Akademik Esad Duraković : Dodik je glasanje o Siriji iskoristio kao povod da već proizvedeni haos u BiH povede ka kulminaciji
Po svemu sudeći, ovo iracionalno stanje može potrajati sve do općih izbora, a to je veoma dugo s obzirom na dinamiku s kojom se događaji zbivaju u svijetu i s obzirom na zadatke koji su pred nama. Gubitnici smo svi, čak i partije koje su se ušančile u svoje partikularne interese i u sujete svojih lidera. Na dobitku su samo razbijači BiH.
Spadate u rijetke angažirane intelektualce u našoj zemlji, stoga se logičnim čini pitanje kako procjenjujete trenutnu političku krizu u Bosni i Hercegovini?
– Kriza traje od izbora do danas, i potrajat će još. Ne svrstavajući se partijski i navijački, već posmatrajući samo činjenice, zaključujem kako za sve ovo vrijeme kriza proizlazi iz samoživosti političkih partija i njihove otpornosti za interese građana i države. Prilikom konstruiranja ili rekonstruiranja vlasti, prave se tako nevjerovatni saveznički/koalicijski obrti da to nadmašuje i samu moć (realne) politike. Građani su bukvalno zatočenici tih potpuno iracionalnih obrta, zemlja se doslovce guši, a to pokazuje, sasvim očigledno, da proizvođačima krize uopće nije stalo ni do građana niti do države, već brinu samo o ličnim i partijskim interesima (i u partije se, na žalost, ulazi zbog ličnih interesa a ne zbog ideala i općih strateških ciljeva i dobara).
Napravljena je jedna čudovišna inverzija, zastrašujući apsurd u kome su ti interesi jedino bitni, a građani i država su nevažni. Ne mogu shvatiti da ljudi koji generiraju krizu ne vide – možda i vide, ali ih nije briga! – da ovakvo stanje najviše odgovara Dodikovoj strategiji koja je dosljedno za razbijanje države; to daje krila, ili krunski argument njegovoj priči o neodrživosti države i o nužnosti njene dekonstrukcije?!
Vidite li njezin kraj? Ko će biti izbačen, ko smijenjen, ko vuče konce, a ko je gubitnik?
– Po svemu sudeći, ovo iracionalno stanje može potrajati sve do općih izbora, a to je veoma dugo s obzirom na dinamiku s kojom se događaji zbivaju u svijetu i s obzirom na zadatke koji su pred nama. Gubitnici smo svi, čak i partije koje su se ušančile u svoje partikularne interese i u sujete svojih lidera. Na dobitku su samo razbijači BiH. Ne shvaćam takvo političko sljepilo, to potpuno i tragično odsustvo vizije, te izraze pogubne samoživosti. Intelektualci pri svemu ovom uglavnom šute – vjerolomno i kukavno, izdajnički u odnosu na svoje poslanje; građani su potpuno neosviješteni, apatični i utrnuli; međunarodna zajednica samo verbalizira, licemjerno, a ništa ne čini da spasi bogalja kojeg je sama takvim načinila… Helem, situacija je idealna za divljanje političkih partija koje su postale svrha samima sebi: svi mi i sve što jest samo je radi njih.
Za koji dan ističe rok koji je Evropska unija stavila pred domaće političke lidere u Bruxellesu za dogovor o implementaciji presude Sejdić-Finci? Šta mislite o predloženim rješenjima nove parlamentarne većine, poznatijim kao "radni materijal SDP-a i HDZ-a"?
– Upravo su predložena "rješenja" omča oko vrata, osujećivanje perspektive BiH; "rješenja" su kulminacija negativnih trendova koji se razvijaju tokom dvadesetak godina. Ja sam doživio ta "rješenja" kao istinski šok: nevjerovatno je da se danas može promovirati na najvišoj razini, u samome Ustavu, diskriminacija, neravnopravnost građana, nejednaka vrijednost njihovih glasova. Znam da su glasači vjerovali u to da će se afirmirati građanske vrijednosti, čovjekovo dostojanstvo i ravnopravnost; oni su glasali za takvu orijentaciju. Različitim vrednovanjem biračkih glasova, ljudsko dostojanstvo i integritet se silno ponižavaju, građani se separiraju i razvrstavaju po "torovima", a normaliziranje države osujećuje se najvišim njenim aktom. To je naprosto nevjerovatno! Ja razumijem u koju vrstu vještina spada politika, ali postoje načela koja se nikada ne mogu žrtvovati: kako je uopće moguće da političke partije u današnje vrijeme nastoje ugraditi čak u Ustav nejednako vrednovanje glasova, kao u robovlasničkom sistemu?! Nije to samo neprihvatljivo već i apsolutno neshvatljivo!
Napisali ste, na moje veliko zadovoljstvo, upravo u Oslobođenju, nekoliko sjajnih analiza stanja na Bliskom istoku: kako definirate zbivanja u Siriji?
– Situacija u Siriji je veoma komplicirana, jer su u tome ratu ukršteni interesi mnoštva faktora, što mnogi ljudi, čini se, ne vide. Prije svega, tragična je činjenica da režim u Siriji razara vlastitu zemlju, ratuje protiv vlastitog naroda kojeg masakrira. Zašto to čini? Zato što je ovaj režim marioneta, realizator tuđih interesa. Suština je u tome što (šiitski) Iran želi da postane regionalna sila, a to bi mogao postići samo na račun drugih. Šiiti i suniti su oduvijek u sukobu različitog intenziteta (čak i prije Haruna al-Rašida, u znamenitom i snažnom pokretu šuubiyya) pa se i sada u Siriji, zapravo, vodi rat za dominaciju šiizma ili sunizma. Iran (i Irak u kome konce preuzimaju šiiti nakon američke agresije) ne dopušta da padne al-Asadov režim, i ja vjerujem da bi al-Asad već pao da nije te podrške; uvjeren sam da libanski šiitski Hizbullah čak i ljudstvom učestvuje u tome ratu.
Eventualnim padom al-Asadova režima i dolaskom na vlast sunitske većine u Siriji, libanski šiiti, odnosno Hizbullah, izgubili bi kontakt sa Iranom preko šiitskog Iraka, a to Iran ne dopušta. Sad dolazimo do poante: "šiitski Liban" je pod samim srcem Izraela (sjetimo se kako je 2006. godine izraelska armija poražena i ponižena u sukobu sa Hizbullahom u Libanu). Izrael hoće da se presiječe ta veza iranskih i libanskih šiita preko Sirije i Iraka, odnosno al-Asadovih sirijskih alevita/šiita jer je to odveć važno za njegovu sigurnost. Sljedeća poanta je u tome da šiizam i sunizam (muslimani su i jedni i drugi!) krvavo ratuju za interese cionizma, a da toga možda nisu ni svjesni. Radeći u korist cionizma, oni vode međusobni sektaški, odnosno vjerski rat, a te vrste ratova su najopasnije: u njih se unosi najviše ratničke surovosti i strasti, i traju veoma dugo, a rane se gotovo ni zaliječiti ne mogu.
Zapad, prije svega SAD, podržavaju svrgavanje al-Asada zato što je to u interesu Izraela. Kako god se ovo završilo, jedini stvarni dobitnik je Izrael čija je strategija da fragmentira i oslabljuje zemlje Bliskog istoka na kome hoće da samo on bude veliki. Zato ja uopće ne sumnjam da će, nažalost, Iran biti napadnut kako bi bio osujećen ili neutraliziran kao regionalna sila. Dakle, sve što se zbiva na Bliskom istoku uvijek je u kontekstu interesa cionizma. Sada se šiiti i suniti međusobno uništavaju za taj apsolutni, ali tuđi interes. Upali su u zamku i jedni i drugi.
I BiH je glasala za Rezoluciju o Siriji, no nećemo više o našim problemima: vidi li svijet šta se zaista zbiva i čini li dovoljno? Nazire li se kraj? I kakav?
– Naravno, BiH nije mogla ne glasati za rezoluciju UN-a jer u Siriji, kao što rekoh, režim razara vlastitu zemlju i bombardira svoj narod. (Dodik je to glasanje iskoristio samo kao povod da već proizvedeni haos u BiH povede ka kulminaciji.) Vildana Selimbegović (Oslobođenje)
Komentari