Almir Tutić poručuje : Zakopali smo ponešto oružja
Više od 90 posto boraca je nezadovoljno svojim statusom, politikom koja im nije dala ono što zaslužuju: nezaposleni borac je na rubu gladi, kaže u inervjuu Oslobođenju predsjednik demobilisanih boraca F BiH Almir Tutić.On istice kako su aktuelni političari zaboravili ko su, šta su, odakle su i gdje su bili za rata.- Poručujem im da je BiH nastala na krvi najboljih sinova i da se cijepati neće nikada! U ime Armije RBiH izvinjavam se svim Srebreničanima, Žepljacima, nevinim žrtvama naše države BiH, što ih nismo uspjeli zaštititi-.
Najmnogoljudnije ste boračko udruženje! Ukratko, kako danas živi nezaposleni demobilisani borac?
– Teško! Svi životni problemi survali su se na leđa borca, napose onog nezaposlenog. Više od 90 posto boraca je nezadovoljno svojim statusom, politikom koja im nije dala ono što zaslužuju: nezaposleni borac je na rubu gladi. Naši podaci kažu da je 77.266 boraca nezaposleno. Najviše u Tuzlanskom kantonu (18.323), potom u Zeničko-dobojskom (13.368)… Nezaposlenost najviše pogađa one između 36 i 40 godina, potom one između 41 i 45. Malo je onih koji su zanimljivi poslodavcima. Nakon 1996. i ratnih hvalospjeva, borci su u situaciji da ih vrijeđaju, omalovažavaju. Nekadašnji heroji danas ne mogu da zarade kako bi prehranili sebe i familiju. Ubijaju se! U ponor su ih odveli oni kojima su vjerovali. Oni koji su u ratu bili u babinim kabinetima, na odgovornim vojno-bezbjednosnim pozicijama ili generali u štabovima. Oni koji su barut omirisali samo onda kada su s neprijateljem pregovarali oko kupovine robe koju su nam kasnije prodavali hiljadu puta skuplje.
Nema više naknada za nezaposlene borce! No, ima dugova.
– Po osnovu novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti su nam isplaćena dugovanja. No, imali smo pravo na naknadu u iznosu od 25 posto prosječne neto plaće u FBiH. Na osnovu nalaza sudskog vještaka utvrdili smo da ukupna dugovanja po razlici za 2007, 2008, 2009. i 2010. iznose 1.186 KM po jednom nezaposlenom borcu. Tužbe su uveliko u toku! Već smo dobili pravomoćnu presudu u Mostaru.
Kako su borci uopšte dozvolili da se dovedu u ovako lošu situaciju? Certifikati su uludo prodati…
– Smatrali smo, poslije rata će doći naše vrijeme, valorizirat ćemo to što smo uradili. Prevarili smo se. Oni koji su bili u komandnim rupama riješili su svoja lična pitanja, a nas su uspjeli odvojiti od ratnih komandanata, razdvojiti glavu od trupa i to tako što su njima dali mogućnost da sebe obezbijede u politici, maloj i velikoj privatizaciji. Ovako razbijeni, ratnim smo profiterima prodali certifikate za 2-3 posto, oni su uništili privredu, a oni koji su došli izvana, kupili su radna mjesta.
Koliko SDB godišnje dobije novca za rad?
– U 2011. godini smo dobili 12.000 KM, a u 2012. još ništa. Nadam se, bit će četiri puta kao u 2011. godini.
Plata Vašeg kolege u Sarajevskom kantonu bila je 2.000 KM, imao je 1.000 KM za regres! Mislite li da je to uredu?
– Žao mi je da su plaće uposlenika u Savezu, koji je od posebnog društvenog interesa, male. A jesu male ako imamo u vidu da je mjesečni paušal vijećnika u općini 1.000 KM, kantonalnog poslanika 3.000 KM, federalnog poslanika 5.000 KM i državnog poslanika 7.000 KM. Njihovo je samo da se pojave ili ne na sjednici. Je li moralno raditi svaki dan profesionalno i za to tražiti da te neko plati? Jeste! Jer, uz to što je čast i ponos biti predsjednikom jednog ovakvog saveza, nečim se mora hraniti familija. Znate, poslanik ne mora da sjedi s ljudima koji su na rubu očaja i nemaju ni za kafu, a predsjednik našeg udruženja mora. Sramota bi bilo da predsjednik sjedi sa svojim prijateljima suborcima i nema da plati kafu. Asaf Bećirović (Oslobođenje)
Komentari