hamburger-icon

Kliker.info

Aleksandar Hemon : Pohvala mješancima

Aleksandar Hemon : Pohvala mješancima

15 Novembra
05:56 2008

Piše : Aleksandar Hemon (BHDani)

Sedam dana nakon Obamine pobjede na izborima, čini se da je on, na zahtjev napaćenih Amerikanaca, već preuzeo vlast. Bush je ne samo "šepavi patak" (lame duck, što je izraz za predsjednika ili Kongres u odlasku) nego i neko od koga više niko, pa ni republikanci, ni demokrati, ni građanstvo ništa ne očekuju, neko ko je samo nekoliko mjeseci udaljen od udobnog beznačaja, iz kojeg nikad nije ni trebao pomaljati kljun. Početkom novog dana u Americi nacija se proteže nakon buđenja iz osmogodišnje noćne more i trlja oči u nevjerici pred činjenicom da ishod ovih izbora nema ni približnog presedana u američkoj historiji, a, ako ćemo pravo, ni u historiji tzv. zapadne civilizacije. Otud se Obamina prva konferencija za štampu, održana u Chicagu (trenutno de facto glavnom gradu USA) krajem prošle sedmice, očekivala s velikim zanimanjem. Njegovo prvo javno obraćanje u funkciji predsjednika-u-očekivanju trajalo je devetnaest minuta, u toku kojih je, kao u bajci, odgovorio na devet pitanja. Pričalo se o poreskim olakšicama za srednju klasu, o pomoći nezaposlenima, o krizi finansijskog sistema i američke automobilske industrije. Obama je na opštenarodnu radost govorio u kompletnim, složenim rečenicama koje su u načelu sadržavale najmanje dvije logičke mogućnosti, iz čega se jasno vidjelo da se u njegovom mozgu, za razliku od pilećeg mozga šepavog patka, odvijaju ne samo misli nego i komplikovane misli. To se vidjelo čak i u odgovoru na pitanje o tome da li će u Bijeloj kući biti prostora za psa kojeg njegove dvije kćerke već odavno priželjkuju: "Imamo dva kriterija koja se moraju pomiriti", rekao je Obama. S jedne strane, njegova kćerka Malia je alergična na dlake, pa moraju naći psa kojeg ona može podnositi. A s druge strane, porodica Obama bi da usvoji psa iz prihvatilišta, ali teško je reći kako bi Malia to podnosila, zato što su, kaže Obama, "mnogi psi iz prihvatilišta mješanci (mutts) kao i ja".

Obama je sebe nazvao mješancem zato što mu je, kao što svi znaju, majka bila bijela Amerikanka, a otac crni Kenijac. Ali u rasnoj historiji Amerike, bijeloj većini (koja hrli prema trenutku kada će biti manjina), mješanci su bili jednako neprihvatljivi kao i "čistokrvni" nebijelci. Pošto su robovlasnici onomad uvećavali svoju imovinu sistematskim silovanjem svojih robinja, genetsko miješanje nije rezultiralo rasnim miješanjem – sve dok se mislilo da nečija krv sadrži izvjesnu količinu crne krvi, bez obzira na boju kože, ta je osoba bila crna te se tako još uvijek kvalifikovala za ropstvo. Koncept nečiste krvi je daleko nadživio robovlasništvo i još uvijek se mota okolo, naročito po južnim državama u kojima se Građanski rat još nije završio i gdje, prema nedavnom pisanju New York Timesa, značajan dio bijelog stanovništva ima problema s činjenicom da će crnac, budući predsjednik, sada biti iznad njih, a smatra i da će crnci sada biti "agresivniji". Štaviše, malo prije izbora razotkrivena je zavjera grupe neonacista koji su spremali atentat na Obamu i seriju nasumičnih ubistava nevinih i raznobojnih građana. Priča se da su prijetnje protiv Obame tokom izborne kampanje bile ozbiljne i svakodnevne, ne samo zbog njegove navodne nečiste krvi nego i zbog toga što je desnica uporno širila glasine da je Obama musliman, pošto mu je srednje ime Hussein. Ali, Obama nije samo rasni mješanac, on je i kulturni mješanac. Dok bivša kandidatkinja za potpredsjednicu Sarah Palin, nedavno se otkrilo, nije znala da je Afrika kontinent, Obama u Keniji ima rodbine. Isto tako, proveo je dio svog djetinjstva u Indoneziji, pošto je drugi muž njegove majke bio Indonežanin. A kad se Obama vratio na Hawaiije (koji su američka država s vjerovatno najvećim brojem mješanaca) da živi s majčinim roditeljima, njegova majka je ostala u Indoneziji, gdje je provela manje-više ostatak svog života i gdje je Obama provodio raspuste. Obama ne samo da zna gdje je svijet, za razliku od šepavog patka i glupače sa Aljaske, nego je u tom svijetu i živio. Nije u tom smislu beznačajna ni činjenica da je Obama prvi predsjednik nakon dugog vremena koji je u Bijelu kuću stigao iz velikog grada – za razliku od jednobojne zabiti u južnim državama – iz Chicaga u kojem je nemoguće živjeti bez miješanja, kako rasnog, tako i kulturnog. Na izvjestan način, Obamu su izabrali mješanci i oni koji nemaju ništa protiv miješanja, što se lijepo moglo vidjeti u facama na pobjedničkom zboru u Chicagu.

Jer čitav koncept miješanja je, na kraju krajeva, šarena laža. Budući da sam ne samo proizvod nego i gora polovina tzv. miješanog braka, naučio sam da je svaki brak – osim ako se čovjek ne uzme sam/a sa sobom – miješan, kao što je i svaka osoba miješana. Čiste krvi nema, osim, možda, ako je rezultat incesta tokom nekoliko generacija. Čistoća se uspostavlja proizvoljnim definicijama, kulturnim i zakonskim pritiscima – nasiljem, drugim riječima. Obamina mati, koja je rođena u Kansasu, bila je engleskog, irskog i njemačkog porijekla, pa njena čistoća zavisi samo od definicije iste. Svako ko malo raskopa po svom porijeklu (ili braku) naći će, ako ima imalo sreće, nejednoličnost, raznovrsne komplikacije, nove puteve do sebe i drugih, a ne incestuoznu čistoću.

Želja za istovjetnošću i čistotom uvijek je simptom kako kolektivne tako i lične patologije, uvijek rezultira u strahu ili mržnji prema drugima, bilo da su u komšiluku ili genetskom sadržaju. Povrh toga, u današnjem svijetu, svijetu koji je obilježen razmjenama i migracijama, unutrašnjim ili međunarodnim, kulturnim ili fizičkim, miješanje nije samo neophodno nego je i nezaustavljivo. Otud je, na izvjestan način, Obama bio neizbježan, pošto je za Ameriku – te tako i svijet – moralo doći vrijeme da shvati da je miješanje zapravo neizbježno bogatstvo uvijek komplikovanog ljudskog života. Oni koji to ne razumiju ili neće da razumiju kreću se u pravcu suprotnom od historije ljudskog duha i naći će se, prije ili kasnije, na smetljištu čovječanstva. Tamo se ovih dana odomaćuje John McCain, uskoro će mu se pridružiti i šepavi patak Bush. A u neka doba pridružiće im se i bosanskohercegovački etnokrati koji se, uz opuštenu pljačku, već dugo bave pročišćavanjem svojih naroda kako bi na smetljište historije mogli stići ponosni, čiste krvi i prazne glave.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku