni i Hercegovini.

Jerlagić: Prije svega ovdje se mora početi od Badinterovih principa koji kažu da je svaka država vlasnik onog dijela teritorije koji je imala u momentu sticanja nezavisnosti. Svjedoci smo da je teritorija na koju Srbija ima pretenzije, teritorija Bosne i Hercegovine. Skupštine obje države moraju ratificirati postojeće stanje, a onda se može eventualno razgovarati o sitnim ustupcima, ali nikako o ustupcima davanja lijeve obale Drine Srbiji. To bi bila najveća izdaja u Bosni i Hercegovini. Stavovi Srbije da ne može održavati brane pomenutih hidroelektrana su priče za malu djecu. Još bih i mogao shvatiti da je neko napravio neke dogovore dok je bila jedna država – SFRJ i da je energija išla u elektroenergetski sistem Srbije, ali da nakon 1992. godine električna energija ide samo u elektroenergetski sistem Srbije, to je neprihvatljivo. Neke procjene govore da je za ovih 26 godina Srbija dužna Bosni i Hercegovini više od devet milijardi eura za oduzetu električnu energiju. To se mora riješiti ili dobrosusjedskim dogovorom ili arbitražom na međunarodnim sudovima.

Kako onda ocijeniti politiku Srbije i Hrvatske prema BiH svih ovih godina nakon rata?

Jerlagić: Mada bih volio da je drugačija, na žalost moram reći da je uglavnom licemjerna i dvolična. Sa jedne strane čujemo da su spremni na jačanje dobrosusjedskih odnosa, a onda čim se dotaknemo bilo koje ”vruće” teme, odmah se mijenja ploča i dižu se tenzije. To je slučaj sa priznanjem genocida u BiH, rijekom Drinom kao granicom između dvije države ili dogovorom oko hidroelektrana na rijeci Drini u slučaju Srbije. Sa Hrvatskom sporovi oko granice, oko Pelješkog mosta, oko imovine i nekretnina u Hrvatskoj. Vrlo je malo iskrenosti i želje za unapređenjem odnosa, a puno želje za miješanje u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine.

Dragan Čović je na Saboru HDZ-a u Zagrebu poručio da će nastaviti štititi interese Hrvatske. Kao u slučaju gradnje Pelješkog mosta. To je podrivanje suvereniteta Bosne i Hercegovine? Zašto niko ne traži odgovornost Čovića? U nekim zemljama bio bi tretiran kao unutrašnji neprijatelj zemlje?

Jerlagić: Kad sam spominjao kvislinge i veleizdajnike mislio sam na sve one koji svojim djelima ili s druge strane nečinjenjem rade protiv interesa BiH. Tu prije svega mislim na dvojac Čović – Dodik, kojima su preći interesi susjednih zemalja, nego države u kojoj već dugi niz godina dobro zarađuju i žive nemjerljivo boljim uslovima za život nego ogromna većina građana koja im daje podršku da budu tu gdje jesu, a da ipak rade protiv interesa BiH.

Nacionalne stranke građane stalno drže u stahu. Za to vrijeme zemlja zaostaje po svim parametrima za regionom. Imaju li građanske stranke snage pobijediti na izborima u oktobru i promijeniti takvo stanje?

Jerlagić: Stanje u Bosni i Hercegovini je toliko loše da valjda samo aktuelna vlast vidi da je dobro i sama sebe ubjeđuje da je tako. Ovo mi dođe kao onaj vic ”vjerujete li vi meni ili svojim očima”. Najgore što nam se moglo desiti je odlazak preko 100.000 mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Nema stranih investicija, nema kapitalnih investicijskih i infrastrukturnih projekata. Jedina dionica autoputa koja se trenutno gradi na zeničkoj zaobilaznici je od novaca koje je Haris Silajdžić kao kredit dobio od Kuvajtske vlade u junu 2010. godine. Ni jedan energetski projekat nije završen, mada su sve projekte imali spremne za izgradnju. (Čast izuzecima poput vjetro parka Mesihovina).

Politički centar je alternativa ovom beznađu. Stranke ljevice, koje sebe nazivaju ”građanska opcija” su potrošile svoju šansu u mandatu 2010. – 2014. i ništa dobro nisu donijele Bosni i Hercegovini. To je nažalost ”elitistička ljevica”. Aktuelna vlast sa nacionalnim strankama je dovela Bosnu i Hercegovinu u najtežu sistuaciju od rata do danas. Zbog toga smatram da stranke političkog centra, u koju spada i Stranka za BiH imaju snage za pobjedu i mogu biti alternativa beznađu koja danas vlada na političkoj sceni Bosne i Hercegovine.

(NAP)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *