hamburger-icon

Kliker.info

Ahmed Burić : Sluđivanje mase, pobuna i minotaur

Ahmed Burić : Sluđivanje mase, pobuna i minotaur

20 Marta
07:39 2010

buricPiše : Ahmed Burić (E-Balkan)

Kad su prije nekoliko dana mediji u Hrvatskoj objavili da je nekolicina najpoznatijih novinara političkih listova uputila zajedničko pismo Ninoslavu Paviću, većinskom vlasniku najkrupnijeg medijskog koncerna u Hrvatskoj, zasjala je iskra. Neki od najpoznatijih novinskih pera u Hrvatskoj, većinom iz Splita (iskazujući zabrinutost oko sve goreg uređivanja pripadajućih mu izdanja) Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije i Globusa, vlasniku su pokušali "nacrtati" da krivim vođenjem poslovne politike vodi novine u propast. Ukratko, EPH je, naime, kao primarno novinsko preduzeće u posljednje vrijeme uskočio u neke druge biznise u kojima je ostao kratkih rukava, iz iz kojih se pokušava izvući izvlačenjem sve više profita iz novina.

To za novine znači: sve manje zaposlenih, sve više kompromisa sa oglašivačima, sve više naručenih tekstova u kojima se brani ili podržava privatizacijska i tajkunska menažerija. Logika zatupljivanja – "koga sada voli Angelina Jolie?" – što bi stihom o tabloidizaciskoj idiotizaciji precizno rekla sarajevska grupa Letu Štuke, dovela je štampane medije – pogotovo Jutarnji list i Slobodnu Dalmaciju – u neodrživu poziciju. S jedne strane su, tako, objavljivani polufrizirani izvještaji o poslovnim uspjesima, tekstovi o tome kako penzioneri u otmjenim četvrtima imaju previše stambenog prostora koji nemaju čime održavati, pa im je najbolje da to prodaju uspješnim članovima društva, i slični kretenluci. S druge strane se nadvio mač tranzicije: činjenica da petstotinjak ljudi svaki dan u Hrvatskoj ostaje bez posla! Stvar koju je dodatno zakompliciralo da je Kerum postao gradonačelnik Splita je, naravno, zasmetala nekima od najpismenijih i ponajboljih u toj medijskoj kući i počelo je pucati. Sve je, zasad, završilo sastankom glavnih urednika i autora negdje na obroncima Zagreba, uz janjetinu i štrukle. Na kraju, neće se dogoditi ništa spektakularno, osim što će nekolicina ljudi za koje sam i prije znao da imaju obraz, sačuvati malo profesionalnog dostojanstva. I činom građanske hrabrosti riskirati da ostanu na ulici.

Imperija uzvraća udarac            Što se medijske scene u BiH tiče, takva je pobuna iz million razloga nezamisliva. U RS-u je stvar "jasna". Tamo medijima gospodari Milorad Dodik, preko svog namjesnika Željka Kopanje. Tu se radi o jednoj vrsti totalitarizma. U Federaciji stvar koči slabo stanje građanskih snaga koje rascjepkane čekaju rasplet na oktobarskim izborima. Aferama iskompromitirani SDP još uvijek nije našao način da se transformiše u moderan politički organizam. Oni su profesionalna opozicija, u nekim stvarima jadni koliko i nekompetentna i kriminalom impregnirana vlast SDA i Stranke za BiH. Nedavno nastala Naša Stranka još je uvijek više grupa intelektualaca kojima je dozlogrdilo, nego politička stranka. I u medijima koji bi trebali nositi najveći teret previše je osobnih sujeta, pogrešnih procjena i jeftinih kompromisa.

Najtiražniji i najutjecajniji pisani medij u Federaciji je Dnevni Avaz, eksluzivno vlasništvo Fahrudina Radončića, postratnog tajkuna kojeg je ostavilo nasljeđe vladavine Alije Izetbegovića. Prvi predsjednik BiH je omogućio biznis visprenom poduzetniku koji je kasnije nadgrađivao svoju imperiju. Danas je ona materijalizirana u dva nebodera, na dva kraja Sarajeva, i izdavačkoj kući Radončić je, duboko, makijavelistička pojava: spreman na razvrgavanje i sklapanje paktova na sve strane napravio je novinu u kojoj je moguće da u istoj sedmici neka osoba izađe i u pozitivnom i u negativnom kontekstu, zavisno od vlasnikove nagodbe s njom. Primjerice, jedno vrijeme Radončić i predsjednik SDP-a Lagumdžija bili su u velikoj ljubavi, tolikoj da je drugi prvom, praktično oprostio oko dva miliona konvertibilnih maraka poreza. Malo zatim, Radončić se vratio starome jatu, čim se na vlast vratila etno – naciokratija, uz koju je vlasnik Dnevnog avaza sredinom devedesetih i poletio. Sve to se događalo prije osam godina, pred opće izbore, i uz mutnu ulogu Međunarodne zajednice: najviše zla nanijela je administracija vođena od Paddyjem Ashdownom, kojeg je Radončić, zaista majstorski, bio "uzeo pod svoje".

radoncicPivo, heroin i saradnici

Spisak onih koji su bili saveznici vlasnika Avaza, a koje je usput "otpilio" je, doista, impresivan. Što se neprijatelja tiče, na medijskom planu, Avazu ih ne manjka. To su, praktično, svi ostali pisani i pojedini elektronski mediji iz Sarajeva (Slobodna Bosna, Dani, Start, Radio Sarajevo, pojedini novinari s javnih emitera BHT i FTV), ali kao najveći (samo) figurira Oslobođenje, dnevna novina s tradicijom, u vlasništvu grupacije MIMS, iza koje stoji obitelj Selimović – otac Hilmo, koji je uspjeh u poslovnom svijetu načinio privatizacijom Pivare, i njegov sin Mujo, biznismen s internacionalnim ambicijama. Radončićevi neprijatelji – a sada, nakon formalnog ulaska u politiku i osnivanja Stranke za Bolju Budućnost ih ima, zaista, toliko da će teško izdržati na svim frontovima – optužuju ga za reket, mafijaške djelatnosti, veze sa podzemljem. Neki od najžešćih, poput dnevne novine San (također vlasništvo Selimovićevih), koju vodi Mensur Osmović, nekadašnji Radončićev blizak saradnik i glavni urednik Dnevnog avaza, optužuju ga za direktnu vezu s lancem šverca narkoticima, koju vodi albanska mafija na čelu s Naserom Keljmendijem.

No, Fahrudin Radončić, koji je sve vrijeme pokazivao visok stepen kadrovske obučenosti – izučene uglavnom u Titogradu sredinom 80-tih, gdje je radio u kabinetu Marka Orlandića – a izbrušene u mutnom i krvavom kontekstu kontraobavještajnih afera i unutarfrakcijskog ratnog trvenja oko Izetbegovića od 1992. pa negdje do 1996. godine, izgradio je skoro savršen refleks izmicanja ulaska u velike političke afere. Pozicija koju si je stvorio – najviše zahvaljujući kombinaciji korumpiranog pravosuđa i medijskoj moći koju ima njegovo glavno izdanje – do prije nekog vremena, suštinski je izgledala skoro nedodirljiva. Trgovao je s političarima, radio s međunarodnjacima, šurovao s polusvijetom i mafijom, gradio nebodere, podizao kredite i dijelio etikete. Ko bi se drznuo dirnuti u njegovo carstvo bio bi proglašen islamofobom, bošnjačkim izdajnikom, mrziteljem…

Preigravanje u kombinatorici                 Ali, u velikom broju kombinacija, kao da je zaboravio jedan od osnovnih postulata svake, pa i političke igre. Kad jednom iz zavjetrine – ma kakva ona bila – izađete na bojno polje, postoji mogućnost da i vi stradate. Panika od tog saznanja se osjeća i u novinama. Nekada ipak najveći izvor vijesti među štampanim medijima, Dnevni avaz je danas postao bijesni minotaur, iz kojeg je sve manje moguće saznati šta se zapravo događa. Ali, za sluđivanje javnosti Avaz ne snosi svu krivicu. Niko, ali baš niko, nije imun od žutila i političkog pragmatizma. No, već se počelo dešavati da su pojedine – prvo SDP, a očekuje se da bi Stranka za BiH mogla učiniti isto – svojim članovima sugerisali da bojkotuju "Avaz". Tako je i na pojedinim sarajevskim ulicama ulici gdje građani sve češće naglas govore – "dajte mi novine, ali ne Avaz!"Sigurno se pitate, treba li znati ovoliki broj detalja kad su bosanski mediji u pitanju. Treba, jer je na sceni sluđivanje mase. Neuspješnost države se pokušava kompenzirati lažima i senzacionalizmom, tako da se i najbolji poznavaoci socijalnog miljea mogu zbuniti. Šta je, dakle, razlog puta nadole, kad je u pitanju najjači bošnjački medijski tajkun?

Sve vrijeme, Radončić je znao da ne smije ostati bez jednog saveznika. Za njega se nada (i u pravu je!) da mu najvažniji (i skoro jedini) može pomoći da nakon općih izbora krajem godine uđe u vlast. Radi se, naravno, o reis-ul-ulemi Mustafi Ceriću, za kojeg se slobodno može reći da je najvažniji politički faktor među Bošnjacima, ne samo iz pozadine.U tu svrhu, Islamska zajednica je izdala direktive svojim podanicima: određen broj vjerskih službenika na terenu već je počeo s agitacijom poslije vjerskih obreda. Za izbor na izborima predlaže se, naravno, Radončićev Savez za bolju budućnost. No to je dvosjekli mač, jer tu počinje i kraj priče o njegovoj "nedodirljivosti". Medijima ovih dana, naime, kolaju tri izvještaja sačinjena o stanju ljudskih prava i medija u BiH. Prvi je onaj OSCE-a, drugi je State Departmentov, a treći je napisala Ivana Howard, ekspert(ica) za jugoistočnu Evropu pri Nacionalnoj fondaciji za demokratiju u Washingtonu.

Kako stvari idu               U sva tri izvještaja se cilja na poguban utjecaj medija kojim upravlja Radončić i na Cerićevu retoriku. U prvom, doduše pomalo neodređeno, u drugom nešto jasnije, a u trećem gore pobrojanom stoji: "Prije par sedmica medijski magnat političkih ambicija Fahrudin Radončić, vlasnik Dnevnog avaza inače najtiražnijeg dnevnog lista u Federaciji, dao je seriju izjava koje su podsjetile na jezivu retoriku devedesetih i koje zaslužuju moralnu, etičku, pa čak i pravnu sankciju. (…) Radončićevi omalovažavajući komentari mogu se uporediti jedino sa onima koje je prije manje od dvije godine izgovorio premijer Republike Srpske Milorad Dodik kada je, odbivši da prihvati legitimitet državnih tužilaca da istraže finansijske operacije njegove vlade, rekao da je "neprihvatljivo da Republici Srpskoj sude sudije Muslimani". (…) Iz straha od "bosanskog Berluskonija" ili jednostavno rezignirano pred očekivanim naletom gnusne predizborne retorike, građansko društvo je uglavnom ostalo bez komentara. (…)

Lako se, pogotovo s Radončićevom snagom i moći bilo iskaljivati na lokalnoj sitnoj buraniji, kakva je, da se ne lažemo, i potpisnik ovog teksta. Ali, protivnici su u ovom slučaju jači nego ikad dosad. Nema sumnje da su sposobnosti vlasnika Avaza takve da i na međunarodnom planu nađe saveznike, ali još uvijek ostaje ono što se zove "unutrašnji neprijatelj". Na jesen idu izbori koji će pokazati najmanje dvije stvari. Prvo, da li će građansko društvo u BiH preživjeti? I drugo, bi li prva stvar oko koje će se Silajdžić, Lagumdžija i Tihić dogovoriti bila da iz igre izbace čovjeka koji im je toliko vremena radio o glavi, praveći se da im čini usluge!? Čekajući da jednom postane neko od njih. Ili ćemo, jednostavno, nagodbama dobiti ne "novog Berlusconija", nego novog Keruma. Arhetipski izdanak ‘logike’ "sve su pare dobre, a moje – najbolje!" Pogotovo još, ako su državne. A čuje se da "ljubav" Cerića i Radončića počinje pucati. Prvi bez drugog politički može preživjeti, a obrnuto – vrlo, vrlo teško!

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku