Amar Osim : – Ako neće igrati Džeki je bolje da ide iz Manchester Cityja
Osim: Osigurao mjesto u historiji Željezničara i bh. fudbalaAmar Osim je svojevrstan trenerski fenomen u Bosni i Hercegovini. Iako je vodio Željezničar u samo šest sezona, sakupio je osam trofeja, po četiri prvenstva i Kupa, i već sada osigurao je mjesto u historiji koje će biti teško dostižno u bliskoj budućnosti.Harizmatični trener izdigao se iz sredine u kojoj njegove kolege rijetko prežive mjesece, a kamoli godine. Na žalost navijača Željezničara, prvi Osimov mandat završen je neslavno.
Iako je u tri sezone osvojio četiri trofeja (dva prvenstva, dva Kupa), nešto slabiji start sezone 2003/2004. bio je dovoljan da mu uruče otkaz. Vjerovatno najveća glupost u historiji kluba s Grbavice završila se na jedini mogući način – Željezničar je počeo strmoglavo padati, Evropa je postala san, a sredina tabele surova realnost. Sve do 2009. godine. Sve do njegovog povratka.Opet je u tri sezone osvojio četiri trofeja, dupla kruna ove sezone najuvjerljivija je dominacija jednog kluba ikada otkako se igra Premijer liga BiH.
Otjerali su Vas 2003. godine nakon tri trofejne sezone. Je li situacija sada drugačija ili bi opet dva-tri slabija rezultata izazvala probleme?
– Bili su glupi, da ne kažem nešto ružnije. Možda je ljudski da neko pomisli da bi nešto mogao uraditi i bez nekoga, koliko god taj neko pomaže, toliko ti i smeta, pa su pojedinci pomislili: "Jak smo klub, imamo dobru ekipu, ma on nam ne treba, možemo i bez njega." Danas možda nije baš takva situacija, ali nisam siguran ni da je nešto mnogo drugačije. Na početku sezone imali smo problema, ružna atmosfera na tribinama. Da nismo dobili Olimpic, ne bih se začudio ni da su se u klubu pojavili oni koji bi pokrenuli pitanje moje smjene.
Većina navijača i tada, a i sada, smatrala Vas je herojem. Glavno pitanje koje ih sada zanima je, s obzirom na to da se često spominju ponude iz Evrope i Japana, ostajete li u Željezničaru?
– Ostajem, za sada. Osim činjenice da je Željezničar moj klub, za koji sam vezan od rođenja, ambicija mi je mogućnost da se popravljamo, kao što se i popravljamo u posljednje tri godine. A hoću li dobiti ponudu nekog drugog kluba i kakva će ona biti, pitanje je na koje ne želim dati odgovor, jer je hipotetsko.
Kakva je razlika između Željezničara s početka ovog stoljeća i ovog sadašnjeg?
– Realno, tada smo imali bolje igrače, ne mi nego svi klubovi, a danas, opet, imamo nešto drugo. Što se tiče prve sezone nakon povratka, 2009. godine, osvojili smo titulu na euforiju, na prepad i na veliku motivaciju. Nismo bili favoriti, ali je bilo mnogo inata, jeda. Godinama nas nigdje nije bilo pa se stvorila euforija koja se poklopila s nestabilnošću naših rivala i na kraju smo slavili. Ovo sada je već proizvod trogodišnjeg rada, ušli smo kao favoriti i na kraju to i opravdali.
Na koji način jedan klub u BiH može uspješno djelovati?
– Pa, ovo što mi radimo je jedini ispravan put, a to je da polako gradiš i jačaš ekipu. Što se tiče finansija, moramo prodavati igrače, jer od toga živimo, ali kada dođeš na nivo da planski prodaješ igrače, znači da, kada neko ode, imaš za njega adekvatnu zamjenu, onda je to dobro. Znači, uz igrače iz našeg omladinskog pogona, dovoditi fudbalere iz ostalih klubova, po mogućnosti mlade i perspektivne, koji će u Želji napredovati, podići svoju cijenu na tržištu i onda otići. Moramo tako.
Je li došlo vrijeme da Željo proda nekog igrača za milionski iznos?
– Teško. Ne možeš dobiti milion eura, a imaš budžet od dva miliona eura, ljudi to znaju. Težimo ka tome, bitno je da ide naprijed. Ako smo za Edina Višću mogli uzeti više od 400 hiljada eura, normalno je da ćemo za Josipa Kvesića tražiti još više. Potrebno je tu još dosta stvari, da napravimo nešto u Evropi, da reprezentacija napravi nešto. Evo, kiparski APOEL došao je do osmine finala Lige šampiona, njihov igrač je prošle godine koštao 200 hiljada eura, a sada je to 800 hiljada eura. Sve to diže cijenu, pa Osijek prodaje igrače za milionske cifre, a razlog je samo to što reprezentacija Hrvatske ima rejting.Željezničar je postao ozbiljan klub, naši prvotimci ne mogu biti šalabajzeri. Već sama ta činjenica ima svoju cijenu, jer oni koji žele kupiti našeg fudbalera, znaju da on ne može biti bezveze.
Koliko je blizu realizacija trening-kampa?
– Projekt je u toku. Pravimo kamp s terenima kako bi djeca imala dobre uvjete i normalan razvoj. Još je to daleko od dobrog, igraju na plastici, to je bolje nego na šljaci, ali ne i dovoljno dobro. Kada budemo imali malo više para, onda ćemo moći dovoditi talentiranu djecu iz cijele države u taj kamp i imati bazu iz koje bi najtalentiraniji postajali prvotimci.
Devet trofeja
Rođen 8. jula 1967. u Sarajevu, Osim je igračku karijeru počeo i zaključio u Željezničaru. U međuvremenu je igrao i u Francuskoj.Kao trener, osvojio je ukupno devet trofeja. Sa Željezničarom je osvojio titulu prvaka BiH 2001, 2002, 2010. i 2012. godine. Trofej Kupa podizao je 2001, 2003, 2011. i 2012. godine. S Džef junajtedom osvojio je Kup Japana 2006. godine. Sa Željezničarom je još dva puta bio finalista Kupa – 2002. i 2010. godine.
Šta možemo očekivati od Željezničara u Ligi šampiona?
– Još smo u situaciji kada je žrijeb više nego bitan. Mi nismo nosioci, a samim tim nismo favoriti ni protiv jednog protivnika. Imaš normalne ekipe, jake i superjake, a mi smo još uvijek samo normalna ekipa.
Za Bazel, Dinamo, Partizan, Bate Borisov mogu reći da su favoriti, koji su previše daleko od nas. Šta ćeš tražit s Bazelom? Ljudi dobili Mančester junajted, izbacili ih, dobili Bajern. Recimo, kada bismo izvukli Maribor, svi bi rekli: "E, njih ćemo izbaciti." A Maribor pravi milionske transfere, igrači im zarađuju minimalno 100 ili 150 hiljada eura godišnje. No, imali bismo realne šanse da se nosimo s njima, kao i sa još nekoliko ekipa.
Može li bh. reprezentacija napraviti korak više u predstojećim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu?
– Imamo još jedan ciklus da možemo nešto napraviti s ovom generacijom, poslije ćemo morati mijenjati. Sada smo ozbiljniji, ali i protivnici će nas ozbiljnije gledati. Promijenile su se i ambicije, ljudi sada već govore: "Kakav baraž, idemo direktno na Svjetsko." Nadam se da će biti dobro u ovim kvalifikacijama, dovoljno smo jaki da se ne plašimo nikoga.
Šta se najbolje može desiti za karijeru Edina Džeke?
– Ako neće igrati u Mančester sitiju, bolje mu je da ide. Zaradio je dovoljno novca da mu to više nije bitno, bit će možda kada bude imao 35 godina. Ne znam je li trebao više igrati, jer u konkurenciji s takvim vanserijskim fudbalerima, to je teško reći. Za Željezničar bi bilo super da ode za neku veliku cifru, jer bismo mi od toga zaradili oko 3 posto.Ni Mančiniju nije lako, konkurencija je dobra, ali zna biti i opterećenje. Evo, ove sezone mi smo dosta dobro pokriveni na svim pozicijama, ali da su mi svi bili u konkurenciji za derbi na Koševu, imao bih problem. Šta god uradiš, ne valja. Onome ko ostane na klupi, njemu sigurno ne valja.
Mesi ili Ronaldo?
– Mesi je igrački jači, tu nema dileme. Ronaldo je stroj, atletski, velik, brz, jak, a Mesi ima fudbal u krvi. Ronaldo je zvijer, "Robokap". To što on daje na terenu je ogromno, ali ako govorimo čisto o fudbalu, Argentinac je mnogo bolji. On igra prirodno, ima urođenu genijalnost, igra se lopte kao u raji. I za 20 godina će moći igrati, a Ronaldo baš i neće. Z.Šarić (Avaz Sport)
Komentari