Kliker.info

Svake godine Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine u inozemstvu organizira manifestaciju Dani Srebrenice, a ove godine tokom tri dana stanovnici Viljnusa i cijele Litvanije moći će pogledati izložbu koja prikazuje strahote genocida u Srebrenici, kada su srpske jedinice predvođene generalom Ratkom Mladićem za samo nekoliko dana pobile 8.372 Bošnjaka. Manifestacija će biti održana 15. septembra, a centralni događaj biće izložba pod nazivom “Srebrenički inferno”, koja je do sada proputovala skoro cijeli svijet.

– Mi se tokom cijele godine, a ne samo 11. jula, borimo za istinu o Srebrenici, da istina o genocidu stigne u sve krajeve svijeta, govori mr. Adamir Jerković, direktor Arhiva FBiH, za Oslobođenje.

Najbolji prostor u Litvaniji

– Kada sam došao za direktora Arhiva Federacije rekao sam zaposlenicima da ćemo se mi sami prvo iznutra izmijeniti a da ćemo istovremeno sa promjenom našeg unutrašnjeg bića, boriti se mijenjati i sliku svjetske javnosti o Srebrenici, naravno u obimu naših kompetencija. To se i dogodilo, Arhiv Federacije se potpuno promjenio, te smo proteklih godina vrijedno radili posebno se orijentirajući na izložbene aktivnosti. U proteklih pet godina, imali smo mnogo izložbi u zemlji i inostranstvu. Vaši čitatelji sjetit će se prošlogodišnje izložbe “Sarajevski atentat”, koja se održavala pred katedralom, na otvorenom i koju je vidjelo oko 30.000 posjetilaca. Ipak, za nas najvrednija izložba je “Srebrenički inferno”, sa kojom smo obišli cijeli svijet, počev od Kaira, Ankare, Istanbula, Berlina, Varšave, Kopenhagena, Frankfurta, Minhena, Adane, Trabzona, Kaiseria, Splita, Rijeke i brojnih drugih gradova u svijetu, naglašava jerković.

On je zajedno sa direktorom Litvanskog arhiva dr. Ramojusom Kraujelisom ranije ove godine postigao sporazum da međunarodna izložba “Srebrenički inferno” bude postavljena u Viljnusu u Memorijalnom kompleksu parka mira Tuskulenai, te da ona bude organizirana zajedno sa Istraživačkim centrom za genocid i otpor, državnom institucijom koja se bavi istraživanjem progona lokalnog stanovništva.

– Litvanci nam daju najbolji prostor u njihovoj zemlji – u Memorijalnom kompleksu parka mira Tuskulenai, a izložba će biti organizirana zajedno sa Istraživačkim centrom za genocid i otpor. To je državna litvanska institucija koja se bavi istraživanjem progona lokalnog stanovništva. Mi smo planirali tri dana pokazivati Litvancima nesreću bosanskohercegovačkih naroda koji su doživjeli strašnu agresiju povampirenog srpstva, i strahote genocida u prošlom ratu, kada su srpske jedinice predvođene generalom Ratkom Mladićem pobile za samo nekoliko dana 8.372 Bošnjaka Srebrenice, dodaje Jerković.

Slike dovoljno opominju

Nakon Viljnusa, izložba seli u Kišinjev, glavni grad Moldavije, a nakon toga putuje i u Tbilisi, glavni grad Gruzije.
– Želimo pokazati nevjerovatnu brutalnost srpskih snaga, koje su htjele silom prigrabiti Bosnu i Hercegovinu unutar zamišljene Velike Srbije. Mi smo u Njemačkoj, na izložbi u Frankfurtu, imali zamolbu članice organizacionog odbora da ne prikazujemo pano na kojem se vidi ubijena majka sa rasporenim trbuhom i gdje se nazire mrtvo dijete. Nismo htjeli povući tu sliku po cijenu odustajanja od izložbe, htjeli smo da njemačka javnost vidi strahotu zločina i beskrupuloznost ubica, koji danas pričaju o strašnom zločinu ali neće da priznaju genocid koji je vidio cijeli svijet. Naše slike genocida, međutim, dovoljno opominju, ističe direktor Arhiva FBiH.

Ova institucija je spomenutu izložbu željela postaviti čak i u Beograd, ali, nažalost, određeni faktori koji su se javili kao opomena nisu to dozvoljavali.

– Mi smo izložbu htjeli postaviti baš ovog 11. jula u Beogradu, bez obzira na sve opasnosti koje vrebaju tamo. Vjerovali smo da će nam to poći za rukom, ali od Žena u crnom nismo mogli dobiti potvrdu da mogu organizirati ovu izložbu, s obzirom na to da se, kako su mi napisale, “kontiunirano suočavamo sa ozbiljnim problemima u vezi sa obeležavanjem genocida u Srebrenici”, pri čemu su navele kao primjer da je izložba “Lavirint” 2013. iz bezbjedonosnih razloga bila otvorena manje od dva sata. Istina, mi smo ušli u Srbiju – upravo je Oslobođenje pisalo u našoj nedavnoj izložbi u Novom Pazaru. Kažem, cilj nam je prikazati genocid u Srebrenici cijeloj srbijanskoj javnosti, jer uvjeren sam da je pomirenje naroda moguće tek kad agresor shvati svoje strašne greške koje je počinio u drugoj suverenoj državi. Do tada, teško da će biti istinskog pomirenja, naglašava Jerković.

Obaveza govoriti o genocidu

Izložba u Viljnusu, iako je već dogovorena, ipak je pod znakom pitanja, što se zbog značaja širenja istine o genocidu, ipak ne bi smjelo dešavati. Razlog – nedostatak novca.

– Kako je budžet Arhiva Federacije ove godine užasno smanjen, na ovoj stavci nije bilo sredstava, te sam odmah uputio zahtjev Vladi FBiH da pomogne odlazak izložbe u Viljnus. Mi razumijemo teškoće koje ima Vlada Federacije i Premijer Fadil Novalić i zbog toga sam sa velikim oduševljenjem dočekao odgovor premijera, koji se zauzeo da se ovaj problem riješi. On je zatražio od Federalnog ministarstva kulture i sporta da pomogne ovu aktivnost, ali Ministarstvo nam je odgovorilo da će biti raspisan Javni poziv za dodjelu sredstava i da se prijavimo na ovaj natječaj. Naravno, to ćemo učiniti. Ali, budite sigurni, mi ćemo, ako Vlada ne da novac, organizirati u Villjnusu ovu našu tradicionalnu izložbu, koju svake godine priređujemo u nekom drugom inostranom gradu, pa makar išli svojim vlastitim sredstvima, odlučan je direktor Arhiva FBiH.

Širiti istinu o strahotama kroz koje je prošao cijeli jedan narod zasigurno je bitan posao, ali bez podrške onih koji barem na papiru vode taj isti narod, priča nekako nema potpuni smisao.

– Oni koji rade ovaj posao znaju dobro koliko truda se mora uložiti da se organizira jedna ovakva inostrana manifestacija. Ali, koliko god truda bilo potrebno, mi ćemo nastaviti svjedočiti o teškoj borbi naroda Bosne i Hercegovine za svoju slobodu i nezavisnost. To su najbolje rezolucije, jer jedna fotografija govori više od hiljadu riječi. A naša je obaveza da govorimo o genocidu u Bosni i Hercegovini, uvijek, ne samo na godišnjice, zaključuje Jerković.

Nisad Selimović (Oslobođenje)