Kliker.info

Stanovnici Sarajeva koji žive od penzija ili prosječnih plata i uz to otplaćuju kredit, školuju djecu, plaćaju lijekove i terapije ili kiriju za stan vrlo brzo bi se mogli naći na prosjačkom štapu.Uzlaznom putanjom idu samo ovi troškovi, dok se primanja kreću ka dolje. Istovremeno, socijalne kategorije već godinama primaju istu pomoć koja se ne mijenja, a koja nikada i nije bila dovoljna za život. Prema spiskovima Centara za socijalni rad oko pet posto stanovništva je u stanju socijalne potrebe, dok su podaci humanitarnih organizacija s terena, porazni, oko 20 posto Sarajlija očekuje pomoć.- Nema dovoljno napora unutar organa vlasti da sagledaju pravo stanje. Vlast, osim što često izgovara fraze da ljudi teško žive, da im trebamo pomoći, praviti neke socijalne programe i tako dalje, suštinski se time ne bavi. U Kantonu Sarajevo ima niz mjera koje proizilaze iz Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti porodica s djecom i civilnih žrtava rata, koji podrazumijeva određenu pomoć za ove kategorije. Međutim, dobar dio nije obuhvaćen, a ima potrebu za tim –  objašnjava Besima Borić, zastupnica SDP-a u Skupštini KS koja naglašava da se ništa ne radi na praćenju socijalne slike stanovnika koji nažalost zbog poskupljenja i sve težih uslova života izlaze iz prosjeka svoga standarda u kategorije kojima se treba pomoći. Ako se i nađe novca u budžetu ili na neki drugi način pokuša pomoći socijalnim kategorijama poseže se za već odavno registrovanim slučajevima i «starim» spiskovima.

 Van sistema

– Ja smatram da je to površno i nedovoljno. Time ne olakšavamo život stanovnika Sarajeva, jer je veliki broj ljudi koji ostaju izvan sistema. Nedovoljno su informisani, neupućeni, nemoćni, nema ko za njih to uraditi, a naš cjelokupan politički sistem je postavljen tako da se ne primiče čovjeku. Teško je optužiti za to pojedince ili jednu instituciju, jer neposvećenost ljudima, pojedincima i njihovom životu ili standardu je slika političkog sistema BiH, ističe Borićeva i naglašava da je ipak, u ovom slučaju možda najveća odgovornost na lokalnim zajednicama, a onda i na kantonalnim.Naša sagovornica smatra i da je socijalno stanje u kojem žive stanovnici dosta teže, nego što spiskovi centara za socijalni rad pokazuju. Te potvrđuje stav jedne humanitarne organizacije da je svaki deseti stanovnik u stanju socijalne potrebe.- Možda je stanje i gore, ističe Borićeva.Besima Borić ističe da bi jako dobro bilo kada bi se sagledala ukupna socijalna slika stanovništva i odredile neke konkretne mjere, odnosno socijalni programi koji bi mogli pomoći kao što je subvencioniranje računa za vodu, struju, gas, osnovnih elementarnih stvari bez kojih ljudi ne mogu normalno živjeti.- Ako treba i unutar zakona o socijalnoj zaštiti trebali bi promijeniti neke stavke koje će omogućiti ljudima da preživljavaju. Država je obavezna najugroženijim stanovnicima obezbijediti minimum za dostojanstven život. Ja tvrdim da sadašnjim načinom mi to nismo uspjeli uraditi, rekla je Borićeva i predložila da se povede računa o zapošljavanju, jer je porazno da radno sposobno stanovništvo prima pomoć.- Dobro bi bilo kada bi omogućili da barem po jedan član u svakom domaćinstvu radi, predlaže sagovornica.

Lažni socijalni slučajevi

– Postoje i oni koji primaju određene vidove pomoći, a koji bi kada bi se sagledala ukupna slika domaćinstva ne bi trebali to primati. Ja sam svojevremeno pokušala uraditi socijalnu sliku domaćinstava i napraviti jedinstvenu bazu podataka koja bi se stalno dopunjavala. Ažurirajući stalno tu sliku mi bi vidjeli da li je određeno domaćinstvo došlo u stanje socijalne potrebe ili možda izlazi iz te kategorije. Bježanje od toga da se uradi jedinstvena baza podataka je ustvari bježanje od slike koju bi eventualno dobili, jer sam sigurna da bi bila porazna, riječi su Besime Borić.

Neimaština kao zaraza

U Ministarstvu za rad socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice smo saznali da je u 2008. godini registrovano ukupno 19.278 korisnika raznih vidova socijalne zaštite i taj broj je za 22 posto veći u odnosu na broj korisnika u 2007. godini. Kada se ovaj broj uporedi s cifrom od 350 do 400.000 stanovnika, koliko prema nezvaničnim podacima naseljavaju Sarajevski kanton, onda socijalna slika i ne izgleda baš zabrinjavajuće.

– Uglavnom su to porodice u kojima nema zaposlenih ili oni koji imaju minimalna primanja nedovoljna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba –  rekla je sarajevska ministrica Emina Dubravić.  (Kliker.info-San)