60 minuta : Bivši pripadnik ponudio dokaze o izravnoj upletenosti Miloševićevog režima u rat u BiH
Teško je zamisliti da je na obroncima Petrove Gore, prije samo petnaestak godina, danas oronula kuća predstavljala glavu Pauka, vojne operacije osmišljene u Beogradu, u čijoj su realizaciji učestvovali Banja Luka i Knin, s ciljem osvajanja Cazinske krajine. U nekadašnjem radijsko-relejnom centru bivše JNA s kraja 1994. za istim stolom sjedila je nekolicina etabliranih ratnih zločinaca – Milorad Ulemek, Fikret Abdić, Jovica Stanišić, Franko Simatović, Ratko Mladić, Mile Novaković, Slobodan Medić, Milan Martić, Stojan Župljanin. Ovo šaroliko društvo okupilo se kako bi zadalo završni udarac 5. korpusu Armije BiH, vratila Velika Kladuša u ruke Fikreta Abdića i otvorila fronta u Republici Hrvatskoj s ciljem daljnjeg zauzimanja njenog teritorija.Uz Medićeve Škorpione, Legijinu Jedinicu i Arkanove Tigrove, koji su na terenu bili pod direktnom komandom Frenkija Simatovića, ispomoć Abdićevoj paravojsci – Narodnoj odbrani Zapadne Bosne u obračnu s 5. korpusom pružalo je još šest korpusa. Sama operacija Pauk kontrolirana je iz Beograda.
Dejan Slišković, nekadašnji juniorski prvak Srbije u džudou, Jedinici se priključio u maju 1994. Iza njega je već bila zavidna sportska karijera, a Jedinici je trebala svježa krv. On kaže kako nije znao koja je namjena jedinice. Mislio je da će ona djelovati unutar granica Republike Srbije. U decembru je podignuta uzbuna, autobusi su bili spremni, a lične dokumente smo ostavili i oni su pohranjeni u Državnoj bezbjednosti. Opisujući put, kazao je kako su imali jedan zastoj – prevrnulo se vozilo u kojem su bili Franko Simatović i Jovica Stanišić. Granicu su prošli bez problema – na granici su bili ruski pripadnici UNPROFOR-a. Slišković je svjedočio na haškim suđenjima Stanišiću i Simatoviću. U intervujuu za 60 minuta, on još direktnije iznosi činjenice koje terete političko-policijsko vrh Srbije za učešće specijalnih jedinica te zemlje u BiH. Sve ovo posebno se vidjelo u operaciji Pauk.
Bili smo smješteni na Petrovoj Gori, bio je tu jedan veliki spomenik NOR-a. Tu sam prvi put sreo Radojicu Božovića, koji je u našu spavaonu uveo dva čovjeka – gdje je bilo onoliko kreveta koliko i nas. Hoćeš li da ti otkinem mami glavu, stavim je na sto i kažem da je ovo tvoja mama – bila je njegova reakcija kada sam se pobunio.Bio sam na komandnom mjestu. Tu su bili Simatović i Stanišić. Često su dolazili Abdić, Božović, Legija, Martić, Mladić. Nekoliko sam puta vidio Mladića, sjećam ga se debelog sa šajkačom koja izgleda kao šapka. Abdić je uglavnom dolazio sa aktovkama. Izlazio je bez njih. Čuo sam da je plaćao da se Velika Kladuša što manje razruši. Stanišić i Simatović su bili 80% vremena na komandnom mjestu. Nekada su bili odsustni službeno i nekoliko puta u Beogradu. Imali su zadatak da na takav način izvještavaju Slobodana Miloševića, a postojala je i direktna satelitska linija s Miloševićem, govori Slišković.
Operacija Pauk je doživjela je slom nakon operacije HV-a Zima 94. Krajem juna 1995. u Beogradu se na Miloševićev poziv okupio vrh operacije Pauk, o čemu svjedoče izdvojeni dijelovi dnevnika ratnog zločinca Ratka Mladića.Jedinicu sam napustio krajem maja, a dnevnice sam dobijao do kraja jula. Kazali su mi da idem u Srpsku dobrovoljačku gardu, tamo je najbolje. U Stranci srpskog jedinstva im je bio štab. Prebačen sam u Erdut, u Nastavni vod. Sve su to, ipak, bile samo priče. U kampu su bili ljudi uhapšeni u Krajini. Kada bi Arkan dolazio u kamp, bile bi povišene mjere – sve je to bio folklor, kaže on. Arkan bi dolazio najčešće kad je trebalo nekoga kazniti – trčanje s kamenom, kugla oko noge, pucanje u noge…
Muka mi je od skrivenih heroja. Želio sam da narod u Srbiji i BiH jasno vidi šta se dešavalo i ko je odgovoran, kaže Slišković. Ratni i poratni put Jedinice, odnosno zločinačkih odreda poput Tigrova i Škorpiona, koji su bili sastavni i objedinjeni dio operacija vođenih iz Beograda, stane u jednu riječ – zločin. Međusobno su se razlikovali samo po iskazanoj brutalnosti. Medićevi Škorpioni su svoje viteštvo pokazivali strijeljajući i mučki likvidirajući zarobljene i vojnim otrovima omamljene Srebreničane. Ulemek, komandant Jedinice, nakon ratnog angažmana svoju je budućnost služio režimu za obračun s neistomišljenicima i njihovu likvidaciju. Likvidacija Zorana Đinđića je bila najvažniji i najprljaviji zadatak Ulemeka i Jedinice, što je bio i uvod u njeno gašenje.Svi oni koji bi mogli svjedočiti protiv Simatovića i Stanišića su ili u zatvoru zbog teških krivičnih djela ili imaju debele dosjee. Sliškovićevo svjedočenje ima svoju posebnu težinu. Jedino je i samo u funkciji otkrivanja prave istine i imenovanja glavnih krivaca, bez obzira na to koliko ta istina za nekoga bila bolna. (Kliker.info-FTV)
Komentari