hamburger-icon

Kliker.info

“Kraj nekažnjivosti” : Seksualno nasilje u ratu u Bosni i Hercegovini

“Kraj nekažnjivosti” : Seksualno nasilje u ratu u Bosni i Hercegovini

22 Aprila
06:58 2012

Prema procjeni UN-a, u BiH je silovano između 20.000 i 50.000 žena. Sve do osnivanja Haškog tribunala, kada je silovanje uvršteno u zločine protiv čovječnosti, ono je bilo ignorisano na svim međunarodnim sudovima. Od početka rada Tribunala, od ukupno 161 optuženog, 78 ih se u optužnicama teretilo za seksualno nasilje. MKSJ je prvi međunarodni kazneni sud koji je izrekao osuđujuće presude za silovanje kao vid mučenja i za seksualno porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti.

Silovanje u Prijedoru tokom rata je prvi put u historiji humanitarnog prava navedeno kao zločin. Istraga je pokazala da je došlo do porobljavanja i seksualnog sakaćenja. Sutkinja Haškog tribunala Florence Mumba kaže da je to predstavljalo oružje, jer zadire u samu psihu osobe, u njeno fizičko i društveno biće. „Na taj način osobu možemo dovesti do toga da je iskusila smrt, ali osuđena je da nastavi živjeti“, kaže bivša potpredsjednica Haškog tribunala Mumba.

Duško Tadić je 26. aprila 1995. godine optužen za zločine počinjene u okolini Prijedora te u logorima u Omarskoj, Keratermu i Trnopolju. Predmet Tadić otvorio je put drugim postupcima na više načina. Ne samo da je to bilo prvo suđenje za ratne zločin, nego i prvi proces koji je uključivao optužbe za nasilje u obliku seksualnog sakaćenja i to nad muškarcima. Tadić je optužen da je učestvovao u jednom stravičnom činu. Kriv je za pomaganje i podržavanje sakaćenja polnih organa zarobljenika u logoru Omarska. Pored toga, Tadić je naredio dječaku da siluje svoju mrtvu majku. Nakon što je strgao sa njega odjeću, prijeteći oružjem, zapovijedio mu je da siluje tek ubijenu majku. Ostalim zarobljenicima koji su okrenuli glavu od tog stravičnog čina, naređeno je da moraju da gledaju. Potom se čuo pucanj koji je usmrtio ovog dječaka. Duško Tadić je 2000. godine pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, uključujući i zločine za seksualno sakaćenje u logorima u okolini Prijedora.

Silovanje prema međunarodnom pravu predstavlja mučenje, teško kršenje ženevske konvencije ili čin genocida ukoliko se zadovolje potrebni uslovi.Tribunal je procesuirao djela brutalnih seksualnih zlostavljanja, poput silovanja maloljetnica, žena i muškaraca, prisiljavanja na seksualni odnos bliskih srodnika i sakaćenja genitalija.

Dokumentarni film Kraj nekažnjivosti, seksualno  nasilje pred Tribunalom , koji je prošle nedjelje prikazan u Sarajevu, govori o istragama zločina seksualnog nasilja u bivšoj Jugoslaviji i postignućima Međunarodnog suda, koji je uspostavio presedan u presuđivanju zločina te vrste. U filmu, čiji je producent Nerma Jelačić, šefica Outreach programa Haškog tribunala, mogu se vidjeti intervjui s bivšim i sadašnjim visokim zvaničnicima Haškog tribunala, kao i svjedočanstva osoba koje su uprkos strahu za svoj i živote članova svojih porodica skupili hrabrost i svjedočili o srahotama silovanja.

Sredinom 2000. godine trojica Srba iz Foče našli su se pred Haškim tribunalom kako bi odgovarali isključivo za djela seksualnog nasilja. Dragomir Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković učestvovali su u stravičnim iživljavanjima nad Bošnjakinjama iz Foče. Užasne priče preživjelih učinile su taj grad sinonimom za korištenje silovanja kao oruđe rata. U Foči su žene i djevojčice stare samo 12 godina bile izložene grupnom silovanju i u kućama držane kao roblje. Stotine žena bile su zatočene na različitim lokacijama u gradu gdje su ih vojnici, rezervisti i pripadnici paravojnih jedinica seksualno zlostavljali. Jednu petanaestogodišnju Bošnjakinju optuženi su devet mjeseci držali kao robinju, na kraju su je prodali za 500 DM. U Karamanovoj kući zarobljene žene silovane su svaku noć. Jedna Bošnjakinja, koja je svjedočila pred Tribunalom protiv ove trojice monstruma iz Foče, na pitanje koliko je puta tokom zatočeništva bila silovana, kazala je da je to bilo nemoguće izbrojati. Jedna za drugom svjedokinje su govorile o patnjama kroz koje su prolazile. Sve je ukazivalo na to da je sistemsko nasilje korišteno za širenje terora.

Optužbe su uključivale silovanje i mučenje, i po prvi put u historiji seksualno porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti. Odbrana je pokušala dokazati da su djevojke dobrovoljno sudjelovale u tom činu. Kunarac je svjedočio u svoju korist i ponudio slijedeće objašnjenje: „Djevojka me je oko dvadeset minuta milovala i mazila s namjerom da me nadraži kao muškarca».

Međutim, Tužilaštvo je dokazalo da su brojni vojnici silovali te žene mjesecima, a u nekim slučajevima i godinama, kao u predmetu Kunarac. On je osuđen na 28 godina zatvora. Izricanje kazne Kunarcu za porobljavanje jedan je od najznačanijih aspekata ove presude. Po prvi put je seksualno porobljavanje priznato kao zločin protiv čovječnosti. Poslije slučaj Kunarac, proces koji je izazvao veliku pažnju javnosti bio je vezan za objekat u kojem su bili zatočeni Srbi, a koji su nalazio u blizini hercegovačkog mjesta Čelebići. U tom zloglasnom logoru često su vršeni zločini seksualnog zlostavljanja. Trojica optuženih bili su Zdravko Mucić, komandant logora, Hazim Delić, zamjenik komandanta, i stražar Esad Landžo zvani Zenga, proglašeni su krivim za ove zločine. Utvrđeno je da je Delić, koji je osuđen na 20 godina zatvora, više puta silovao dvije zatočenice. Nisu samo žene seksualno zlostavljane u ovom logoru, nego i muškarci. Landžo je osuđen na 15 godina zatvora zbog nečovječnog ponašanja jer je, između ostalog, dvojicu braće natjerao na felacio… Mucić je osuđen za ovo, ali i druga krivična djela koju su počinili njegovi podređeni na sedam godina zatvora. Pretresno vijeće je naglasilo da je Delić silovao kako bi svoje žrtve kaznio i da se zločini silovanja mogu definisati kao vid mučenja. Ovaj pravni presedan međunarodnog suda od tada se mogao koristiti i kao sudska praksa u predmetima koji su uslijedili.

Sudija Florence Mumba, bivša potpredsjednica MKSJ, kaže da je broj silovanih žena bio jako veliki jer je ono prolazilo nekažnjeno, budući da su vojnici i predstavnici vlasti znali da protiv silovatelja neće biti pokrenuti nikakvi koraci kao i da vapaje tih žena neće niko čuti.

„U više presuda koje su predstavljale prekretnicu, Tribunal je unaprijedio razvoj međunarodne pravde na polju rodnih zločina, što je omogućilo krivično gonjenje seksualnog nasilja kao ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. Silovanje je konačno prestalo da bude tumačeno kao neobuzdano seksualno ponašanje pojedinaca i priznato je kao moćno oruđe rata, koje se koristi za zastrašivanje, progon, terorisanje protivničke strane. Govorimo o seksualnom nasilju i silovanju koje se koristi kao oruđe rata. To u određenoj mjeri pokazuje da ono nije samo nešto što ide uz rat. Ono je djelo destruktivnih djela u ratu“, kaže u filmu Patricia Viseur Seller, bivša savjetnica Tužilaštva za rodne zločine.

Gabriela Kirk McDonald, bivša predsjednica MKSJ, u filmu govori kako su od prvog dana postojanja Haškog tribunala vršene istrage o sistematskom zatočenju i silovanju žena, muškaraca i djece. Gotovo polovina osoba osuđenih pred MKSJ proglašena je krivim za zločin seksualnog nasilja. „Time se obezbjeđuje da brojni relevantni ugovori i konvencije koje postoje tokom čitavog 20. vijeka konačno bude primijenjeni, a njihov kršenje kažnjeno. Silovanje se dešavalo oduvijek, žene su bile žrtve rata kao žrtve silovanja. Ali to nije bilo priznavano, u Nirnbergu je to samo ovlaš pomenuto. MKSJ je prvi međunarodni krivični sud koji je izrekao osuđujuće presude za silovanja kao vid mučenja“, kaže McDonaldova.

Međunarodni tribunal je 78 osoba teretio za zločine seksualnog nasilja. Zaključno sa krajem 2011. godine, 28 osoba je osuđeno, a još 20 njih je u različitim fazama postupka, uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su optuženi za korištenje seksualnog nasilja kao oruđa genocida. Osam osoba je umrlo prije završetka suđenja, a šest optuženih je proslijeđeno sudovima u bivšoj Jugoslaviji.

„Važno je da se film ‘Kraj nekažnjivosti: seksualno nasilje pred Tribunalom’,

prikaže na što više mjesta, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u ostalim državama bivše Jugoslavije, gdje su zločini silovanja počinjeni ili gdje se ti zločini negiraju. Film je prikazan u Vukovaru, u Prijedoru i prikazaće se i u Beogradu i na Kosovu, gdje su zločini silovanja vršeni. Važno je da građani ovih država spoznaju na osnovu čega su sudovi kao što je Tribunal došli do zaključaka da je silovanje korišteno kao sistemsko oružje protiv civilnog stanovništva, u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, naročito tokom rata u Bosni i Hercegovini i koliko su bili značajni glasovi i hrabrost ovih žrtava koji su izašle u javnost da svjedoče o onom što im se desilo ne samo da bi se priveli pravdi oni koji su činili zločine na prostoru bivše Jugoslavije, nego kako bi se međunarodno pravo primijenilo i mogli privesti pravdi oni koji sada vrše silovanje u sadašnjim kriznim područjima“, kaže glavni producent ovog filma Nerma Jelačić. Mirha Dedić (Slobodna Bosna)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku