Kliker.info

-Gledao sam na TV-u i uzdrmala me ta slika iz gornjeg rakursa kad sam vidio cio niz stolica, a onda sam sišao i prošao između stolica. I svejedno što to nije originalno umjetničko djelo, treba čovjeku priznati da je napravio nešto strašno važno za Sarajlije. Haris Pašović je ipak proveo krupnu akciju. Ne mora se tu pretendovati na originalnost, sad je tu najvažnije da je napravljen silan učinak: emotivni, stresni, pa i politički spram svijeta koji je i danas licemjeran u odnosu na našu nesreću. U tom smislu treba Pašoviću čestitati. Uostalom mogu biti naše interne profesionalne, stručne rasprave do koje mjere se mogu preuzimati tuđe ideje, šta je to original a šta nije, ali to u ovom primjeru nema nikakav značaj-kazao je Sidran.

On je  u organizaciji BZK „Preporod“ Brčko, u ovom gradu, u Domu kulture, promovirao svoju posljednju knjigu – autobiografsko djelo, „Otkup sirove kože“.Nije, kaže, želio održati uobičajenu promociju knjige. Bilo je to „Veče sa Sidranom“, konceptualno slično onim večerima poezije koje održava četvrtkom u sarajevskom Kamernom teatru. Na sceni mu se pridružio i Sejo Pitić, koji je otpjevao nekoliko pjesama.

Njegove neobične pjesničke večeri rezultat su, veli, prkosa i ljutnje što se u kulturi namnožila moda promocije knjiga.

-Ko kog napiše kakvu knjižicu ili knjižurak o bilo čemu, ili bilo kako napiše, kaže: „E hajmo je sad promovisati!“. Nekad se promovisala nova oficirska klasa, šegrti u majstore, a od izdavaštva promovisale su se značajne enciklopedije, leksikoni, rječnici. Ne sviđa mi se ta pomodnost i terminologija novog vremena pa sam ja iz prkosa kazao neka se naplaćuju ulaznice na mojim pjesničkim večerima. Hej, budale, đe to ima da neko plati deset maraka pa da ga pjesnik tuši sat i po vremena? Nasmijao se direktor teatra i rekao, da što bude novca na blagajni, ja uzmem sebi. Prvu noć bilo 600 maraka. Drugu noć kaže Dragan Jovičić, dobri direktor teatra: „Znaš, imam onu dvojicu tehničara što oko tebe rade, trebao bi njima dati po stoju, to im je prekovremeni.“. I njima ja dam. Sljedeći put 250 ljudi u sali, pa smo morali potpisati ugovor o diobi tog strašnog plijena-kazao je Sidran.

Upitan hoće li neki od scenarija koje ima konačno biti pretvoreni u film, Sidran je odgovorio u svom stilu:

-Ja imam tri, kažu, genijalna scenarija, a deset godina stoje jer se ne mogu upakovati finansijski. O budućim filmovima i filmskoj proizvodnji najpametnije je pitati ljude koji imaju najviše para. Neki dan je jedan sarajevski privrednik dao izjavu. Ja ne znam kojim se on biznisom bavi, ali sam izrezao izjavu iz novina, zove se Samir Žiško. On kao uspješan biznismen svojom inteligencijom procjenjuje da je došlo vrijeme da se u Sarajevu napravi spektakularni koncert Cece Ražnatović. Tvrdi da nju naš narod mnogo voli i spreman je da odriješi kesu od 200 hiljada eura. To je nešto fantastično! Čovjeku treba dati Nobelovu nagradu za humanost i plemenitost. Doduše usput, treba pitati otkud čovjeku te pare, jer ko ima 200 hiljada eura da daje za takve gluposti nije ih sigurno teško stekao. Takve osobe mogu da kroje ono što procjenjuju da je važno. Očigledno naša književnost i scenariji nisu važni. Važni su masovni pseudokulturni poduhvati. Nekome se čini važnijim konstatno zaglupljivati naš narod-navodi Sidran.

Ti poduhvati, dodaje, izričito služe kreteniziranju naroda.