18-godišnjica sarajevskog masakra : Markale – monstruozni zločin koji se i dalje poriče
"Ako govorite o Markalama, Srebrenici, vi ponovo govorite o prirodi tog rata, o zločinima u tom ratu, o političkim ciljevima i, naravno, iznad svega govorite o odgovornosti srpske strane za ova dva konkretna zločina", ističe Korać. Glavni uzrok, dodaje, jeste to što se ti zločini prešućuju, a posebno Markale, te da se pokušava napraviti kao da opsade Sarajeva nije ni bilo. "Ako hoćete mišljenje od mene kao psihologa, na djelu je grandiozna negacija realnosti zbog nespremnosti da se suočite sa svojom odgovornošću", ocjenjuje Korać. Nataša Kandić, direktorica Fonda za humanitarno pravo (FHP) iz Beograda, smatra da je poricanje rezultat sistematskog političkog djelovanja, ali da se ipak ne može reći da je u ovom slučaju uspio pokušaj revizionizma. "Revizionizam nastupa onda kada se te poricajuće interpretacije pretoče u obrazovni program. Toga još uvijek nigdje nema i to je zapravo šansa da sudski utvrđene činjenice dobiju snagu koju mora da ima svaka sudska istina, a to je da uđe u obrazovne programe", objašnjava Kandić. Na taj način bi, kako dodaje, političke interpretacije bile potpuno obezvrijeđene. U prvom masakru na tržnici Markale, 5. februara 1994. godine, poginulo je 68, a ranjene su 144 osobe. Granata je ispaljena sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS). Stanislav Galić, tadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, pravomoćno je u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Jedan od najstrašnijih zločina Sud u Haagu utvrdio je da je 28. augusta 1995. godine na uže jezgro opkoljenog Sarajeva sa položaja VRS-a ispaljeno nekoliko minobacačkih granata. Jedna od njih pala je ispred sjevernog ulaza u gradsku tržnicu u ulici Mula Mustafe Bašeskije i usmrtila 43, a ranila 84 osobe. Špekulacije o odgovornosti za ovaj masakr nije okončao ni Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) izricanjem konačne presude Dragomiru Miloševiću, bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, osuđenom na 29 godina zatvora. Tribunal je ustanovio da je, u kampanji granatiranja koju je provodio Korpus, jedan od najstrašnijih zločina bio drugi masakr na Markalama. Žalbeno vijeće oslobodilo je Miloševića krivice za taj zločin, jer je u to vrijeme bio na liječenju u Beogradu, te je konstatovalo da je Korpusom u vrijeme počinjenja zločina komandovao Čedomir Sladoje, načelnik Štaba. U prvostepenoj presudi Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, kojom je osuđen na 27 godina zatvora, Pretresno vijeće MKSJ-a, između ostalog, navodi da je odgovoran za logističku podršku Vojsci Republike Srpske, koja je od 1992. do 1995. godine provodila dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja po Sarajevu, čiji ishod je bila pogibija stotina i ranjavanje hiljada civila.
Masakr na sarajevskoj tržnici Markale 1995. godine bio je prekretnica rata u BiH, u Haškom tribunalu okarakteriziran je kao jedan od najstrašnijih tokom opsade Sarajeva. Nakon drugog masakra na sarajevskoj gradskoj tržnici uslijedila je prva vojna intervencija združenih snaga NATO-a u historiji tog saveza. NATO avioni bombardirali su položaje i strateške ciljeve VRS-a oko Sarajeva. Pojedini srpski mediji objavili su da je granata ispaljena s položaja nekadašnje Armije Republike BiH (ARBiH) pozivajući se na izvore iz ruskog kontingenta UNPROFOR-a. Tezu da je “muslimanska strana” odgovorna za ovaj zločin ponovio je i u haškoj sudnici Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, kojem su na teret stavljeni i zločini nad civilima opkoljenog Sarajeva. Na jednom od ročišta na suđenju Karadžiću, David Harland, bivši član komande UNPROFOR-a, posvjedočio je da nikada nije bilo sumnje da su granate ispaljene sa položaja pod kontrolom VRS-a. “Rekli smo da ne znamo ko je bacio te granate samo da bismo sakrili da se UNPROFOR sprema da krene sa velikim napadima na snage bosanskih Srba, i mislim da je to doprinijelo mitu o tome ko je bacio tu minobacačku granatu”, rekao je Harland.
Komentari